Nova era

Kolumne 28. srp 202210:17 > 10:19
Izvor: N1

U olovnim vremenima povijest smo u školskim udžbenicima dijelili na onu prije naše ere i našu eru. Bila je to, vele, zamjena za ono što danas slobodno možemo nazvati pravim imenom, a to je da se kronološki vrijeme dijeli na ono prije i poslije Krista. I danas živimo, razumijeva se barem u kršćanskom svijetu, u vremenu poslije Krista, u toj nekad znanoj novoj eri.

U eri nakon Krista dogodio se i srednji vijek, križarski ratovi, humanizam, renesansa, industrijska revolucija prva, druga, treća, francuska, američka, ova ona, nastali su komunizam, fašizam, nacizam, oružja za masovno uništenje, dva svjetska rata. Dogodile su se u stvari razne “ere”, razdoblja povijesti, koja su se takvima tek zvala i evaluirala, svrstavala, tumačila nakon nekog protoka vremena. S ratom u Ukrajini mnogi su već posegnuli u pitanja o početku novog doba, kraja post-hladnoratovskog svijeta. No, svijet se u zadnjih trideset godina toliko puta radikalno mijenjao da će nam možda trebati i neki novi rječnik jer era za erom tlo nam se pod nogama micalo padom berlinskog zida, ratovima u bivšoj Jugoslaviji, napadima 11. rujna 2001. na SAD, financijskom krizom 2008., pandemijom. Piše o tome profesor povijesti s Princetona David A. Bell.

Vladimir Putin voli za sebe reći da je kršćanin. Blizak je s vrhom ruske pravoslavne crkve koja blagosilja njegove ratne pohode. Mnogi su u eri poslije Krista uzimali upravo Isusov lik i djelo i kitili se njime dok su klali, ubijali i silovali pod egidom da su baš oni spasitelji svijeta, pronositelji novog i drugačijeg, a sve kao da im je sin božji dao neku bjanko mjenicu da mu ime spominju uzalud. Ti spasitelji svijeta i pronositelji novih era uvijek su imali snagu, moć, propagandne i vojne strojeve, vlast i podanike pognute glave. Povijest je na kraju uvijek pokazala kako se takvi u udžbenicima na koncu zovu diktatori, autokrati, kako na vremenskoj crti povijesti ne uspijevaju i nikako ne predstavljaju “second coming”. Ako ih ne ubiju ili se sami ne ubiju, ako ne pobjegnu negdje daleko i skrivaju se do smrti, nekad im čak i presudi neki međunarodni sud.

Vladimir Putin ne prestaje pričati o novoj eri.

Kaže i opet ovaj tjedan ruski vođa kako stiže novi stadij svjetske povijesti koji neće biti pod dominacijom Zapada koji je nametnuo svoja pravila na “iluziji ekskluziviteta” koji je inherentno “rasistički i neokolonijalan”. Kaže Putin na nekom biznis skupu u Moskvi koji financira Kremlj, a nazvan je “Snažne ideje za novo doba”, da se globalne elite užasno boje i grčevito se pokušavaju držati postojećeg svjetskog poretka, no novo doba povijesti počinje, a u njemu će istinski suverene nacije moći pokazati visoki potencijala rasta i preuzeti vodstvo. “Prava revolucionarna transformacija uzima zamah”, kaže Putin.

Istu stvar ponavlja i Putinov šef diplomacije Sergej Lavrov. “Mi smo na početku nove ere. Govorimo o pokretu usmjerenom prema stvarnom multilateralizmu, a ne onom koji je Zapad pokušao nametnuti.”

Pogledajmo malo iza redova.

