Može li kit progutati cijelog čovjeka?

Nije potpuno nemoguće da ulješura (Physeter macrocephalus) slučajno proguta čovjeka. „Vrlo velika odrasla ulješura“ mogla bi to učiniti, kaže Joy Reidenberg, profesorica komparativne anatomije na Medicinskom fakultetu Icahn pri Mount Sinaiju u New Yorku. Međutim, morao bi to biti potpuno odrastao mužjak dug najmanje 18 metara, „veći od većine onih koje smo navikli viđati“, kaže Reidenberg, koja je bila konzultantica na filmu, piše Science News.

Druge velike vrste kitova teško bi to mogle učiniti. Uzmimo, primjerice, kita perajara (Balaenoptera physalus). Iako može narasti do 26 metara, ima iznenađujuće uzak jednjak. Reidenberg to dobro zna: dio njezina posla uključuje seciranje lešina kitova koje more izbaci na obalu.

„Jedva uspijem provući ruku niz grlo“, kaže. „Nema šanse da bi mogao progutati čovjeka.“

Razlog je to što kitovi perajari pripadaju usatim kitovima, skupini koja se hrani nekima od najmanjih životinja na Zemlji: krilom, sitnim ribama i planktonom. Njih filtriraju iz morske vode pomoću ploča kitove usi koje funkcioniraju poput sita, stvarajući kašastu smjesu punu sitnih morskih organizama. Za kitove je to „nešto poput ispijanja gustog milkshakea“.

U nekoliko rijetkih slučajeva ljudi su se slučajno našli u ustima usatih kitova koji su lovili plijen. Primjerice, 2019. Brydeov kit (B. brydei) nakratko je zahvatio fotografa divljih životinja uz obalu Južne Afrike prije nego što ga je ispljunuo. Međutim, u takvim slučajevima kitovi ne love ljude namjerno.

„Kit samo pokušava doći do večere, a [ljudi] su mu se vjerojatno našli na putu“, kaže morski biolog Shane Gero iz projekta CETI, međunarodne neprofitne organizacije koja proučava komunikaciju ulješura.

Ulješure se, međutim, hrane nekim od najvećih životinja na Zemlji. Među omiljenim plijenom su im divovske i kolosalne lignje – potonje zajedno s krakovima mogu dosegnuti duljinu od 14 metara i težiti stotinama kilograma.

Na temelju načina na koji se u zatočeništvu hrane manji srodnici ulješura, poput beluga, istraživači smatraju da ti divovi usisavaju plijen spuštanjem podjezične kosti, odnosno hioida. Kada se hioid spusti, jezik se povlači unatrag. Taj mehanizam djeluje poput klipa, stvarajući područje niskog tlaka koje uvlači vodu – i plijen koji ništa ne sluti – u kitova usta, istodobno šireći grlo i otvor jednjaka.

Uz to, grkljan ulješure pomaknut je ulijevo, zbog čega joj je grlo znatno šire nego kod drugih golemih kitova, što joj omogućuje gutanje velikih zalogaja.

Međutim, nitko nikada nije izravno promatrao taj proces kod ulješura. Istraživači nisu sigurni ni gutaju li ulješure svoj plijen doista cijelog. Kada se ti teško uočljivi divovi pojave na površini s lignjama, iz usta im „doslovno vise komadi ili komadi plutaju iza njih“, kaže Gero.

Gutanje ljudi također nije u prirodi ulješura, kaže Reidenberg. Takva ideja može poslužiti kao uzbudljiva filmska priča, ali „ti su kitovi vrlo nježni kada su u blizini ljudi koji ih ne uznemiravaju“. Stoga, iako je fiziološki moguće da progutaju čovjeka, zbog njihova ponašanja i sklonosti dubokomorskom plijenu takav je događaj „vrlo, vrlo malo vjerojatan“.

Malo je vjerojatno i da bi vas ulješura slučajno usisala. U potrazi za hranom ti kitovi mogu zaroniti na dubinu veću od dva kilometra – mnogo dublje nego što ljudski ronioci mogu dosegnuti, kaže Gero.

Zapravo, jedina životinja za koju je potvrđeno da je progutala čovjeka cijelog jest mrežasti piton (Python reticulatus). Nekoliko takvih slučajeva dokumentirano je u Indoneziji.

Kao i kod drugih zmija, taj je jeziv pothvat moguć zahvaljujući iznimnoj pokretljivosti glave i čeljusti. Više zglobova u lubanji omogućuje veću pokretljivost, dok mekano i rastezljivo tkivo donje čeljusti omogućuje zmiji da raširi čeljusti oko plijena mnogo većeg od vlastite glave.