Stopić o odnosu Amerike i Kine: "Lijepo je imati takav adut, u dvorištu rivala"

"Razumljiva je medijska pompa, dva predsjednika dvije najveće i najmnogoljudnije zemlje na svijetu se sastaju. Te dvije zemlje zajedno čine jednu trećinu svjetskog gospodarstva", kazao je Zvonimir Stopić, komentirajući posjet Donalda Trumpa kineskom predsjedniku Xi Jinpingu, prvi takav posjet jednog američkog predsjednika još od onog iz 2017., iz Trumpovog prvog mandata.

Točka prijepora

"Poznavajući Kineze, ta pompa je ekstra velika. Oni žele pokazati sjaj Kine, svoju ozbiljnost, žele pružiti ruku Trumpu. S druge strane, vidjeli smo da je Trump zahvalan, očaran, pun hvale za Xi Jinpinga."

Međutim, Stopić tvrdi da se, iza kulisa, lako može identificirati kamen spoticaja između dva geopolitička rivala.

"Tajvan je direktna točka prijepora. Obje strane su svjesne koliko je to ozbiljna stvar. Po svemu sudeći, to je pitanje koje neće dugo biti riješeno. Amerikancima više odgovara da Tajvan u dogledno vrijeme ostane u međuprostoru, jer Kina je jako osjetljiva na Tajvan. Lijepo je imati takav adut, u dvorištu rivala. Kina je preosjetljiva, jedna izjava nekakvog generala jako ih razljuti", dodaje.

"Uostalom, to otvara prostore za eksploataciju. Kina je Tajvan držala kroz 18., 19. stoljeće i onda ga gubi u ratu s Japanom, koji ga ima pedesetak godina. Nakon Kineskog građanskog rata, koji je završio kako je završio; nacionalistička stranka Kuomintang preselila se na Tajvan sa željom za osvoji ponovno Kinu."

Dodaje kako je američka politika od samih nastanaka NR Kine bila koristiti taj otok kao način da se sruši komunistički sustav.

"To je tada bila i politika SAD-a, da Tajvan bude baza iz koje će se, nakon pada komunizma, Kina vratiti. Međutim, to se nije dogodilo, a u međuvremenu se sve promijenilo. Danas je upravo Kuomintang, najveći suparnik Mao Zedonga, stranka koja najviše zagovara nekakvo rješenje da ne bi došlo do vojnog sukoba."

Tajvanski i kineski ustavi priznaju "jednu Kinu"

Pojasnio je situaciju i na geopolitičkom i na službenom demokratskom planu. Stvari nisu baš crno-bijele, kaže.

"Tajvanski i kineski ustav pisani su da priznaju jednu Kinu; Tajvan i Kina trebali bi biti jedna država, ali trenutačno funkcioniraju u dva sustava. Tajvan u praktičnom smislu funkcionira kao država, ali u diplomatskom smislu je to upitno. Oni nemaju međunarodno priznanje, vrlo malo država ih priznaje, nisu članica UN-a."

"Želite li imati bilo kakve odnose s Kinom, morate potpisati klauzulu da ne priznajete Tajvan kao samostalnu državu. To je potpisala i Hrvatska. SAD jedino ima drugačiji pristup, kao što ima drugačiji pristup svim međunarodnim odnosima. Oni ne priznaju nezavisnost Tajvana, vrlo su manipulativni prema tome, ali svako malo znaju dati nekakav signal koji Kineze zna naživcirati pošteno", kaže Zvonimir Stopić.