TEŠKE OPTUŽBE
VIDEO / Otac dječaka s autizmom za N1: "Htjeli su ga zatvoriti iza rešetaka, kao da je životinja"
Šesnaestogodišnji Reneo Marović ima autizam i dijabetes tipa 1, a njegov otac tvrdi da je već dvije godine bez odgovarajućeg obrazovanja i stručne skrbi. U razgovoru za N1 opisao je dugogodišnju borbu obitelji s institucijama te iznio ozbiljne optužbe na račun postupanja prema njegovu sinu u ustanovama socijalne skrbi. Posebno je upozorio na prijedlog da se dječaka izolira u prostoriji s metalnim rešetkama i noću veže za krevet.
Reneov otac Gordan Marović ispričao je da njegov sin zbog poremećaja iz spektra autizma ne govori i ne može samostalno izraziti svoje potrebe, što je posebno opasno zbog dijabetesa tipa 1 i njegove ovisnosti o inzulinu.
Unatoč teškoćama, Reneo se, kaže, samostalno hrani, odijeva i obavlja osnovne svakodnevne aktivnosti, ali ne prepoznaje opasnost i potrebna mu je stalna podrška.
Obitelj je godinama pokušavala pronaći odgovarajuće terapije. Budući da, prema očevim riječima, u Hrvatskoj nisu mogli pronaći licenciranog terapeuta za primijenjenu analizu ponašanja (ABA), Reneo je gotovo četiri godine, uz prekide, odlazio na terapije u Beograd.
Marović tvrdi da je obitelj tijekom posljednjih 14 godina na liječenje, terapije, putovanja i druge potrebe sina potrošila više od 200.000 eura.
"Praktički su nas izbacili iz škole"
Nakon povratka u Hrvatsku, Reneo je pohađao osnovnu školu, no otac tvrdi da obrazovni program nije bio prilagođen njegovim potrebama.
Prema njegovim riječima, dječak nije dobivao potrebne logopedske i radne terapije, a od njega se očekivalo da prati nastavu koju zbog svojih teškoća nije mogao razumjeti.
Zbog povremenih problema u ponašanju roditelje su, kaže, sve češće pozivali u školu, a naposljetku su ih zamolili da ga više ne dovode.
"Praktički su nas izbacili iz škole", rekao je Marović, dodajući da je njegov sin već dvije godine bez obrazovanja.
Obitelj je potom pomoć potražila u sustavu socijalne skrbi, nadajući se da će Reneo dobiti primjerene terapije i mogućnost druženja s drugom djecom.
"U Centru Slava Raškaj je gotovo izgubio život"
"Nakon toga obratili smo se Centru za socijalnu skrb i drugim nadležnim institucijama, tražeći za Renea primjereniji oblik obrazovanja. Rečeno nam je da bi za njega najbolje bilo uključivanje u sustav socijalne skrbi, odnosno smještaj u ustanovu koja bi mu omogućila radnu, kineziološku i logopedsku terapiju. U početku smo željeli da Reneo u takvu ustanovu dolazi na dnevni boravak, no ponovno smo naišli na prepreke. Govorili su nam da nema dovoljno stručnog osoblja, slobodnih mjesta ni educiranih djelatnika koji bi mu mogli davati inzulin. Na kraju su nas uvjeravali da je najbolje rješenje njegov stalni smještaj u ustanovu", priča Marović.
"Prvi prijedlog bio je Centar "Slava Raškaj", u kojem su prethodno morali biti otklonjeni određeni sigurnosni nedostaci. Međutim, ondje je, prema našoj procjeni, Reneo gotovo izgubio život jer mu je pogrešno izmjerena razina šećera u krvi. Da moja supruga nije na vrijeme reagirala i objasnila djelatnicima kako pravilno postupiti, posljedice su mogle biti kobne", naglasio je.

Teške optužbe na račun Centra Stančić
Marović tvrdi da su problemi nastavljeni nakon smještaja sina u Centar "Slava Raškaj", a potom i u Centar Stančić.
Prema njegovim riječima, u Stančiću su roditeljima najprije obećani odgovarajući uvjeti i terapije, ali dječak ih nije dobio.
Najozbiljnije optužbe odnose se na prijedlog postupanja prema Reneu tijekom epizoda uznemirenosti i agresivnog ponašanja.
"Rekli su nam da se s Reneom ne može drukčije postupati nego da se na njegovoj sobi skinu drvena vrata, postavi željezna rešetka, da bude zaključan cijeli dan, a da noću bude vezan za krevet", ispričao je Marović.
Tvrdi da su roditelji takav prijedlog odbili jer su ga smatrali nehumanim i protivnim zakonu.
Otac navodi i da su djelatnici ustanove više puta pozivali policiju i hitnu pomoć te pokušavali ishoditi prisilnu psihijatrijsku hospitalizaciju njegova sina.
Izrazio je i sumnju u primjenu lijekova, tvrdeći da je Reneo u pojedinim situacijama primao dodatne doze sedativa, unatoč već propisanoj terapiji.
Riječ je o ozbiljnim tvrdnjama oca koje zahtijevaju očitovanje prozvanih ustanova i nadležnih tijela.
"Pokušali su nam oduzeti dijete"
Marović tvrdi da je nakon sukoba s ustanovom pokrenut sudski postupak kojim se tražilo privremeno izdvajanje Renea iz obitelji i povjeravanje skrbi trećoj osobi.
Prema njegovim riječima, ustanova je poslije povukla prijedlog, a protiv roditelja podnesene su i kaznene prijave.
"Mi smo se protivili tome da se dijete sedira, veže i zatvara iza rešetaka. I zato smo, prema njihovim tvrdnjama, bili loši roditelji", rekao je.
Dodao je da su on i supruga, oboje odvjetnici, nadležnim institucijama dostavili dokumentaciju i prigovore, ali da nisu dobili rješenje koje bi njihovu sinu osiguralo odgovarajuću skrb.
Strah nakon smrti Kristiana Periša
Marović je razgovor povezao i sa smrću Kristiana Josipa Periša u zagrebačkoj psihijatrijskoj bolnici u Jankomiru, navodeći da je Kristian osobno pomagao Reneu.
Tvrdi da je upravo ta tragedija potaknula obitelj da javno progovori o svojem iskustvu.
Strahuje da bi njegov sin, nakon što navrši 18 godina, mogao završiti na psihijatrijskom odjelu za odrasle, gdje bi se, prema njegovim riječima, mogao suočiti sa sličnim postupanjem.
Marović ističe da cilj obitelji nije samo pomoći Reneu, nego upozoriti na probleme s kojima se suočavaju i drugi roditelji djece s težim razvojnim teškoćama.
Smatra da bi se osnivanjem odgovarajuće ustanove, uz dovoljno stručnog osoblja, djeci moglo omogućiti obrazovanje, terapije i sigurna skrb.
"Cilj je da se stvari promijene nabolje. To je naša želja", poručio je.
Dodao je da obitelj, ako se situacija ne promijeni, razmatra preseljenje u Dansku.
"To je jedina alternativa koja nam još preostaje", zaključio je Marović.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare