Koliko država ima na svijetu

Broj država na svijetu nije fiksna, nepromjenjiva veličina poput brzine svjetlosti ili broja noga na paukovima. On je, pomalo paradoksalno, stvar dogovora, politike i međunarodnog prava. A gdje postoji politika, postoji i neslaganje.

Što Ujedinjeni narodi kažu

Najčešće citiran izvor jest Organizacija ujedinjenih naroda. Prema njezinim podacima, na svijetu postoji 193 suverene države članice, svaka s jednakim glasom u Općoj skupštini. Od malenog Naura s manje od deset tisuća stanovnika do Kine s gotovo milijardom i pol duša, svaka zemlja ima jednako pravo glasa.

Uz to, dvije države uživaju poseban status promatrača: Vatikan i Palestina. Mogu sudjelovati u raspravama i nazočiti sjednicama, ali ne mogu glasovati o rezolucijama. Vatikan je zaseban slučaj. Grad-država od tek 44 hektara, s vlastitom diplomacijom, putovnicom i televizijskom postajom, a opet nije punopravna članica UN-a. Zašto? Sveta Stolica, naime, sama po sebi to članstvo ne traži.

Palestina je pak posve drugačija priča. U travnju 2024. Vijeće sigurnosti blokiralo je palestinski zahtjev za punopravnim članstvom zbog veta Sjedinjenih Američkih Država, unatoč tome što je 12 od 15 članova glasovalo u korist. Samo tjedan dana kasnije, Opća skupština glasovala je sa 143 glasa za i samo 9 protiv te je Palestini dodijelila nova prava, uključujući sjedenje zajedno s državama članicama i pravo uvođenja prijedloga na dnevni red, ali bez prava glasa. Palestina je dakle i dalje promatračka država, no s proširenim ovlastima. A u rujnu 2025. uslijedio je diplomatski preokret: Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada i Australija službeno su je priznale kao suverenu državu. Do tada ju je priznalo 157 od 193 UN-ovih članica, više od 81 posto svih zemalja svijeta.

Kad se pak uračunaju ovisna područja, pokrajine i teritoriji kojima upravljaju druge države, UN-ov popis raste na ukupno 241 entitet. Grenland administrativno pripada Danskoj. Portoriko je slobodna pridružena država u zajednici sa Sjedinjenim Državama. Bermude su britanski prekomorski teritorij. Nijedan od njih nije suverena država, ali svi postoje na karti i u životima svojih stanovnika.

Što zapravo čini jednu državu

Hrvatska enciklopedija definira državu kao političku zajednicu ljudi organiziranu na nekom teritoriju pod suverenom vlašću. Ta definicija obuhvaća tri temeljna elementa: stalno stanovništvo, određen teritorij i suverenu vlast.

Prema toj logici, potrebno je imati ljude, zemlju i nekoga tko nad svim tim upravlja. No ako je to jedino mjerilo, zašto onda tajvanska vlada, koja postoji, kontrolira teritorij i ima 23 milijuna stanovnika, nije punopravna članica UN-a? Odgovor je, naravno, politički, ne geografski.

Međunarodna zajednica ne funkcionira po pravilima udžbenika. Funkcionira po pravilima moći, saveza i strateških interesa. Upravo zato ovo pitanje nikada neće imati savršeno čist odgovor.

Slučajevi koji zbunjuju i čine temu živom

Kosovo je proglasilo neovisnost 2008. godine. Neovisnost su priznale Sjedinjene Američke Države i većina članica Europske unije, no ne sve. Cipar, Grčka, Rumunjska, Španjolska i Slovačka to ni do danas nisu učinile. Gledano globalno, Kosovo je prema podacima iz prosinca 2025. priznalo tek nešto više od polovice UN-ovih članica, točnije 110 od 193 zemlje. Budući da Europska unija o pitanjima vanjske politike i proširenja odlučuje konsenzusom svih svojih članica, EU formalno zadržava neutralan stav prema statusu Kosova. Država postoji u praksi, ali ne i u svim papirima.

Slično vrijedi za Zapadnu Saharu, koju kontrolira Maroko, ali čiju neovisnost traži pokret Polisario uz podršku Alžira i dijela afričkih država. Ili za Abhaziju i Južnu Osetiju, koje Rusija priznaje, ali koje gotovo nitko drugi ne priznaje.