Multilateralizam kakvog znamo, kao i globalizacija, nemaju iza sebe neku veliku teoriju zavjere. Taj i takav svijet u kojem živimo omogućili su vidimo danas, da Europa ovisi o ruskom plinu i da se sve proizvodi u Kini, omogućili su Putinu da mu država bude stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta, dok on anektira dijelove drugih država. Taj užasan unipolaran poredak kojem Putin sanja kraj dok stvara novu eru omogućio je da lojalni članovi Kremlju bliske elite postanu multimilijarderi, upravo dio te mrske “globalne elite” koja djecu školuje u Americi, kupuje nekretnine u Londonu, korumpira gdje stigne i drži jahte na Jadranu. Koji je onda to poredak protiv kojeg se bori Putin i koji mu se pokušava nametnuti? Misli li zaista da pravila ne vrijede jednako za sve? Ili su pravila, pogotovo oko poštivanja ljudskih prava ono oko čega se gradi “Pokret”, kako ga je nazivao posrnuli Steve Bannon, strateg Donalda Trumpa, koji je pak, izbačen iz toka globalizacije znanog kao Twitter, osnovao svoju društvenu mrežu nazvanu Istina (Truth).

Kako to Rusija može “dekolonizirati” Afriku? Je li taj Putinov svijet jednakih i suverenih svijet sretnog, ali sebičnog i jako autoritarnog čovjeka? Može li on opstati?

Taj svijet suverenih, a kao suradljivih i jednakih nacija u ovom nejednakom svijetu nije samo Putinov. Pisala sam o tome jako puno proteklih godina, zadnji put u travnju 2020. u mojoj rubrici Svijet u doba korone.

Citirat ću onda samu sebe.

“Budućnost ne pripada globalistima. Budućnost pripada domoljubima (patriotima). Budućnost pripada suverenim i neovisnim nacijama koje štite svoje građane, poštuju svoje susjede i razlike koje svaku zemlju čine posebnom.” Pročitao je to u svom govoru pred Općom skupštinom UN-a u rujnu 2019. američki predsjednik Donald Trump.

O kraju multilateralizma raspisali su se i tada mnogi nakon što su SAD pod njegovim vodstvom izašle iz Pariškog klimatskog sporazuma, nuklearnog sporazuma s Iranom, uskratile financiranje UN-ovog Vijeća za ljudska prava…

Nedugo nakon što je stavio svoj potpis na Deklaraciju o neovisnosti, Benjamin Franklin navodno je rekao revolucionarima: “Moramo se svi držati zajedno jer, ako to ne učinimo, svi ćemo odvojeno visjeti.”

SAD su nakon Drugoga svjetskog rata uvijek na umu imale svoj interes, ovisno o administraciji bio je manje ili više vidljiv, no iznenađenje koje je svojom sirovošću, komunikacijskom agresijom donio Donald Trump svima su izmakli stolicu ispod stražnjice. Uoči opće skupštine UN-a Njemačka i Francuska kao otvorenu kontru Trumpovoj mantri ‘prvo Amerika’ pokrenule su Savez za multilateralizam, bez Amerike.

Novi svijet, nova era suverenih, a jednakih nije dakle Putinov ekskluzivan san sanjan na nagomilanim kompleksima od kraja Drugog svjetskog rata, preko Hladnog do pada berlinskog zida i urušavanja sovjetskog imperija. Što uopće danas i znači “zapad” kada Europa mora stvarati svoju stratešku otpornost i sama opstajati i preživjeti, iako nam grčki mit kazuje da je na koncu siluje nadmoćni Zeus u liku bika.

Revolucija teče, ali nikako da pojede svoju djecu. Oglasio se evo opet glasno “ubačeni element” Viktor Orban. Hunski nomad, nakon silnih traktata o predziđima kršćanstva, Sorosevo-Junckerovoj liberalnoj zavjeri u kojoj će sva djeca svijeta postati gay, a žene će abortirati u kafićima, uzima i dalje hrabro europski novac, gradi sam svoju “stratešku autonomiju”. Eksperiment suverenosti usred multipolarnosti iz koje sisa novac. Jednak među nejednakima. U ostalih careva Trajana magareće uši.

“Postoji jedan svijet u kojem se europski narodi miješaju s pridošlicama izvan Europe. To je svijet miješanih rasa. A tamo gdje smo mi, samo narodi iz Europe, oni se međusobno miješaju, rade, sele. Zato mi u Panonskoj nizini nismo miješana rasa, mi smo jednostavno mješavina naroda koji su domaći u Europi.” Rekao je to dakle prošlog tjedna mađarski premijer i zaradio salvu kritika. No, ništa više. Čak ni lekciju iz povijesti o vratima naroda i Hunima.

