Rašeta o skretanju pažnje: Penava je problem otpadne mafije svalio i na druga Tita. To nema blage veze

Rašeta je objasnio da je knjiga zamišljena kao pristupačna povijesna kronika koja velike političke događaje prikazuje i iz perspektive njihovih sudionika, uključujući brojne detalje iz svakodnevnog života.

"Ja sam sebe u pomalo šaljivom tonu nazvao TikTok Dedijerom. Ne znam bi li kolega Gavranović prihvatio taj naziv, ali pišemo anegdotalno. Ronili smo duboko po arhivima", rekao je Rašeta.

Knjiga prati deset dana u travnju 1941. godine te događaje povezane s Vlatkom Mačekom, Antom Pavelićem, Josipom Brozom Titom i nizom drugih poznatih i manje poznatih povijesnih aktera. Među osobama koje se pojavljuju u knjizi su Ivo Andrić i Alojzije Stepinac, ali i Vlatko Velebit, Joža Horvat i novinar i publicist Josip Horvat.

Rašeta se posebno osvrnuo na položaj Ive Andrića, koji je u to vrijeme bio jugoslavenski veleposlanik u Berlinu.

"Andrić je u to vrijeme ambasador kod Hitlera. On je jako rado viđen. On je veličanstveno obrazovan čovjek, sjajan govornik njemačkog, koji je bio već tada po diplomatskim predstavništvima od Trsta do Madrida, od Rima do Berlina. On je kraljev mezimac", rekao je.

Jedan od ključnih događaja tog razdoblja bio je vojni udar 27. ožujka 1941. u Beogradu, kojim je srušena vlada Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka. Rašeta je podsjetio da je upravo u vrijeme te vlade uspostavljena Banovina Hrvatska.

Prema njegovim riječima, na državni udar utjecalo je više čimbenika, među kojima su bili britanska tajna služba, dio vojnog vrha, Srpska pravoslavna crkva i politička atmosfera u Beogradu. Hitler je nakon puča odlučio napasti Jugoslaviju.

"Taj puč bio je uzrok svih tragedija koje su nam se događale", ustvrdio je Rašeta.

Istodobno, Zagreb je samo nekoliko dana ranije još živio relativno mirno. Rašeta kao jedan od detalja svakodnevice izdvaja odluku bana Ivana Šubašića prema kojoj se počeo proizvoditi jeftiniji kruh s većim udjelom kukuruza, koji su građani ubrzo prozvali "Šubašić".

Tito i Pavelić su se poznavali?

Rašeta je objasnio da su autori nastojali istodobno pratiti velike političke aktere i svakodnevni život običnih ljudi.

"Dali smo tu povijest kao niz kratkih rezova, dokumentaristički govoreći. Jako je jednostavno napisana, sve je skrupulozno istraženo i sve se oslanja na povijesne studije i arhive, ali na način koji je prilagođen običnom čovjeku", rekao je.

Među detaljima do kojih su došli tijekom istraživanja Rašeta je izdvojio i navode da su se Ante Pavelić i Josip Broz Tito poznavali. Informaciju su, rekao je, pronašli u djelima povjesničara Bogdana Krizmana, čije opsežne knjige o nastanku Nezavisne Države Hrvatske i ustaškom pokretu sadrže brojne podatke koji su široj javnosti ostali gotovo nepoznati.

Govoreći o 27. ožujka 1941., Rašeta je ustvrdio i da je Komunistička partija nakon rata preuveličavala svoju ulogu u događajima koji su prethodili njemačkom napadu na Jugoslaviju.

"Pokazalo se da Partija nije imala nikakve veze s organiziranjem puča. Tito i Ranković bili su u Zagrebu i Tito je uzeo prvi avion koji je letio u Beograd, upao je u turbulencije i skoro poginuo. Otad se bojao voziti avionom", rekao je Rašeta, dodajući da je poslije rata izgrađena drukčija interpretacija tih događaja.

Ocijenio je da prijepori oko Drugog svjetskog rata ni danas nisu završeni te da se političke i društvene rasprave i dalje vraćaju na 27. ožujka, 10. travnja, 8. svibnja i druge povijesne datume.

Kao primjer promjene odnosa prema prošlosti spomenuo je Antu Pavelića, navodeći da ga je Eugen Dido Kvaternik u svojim memoarima prikazivao kao osobu odgovornu za uništavanje ideje NDH i rušenje moralnih načela, dok ga se danas u dijelu javnosti pokušava prikazivati kao heroja.

"Nevjerojatni razmjeri"

Rašeta se osvrnuo i na nedavni sprovod Ratka Mladića, ocijenivši da bi prije dvadesetak godina vjerojatno bio održan uz znatno manje javne pozornosti i podrške.

"On je danas narastao do nevjerojatnih razmjera. Vidjeli smo da smo imali masovan sprovod", rekao je.

Kljenak je pritom primijetila da su se stavovi u javnosti značajno mijenjali čak i tijekom posljednjih pet godina. Rašeta smatra da političko vraćanje na povijesne podjele često služi za odvraćanje pozornosti od aktualnih problema.

"Ljudi posežu za tim da se ne suočavamo s današnjošću, sa strukturama grijeha, s otpadnom mafijom koja je duboko inkorporirana u državu ili je država inkorporirana u tu mafiju. Onda bismo se puno manje vraćali na ova provizorna rješenja", rekao je.

Kao primjer naveo je povezivanje problema ilegalnog otpada s povijesnim političkim sukobima, ocijenivši da takve teme lako izazivaju snažne emocije i skreću pozornost s konkretnih pitanja.

"Najlakše je baciti kost, ići na neki događaj iz Drugog svjetskog rata. Penava je problem otpadne mafije svalio jednim dijelom na druga Tita. To nema blage veze. Ali to u birtijama uvijek izazove najviše polemičke strasti", rekao je Rašeta.

Jedini bez spalionice...

Kljenak je dodala da takve teme zauzimaju emocije javnosti, na što je Rašeta odgovorio da se zbog toga u drugi plan stavljaju konkretna pitanja poput izgradnje postrojenja za spaljivanje otpada.

Prema njegovim riječima, sustav spalionica mogao bi omogućiti zbrinjavanje hrvatskog opasnog otpada, ali i uvoz otpada na zakonit i kontroliran način, uz odgovarajuću dokumentaciju i mogućnost praćenja njegova podrijetla.

"Hrvatska je jedina zemlja u Europskoj uniji koja nema spalionicu", zaključio je Rašeta.