Sve su to entiteti koji lebde između priznatosti i osporavanja, ni potpuno unutra ni potpuno vani u sustavu međunarodnog prava. Svaki od njih bio bi dovoljan materijal za čitavu studiju prava ili politologije.

Koliko ih ima po kontinentima

Ako pratimo UN-ov popis punopravnih članica, regionalna raspodjela govori sama za sebe. Afrika broji 54 države i time je kontinent s najvećim brojem suverenih zemalja na svijetu. Azija slijedi s 48. Europa ima 44, Latinska Amerika i Karibi zajedno 33, Oceanija 14, a Sjeverna Amerika samo 2.

Afrika je posebno zanimljiv kontinent u tom kontekstu. Sve do sredine 20. stoljeća, veliki dio afričkih zemalja bio je pod kolonijalnom upravom europskih sila. Danas taj isti kontinent ima više suverenih država od bilo kojeg drugog dijela svijeta. To nije slučajnost. To je rezultat dekolonizacije, jednog od najvećih političkih procesa prošloga stoljeća.

Zašto se taj broj mijenja

Devedesetih godina prošloga stoljeća broj je suverenih država naglo porastao. Raspad Jugoslavije stvorio je sedam novih zemalja. Raspad Sovjetskog Saveza dodao ih je još petnaest. Eritreja se odcijepila od Etiopije 1993. Južni Sudan, najmlađa punopravna članica UN-a, nastao je 2011. godine nakon dugotrajnog građanskog rata.

No taj se broj ne mijenja uvijek nabolje. Neke su države propale ili su pripojene drugim. Jemen je 1990. nastao ujedinjenjem Sjevernoga i Južnog Jemena. Tanganjika i Zanzibar spojili su se 1964. u Tanzaniju. Povijest državnosti ne teče u jednom smjeru.

Što će sljedeće desetljeće donijeti? Teško je predvidjeti. Postoje regije s aktivnim secesionističkim pokretima, mjesta gdje se identitet i politička volja za samostalnošću ne poklapaju s aktualnim granicama. Škotska je 2014. glasovala o neovisnosti, Katalonija 2017. Nijedan od tih glasova nije rezultirao novom državom, ali je pokazao da ni u Europi ovo pitanje nije zatvoreno.

Različiti popisi, različiti pristupi

Osim UN-a, postoje i drugi pristupi brojanju. Međunarodni olimpijski odbor priznaje više od 200 nacionalnih olimpijskih odbora, uključujući palestinski, kosovski i tajvanski, bez obzira na njihov geopolitički status. Slično vrijedi za FIFA-u, svjetsku nogometnu organizaciju, koja broji 211 članica.

Nije zanemarivo ni to da FIFA ponekad prizna entitet koji UN ne smatra suverenom državom, a to znači da se na Svjetskom prvenstvu pojavljuju zastave zemalja čije se postojanje u diplomatskim krugovima još uvijek dovodi u pitanje. Broj FIFA-inih članova i UN-ov popis punopravnih država ne podudaraju se, i ta razlika nije slučajna.

Kao referentni popis dugo je služio i CIA-in World Factbook, koji je u posljednjem izdanju obuhvaćao oko 260 entiteta, uključujući ovisne teritorije, polarne regije i posebne zone. No u veljači 2026. taj je projekt bez najave i bez objašnjenja ugašen, a svi podaci povučeni s interneta. Ostao je arhiviran na nekoliko neovisnih stranica.

Koji je onda pravi odgovor

Kad netko pita koliko država ima na svijetu, najvjerodostojniji odgovor jest: 193 punopravne članice Ujedinjenih naroda, uz Vatikan i Palestinu kao promatrače te ukupno 241 entitet ako se ubroje i ovisna područja.

No prava vrijednost toga pitanja nije u broju. Vrijednost leži u onome što ono otkriva o načinu na koji funkcionira svijet: da suverenost nije nešto što prirodno postoji, nego nešto što se gradi, pregovara i ponekad osporava, i da granice koje vidimo na kartama nisu vječne, nego su produkt specifičnih povijesnih trenutaka.

Atlasi iz kojih smo učili u osnovnoj školi danas su nepotpuni dokumenti, a ne objektivne istine. Karte se mijenjaju. Države nastaju i nestaju. Svaka nova zastava na jarbolu UN-a ishod je rata, pregovora ili jednostavno volje jednog naroda da sam odlučuje o svojoj sudbini.