Zašto požari u Dalmaciji postaju toliko nepredvidljivi?

Dugotrajna suša, odnosno razdoblje s vrlo malo ili nimalo oborina, priprema teren za izbijanje požara. Kada dugo nema kiše, vegetacija gubi vlagu. Trava, lišće, borove iglice, grančice i nisko raslinje postaju suhi i lako zapaljivi. U takvim uvjetima dovoljan je i najmanji izvor paljenja da požar bukne.

Visoke temperature, a osobito toplinski valovi, dodatno ubrzavaju isušivanje tla i biljnog pokrova. Danju se površina snažno zagrijava, a noću se teško hladi, zbog čega se nepovoljni uvjeti zadržavaju danima. Zato su toplinski valovi i suša posebno opasna kombinacija jer povećavaju vjerojatnost izbijanja požara, ali i njegovu brzinu širenja.

Veliki požar nije samo posljedica vremenskih prilika, nego i sam utječe na atmosferu oko sebe. Dok gori, zagrijava zrak, stvara uzlazne struje i povlači okolni zrak prema sebi. Time se povećava dotok kisika, pa plamen postaje još snažniji. U takvim situacijama govori se o meteorologiji požara, odnosno skupu vrlo lokalnih procesa koji se odvijaju neposredno oko požarišta. Na toj su skali važni vrtlozi, promjene smjera vjetra, nagla pojačanja strujanja te prijenos užarenih i zapaljenih čestica u okolni prostor.

Na brzinu širenja požara ne utječe samo količina gorive mase. Jednako su važni raspored vegetacije, njezina vlažnost, opća meteorološka situacija, brzina, smjer i mahovitost vjetra te reljef.

Prirodni koridori za vjetar

Širenje požara dodatno pojačavaju jak vjetar, koji naginje plamen i dovodi više kisika, suha sitna goriva poput trave, lišća i tankih grančica, neprekinut biljni pokrov, osobito ako povezuje prizemni sloj s krošnjama, strme padine, niska vlažnost zraka i vegetacije te turbulencija koja prenosi žeravicu dalje od glavne fronte požara. Kada se svi ti uvjeti poklope, požar se ne širi ravnomjerno, nego naglo, uz ubrzanja i stvaranje novih žarišta.

Reljef ima golem utjecaj na ponašanje vatre. Na padinama se požar gotovo uvijek širi brže uzbrdo jer se toplina diže i prethodno zagrijava gorivo ispred i iznad plamena. Zbog toga je uzbrdica za vatru svojevrsna skakaonica.

Doline i usjeci mogu djelovati kao prirodni koridori za vjetar. U njima se zrak ubrzava, a zajedno s njim i vatra. S druge strane, grebeni i prijevoji stvaraju vrtloge i lokalna ubrzanja, zbog čega se požar može ponašati nepredvidljivo, mijenjati smjer i preskakati prepreke.

Na krševitom i razvedenom prostoru taj je učinak posebno izražen. Upravo zato požare na obali i u zaleđu često je teže gasiti nego one na otvorenom i ravnom terenu.

Jedna od najopasnijih pojava kod velikih požara jest preskakanje vatre. Do toga dolazi kada vjetar i uzlazne struje podignu užarene čestice i prenesu ih dalje od glavne fronte požara.

Te čestice mogu pasti na suho gorivo s druge strane ceste, doline ili protupožarnog pojasa. Ako je gorivo dovoljno suho, nastaje novo žarište. Požar se tada više ne širi samo u jednom smjeru, nego istodobno izbija na više mjesta.

Posebnu ulogu imaju jugo, bura i maestral

Orografija taj proces dodatno pojačava. Strme padine, uski prolazi te kanaliziranje i ubrzavanje vjetra olakšavaju podizanje dima i prijenos žeravice na veću udaljenost. Zbog toga požar može "preskočiti" prepreke koje bi na ravnijem terenu možda zaustavile njegovo širenje.

U Dalmaciji i na Jadranu posebnu ulogu imaju jugo, bura i maestral. Svaki od tih vjetrova djeluje drukčije, ali svi mogu pridonijeti opasnom ponašanju požara.

Jugo je dugotrajan i postojan južni vjetar. Iako često donosi vlagu, u požarnoj situaciji može biti vrlo opasan jer dugo održava plamen u istom smjeru i omogućuje stalno napredovanje požara. Kada se spoji sa suhom vegetacijom, njegov učinak postaje još izraženiji.

Bura je suh i snažan sjeveroistočni vjetar. Brzo isušuje vegetaciju i povećava rizik od izbijanja požara. Puše u refalima, odnosno kratkim i iznenadnim udarima velike brzine. Posebno je opasna u kanjonima, prijevojima i uz padine, gdje se lokalno pojačava i postaje nepredvidiva.

Maestral je dnevni obalni vjetar koji se razvija u toplijem dijelu dana. Često puše upravo kada su temperature najviše, a vlažnost goriva najniža. Tada može znatno ubrzati širenje požara, osobito uz obalu i u priobalnom pojasu.

Nevere donose dvije opasnosti. Mogu izazvati požar udarom munje, a posebno su opasni snažni udari vjetra. Udar vjetra iz grmljavinskog oblaka povezan je s dinamikom oblaka vertikalnog razvoja te se, najčešće neposredno prije pljuska, može pojaviti vrlo snažan vjetar koji se nakon udara o tlo širi u svim smjerovima.

Presudna je suhoća sitnog goriva

Takav downburst može u samo nekoliko sekundi promijeniti smjer i jačinu vjetra. Plamen se tada naginje, žeravica se prenosi na veće udaljenosti, a požar može preskočiti ceste, protupožarne pojaseve ili prirodne prepreke. To je osobito opasno jer se događa naglo i često ne ostavlja dovoljno vremena za reakciju.

S druge strane, nevera donosi i oborinu koja može pomoći u gašenju požara. Međutim, snažni udari vjetra požar istodobno mogu učiniti još nepredvidljivijim.

Za zapaljenje požara presudna je suhoća sitnog goriva, odnosno njegova niska vlažnost. Za širenje požara dominantan je vjetar, dok o razvoju ekstremnih požara odlučuje sinergija dugotrajne suše, visokih temperatura, niske relativne vlažnosti zraka i jakog vjetra. Požar nije samo vatra na terenu, nego složen sustav u kojem sudjeluju suša, toplina, vjetar, reljef i lokalni meteorološki uvjeti. Dugotrajno suho i vruće razdoblje stvara uvjete za brzo širenje požara, a jugo, bura, maestral i nevere mogu taj proces dodatno ubrzati ili naglo promijeniti.