Promolio je glavu ovoga tjedna i opet javno Donald Trump. Dok traje istraga o napadu na Kapitol 6. siječnja 2021. koja bi mogla rezultirati podizanjem kaznene prijave protiv bivšeg američkog predsjednika zbog podrivanja poretka, što bi definitivno onemogućilo bilo kakvo ponovno kandidiranje na izborima. Nije gotovo dok nije gotovo. Rat u Ukrajini i dalje traje, ljudi ginu i umiru. European broadcasting union objavio je kako će se Eurosong iduće godine održati u Velikoj Britaniji umjesto u Ukrajini. Znači li to da rat još neće biti gotov? Je li to da suprugu ratnog vođe u Ukrajini slika Annie Leibowitz za američki Vogue neukusno ili neminovno u dobu koje je toliko više od Debordovog doba spektakla?

Jedna od knjiga koje nema kod nas u lektiri i koju vjerojatno u kontekstu vremena, koje se stalno mijenja, ne bi u takvim traljavim školama imao tko tumačiti djeci koja se mijenjaju uz svijet oko nas, jest “Jučerašnji svijet” Stefana Zweiga. Rukopis je predao izdavaču kao svoju biografiju, pišući o dobu na prelazu stoljeća od dekadencije i bogatstva do stvaranja atmosfere za rat, nastanak nacizma. Zweig se ubio nekoliko dana nakon što je predao rukopis. Piše:

“Protiv svoje volje svjedočio sam najgorem porazu razuma i najvećoj pobjedi brutalnosti u dugovjekovnim kronikama. Nikada – i kažem to bez ponosa s mnogo više stida – nijedna generacija nije iskusila takvu moralnu retrogresiju od onih duhovnih visina koje je naša generacija imala. U kratkom vremenskom periodu između vremena kada je moja brada tek počela nicati i sada, kada je počela srebreniti, u pola stoljeća nije bilo radikalnijih promjena i transformacija nego li u generacijama ljudskoga roda; i svatko od nas osjeća: previše je. Moje danas i svako moje jučer, moji usponi i padovi toliko su drugačiji da ponekad osjećam kao da sam živio ne jedno, već nekoliko postojanja, a svako drugačije od prethodnih.”

Već citirani povjesničar Bell u tekstu objavljenom u Foreign Policyju početkom mjeseca prepričava poznatu anegdotu. Kineskog premijera Zhou Enlaia navodno su negdje 1970. pitali o značenju francuske revolucije iz 1789. “Još je prerano za reći”, odvratio je Zhou koji je u stvari mislio na netom “ugušenu” 1968. No, ta greška ostala je poznata kao ilustracija o tumačenju vremena. Tumačenju era. I njihova značenja.

Kako će se zvati naše doba, ne znamo. Inflacija tekstova, riječi, ali i brzih i radikalnih promjena i poteza i još jednom u povijesti, na upravo ovoj crti vremena oduzima dah nama koji u ovom dobu živimo.

Najcitiraniji autor na bocama vode ima onaj citat iz njegovog bestsellera “Alkemičar”, kojeg dosta vole i lifestyle časopisi i self-help influenceri: “Kad nešto poželiš, cijeli svijet se uroti da to ostvariš.”

Mislim da Vladimir Vladimirovič nikako nije taj alkemičar, niti je u posjedu kamena mudraca. Dok se razvijaju paralelni nesuradljivi narativi, koncipiraju teorije koje prevazilaze kognitivne disonance, dok se time gradi sebičnost i neosjetljivost, klatno će trebati vraćati. Iako se uvijek čini teško. Jer i dalje nema pravednije ideje svijeta od one upućene na čovjeka i ljude između sebe. To je svjetlo koje je u ovoj novoj, eri poslije Krista uvijek stizalo nakon mraka.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram

Komentari

Vaš komentar