Oglas

između Bruxellesa i Beograda

Koliko je "najbolji europski đak zapadnog Balkana" blizu članstvu u EU-u?

author
Deutsche Welle
20. svi. 2026. 07:59
Jakov Milatović
MICHAL CIZEK / AFP

Dvadeset godina nakon obnove neovisnosti Crna Gora je najbliža članstvu u EU-u od svih država Balkana. No iza slike regionalnog uspjeha i dalje stoje korupcija, identitetske podjele i snažan politički utjecaj Beograda.

Oglas

Proslavu dva desetljeća neovisnosti Crna Gora dočekuje s reputacijom najboljeg europskog đaka zapadnog Balkana. Podgorica je posljednjih godina uspjela odblokirati pregovore s Europskom unijom, ubrzati reforme i pozicionirati se kao favorit europskog proširenja u trenutku kada EU ponovo pokazuje interes za prijem novih članica.

„Lako je biti zvijezda u razredu loših učenika“, ocjenjuje za DW Daliborka Uljarević iz podgoričkog Centra za građansko obrazovanje.

Ona upozorava da se iza slike regionalnog uspjeha kriju problemi koji Crnu Goru prate još od obnove neovisnosti. Trenutni zamah u eurointegracijama je, kaže, prije svega posljedica promjena u geopolitičkim odnosima koje je Podgorica uspjela prepoznati i iskoristiti, za razliku od ostatka regije, koji posljednjih godina stagnira ili čak nazaduje na europskom putu.

„Naš apsolutni interes je da što prije postanemo članica Europske unije, ali nam je podjednako važno da taj proces bude kvalitetno urađen, a ne da uđemo kao defektna država“, kaže Uljarević.

Iste prepreke

Reforme u Crnoj Gori ubrzane su nakon promjene vlasti 2020. godine, kada je Demokratska partija socijalista prvi put od obnove neovisnosti izgubila izbore.

Za Aleksandra Popova iz Centra za regionalizam sama činjenica da je vlast smijenjena mirno i demokratski pokazuje da Crna Gora ima veći demokratski kapacitet od većine zemalja regije. Za Daliborku Uljarević, međutim, razočaravajuće je to što promjenu na vlasti nije pratila i promjena političkih praksi.

Korupcija je i danas sveprisutna. Neki će reći čak i skuplja nego ranije, jer je mnogo više aktera u vlasti koji pokušavaju zadovoljiti svoje stranačke i partikularne interese", ocjenjuje Uljarević.

Uz korupciju, političku scenu i dalje opterećuju identitetske podjele između prosrpskih i suverenističkih snaga.

„Građani i građanke su mnoge od tih bitki završili i sa sobom i među sobom, ali mi nažalost, imamo potkapacitirane političke strukture koje na tim temama inzistiraju da bi prikrili vlastiti nedostatak reformskih sposobnosti", ocjenjuje Uljarević.

Službeno, ove dvije političke struje postigle su konsenzus oko europskog puta zemlje. Neslužbeno, upozorava Popov, taj balans je i dalje krhak i podložan utjecajima iz Beograda.

„Prosrpske snage u liku Mandića i Kneževića uvijek mogu na mig Beograda opstruirati europski put i to se sada dešava. Knežević to već radi, a Mandić ne u toj mjeri", kaže Popov, uz ocjenu da dio prosrpskog bloka ipak pokazuje više pragmatizma nego ranije.

Sjenka Beograda

Odnosi s Beogradom tako su ostali jedno od najosjetljivijih pitanja za Podgoricu. Tome najbolje svjedoči reakcija predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na poziv da sudjeluje u proslavi godišnjice neovisnosti.

On je najprije rekao da bi ga „bilo sramota“ i da bi svojim odlaskom „pljunuo sebi i svom narodu u lice“, a potom se građanima Crne Gore obratio autorskim tekstom.

„Vi nama niste smetali, doživljavali smo vas kao sestre i braću i htjeli živjeti u istoj državi s vama. Priznajem, krivi smo, i izvinite što smo vas voljeli više nego vi nas“, napisao je Vučić.

Uljarević i Popov smatraju da službeni Beograd nikada nije u potpunosti prihvatio crnogorsku neovisnost već se, kako kaže Uljarević, „ponaša prema Crnoj Gori kao prema privremeno izgubljenom teritoriju".

Popov podsjeća i na to da je sa SNS-om ponovo zaživjela radikalska ideja u ujedinjenju „srpskog svijeta".

„Protesti i litije koji su na kraju doveli do pada režima Mila Đukanovića jesu bili dirigirani iz Beograda i svi su očekivali da će ponovo Crna Gora i Srbija postati dva oka u glavi, ali to se nije dogodilo“, kaže Popov.

Ipak, Daliborka Uljarević nije tako uvjerena u otpornost crnogorskih čelnika na pritiske iz Srbije. Kao primjer navodi izostanak službene reakcije na Vučićeve riječi.

„Mislim da je to iz razloga što jedan dio njih osjeća lojalnost prema njemu, a jedan dio i strah od ulaska u bilo kakvu vrstu konfrontacije. Mnogi akteri ove vlasti svjesni su da su na tim pozicijama dobrim dijelom zato što im je pripomogao Beograd", ocjenjuje Uljarević.

Podmetanje noge na europskom putu

U međuvremenu, službeni Beograd će učiniti sve da Crnoj Gori podmeće nogu na europskom putu, uvjeren je Popov i podsjeća da je već bilo takvih pokušaja. „Vučić je otišao u Bruxelles s idejom da sve zemlje u paketu budu primljene u Europsku uniju. On je zapravo znao da to nije moguće, ali je pokušao na taj način sabotirati Crnu Goru. I drugi pokušaj je bio pismo s Edi Ramom u kojem su preporučili prijem bez prava veta“, podsjeća Popov.

On vjeruje da Beogradu politički ne odgovara ulazak Crne Gore u Europsku uniju, jer bi to pokazalo da problem nije u zatvorenim vratima Bruxellesa već u politici vlasti u Srbiji.

„To bi izbilo ključni Vučićev argument ‘oni nas neće’. Nije točno, nego mi stalno fingiramo taj put i održavamo antieuropski narativ. Drugo, Crna Gora će izmaći kao mogući plijen", dodaje Popov.

„Kad uđe u EU Crna Gora je onda i sigurnosno i pravno van domašaja Beograda, izlazi iz zone mogućih ucjena i pritisaka, i to će izazvati još veću nervozu u Beogradu, tim prije što Srbija pod ovom vlašću nikada nema šanse ući u Europsku uniju“, zaključuje Popov.

Teme
Pratite nas na društvenim mrežama