Radnici iz Srbije u velikom broju otišli na Aljasku, no dio ih se brzo vratio: Što je pošlo naopako?

Nakon prekida odlazaka koji je trajao od 2022. godine, radnici iz Srbije ove su godine ponovno otputovali na sezonski rad na Aljasku.

Prema riječima radnika koji su se odlučili na odlazak, ovoga su ljeta iz Srbije krenule dvije skupine od po stotinjak ljudi. No mnoge je ondje dočekala znatno lošija situacija od očekivane pa se dio radnika morao vratiti kući jer je sezona podbacila, a u pojedinim područjima ribe gotovo uopće nije bilo, piše Jelena Andrić za Forbes Srbija.

Osim slabog ulova, neki radnici tvrde da su ih po dolasku dočekali i lošiji uvjeti rada nego prijašnjih godina. Umjesto nekadašnjih zarada, koje su bile višestruko veće od plaća u Srbiji, ovu sezonu opisuju kao borbu s manjkom posla i rastom životnih troškova.

"Broj ljudi koji je ove godine pokušao otići na Aljasku bio je veći nego prethodnih sezona. Interes je dodatno potaknut velikim brojem otvorenih radnih mjesta nakon sajma zapošljavanja održanog u svibnju", rekao je Božidar Perović, koji je prije nekoliko tjedana otišao u Kodiak.

Iako su očekivanja bila velika, dio radnika na drugim lokacijama dočekala je neizvjesnost. Božidar, koji na Aljasku odlazi već deset godina, kaže da su glavni problemi ove godine slab ulov, rast troškova života i nepromijenjene satnice.

Odlazak na Aljasku više nije "zlatna karta"

"Ukratko, problem su nedostatak ribe, slabiji ulovi i rast troškova života, dok su zarade ostale na istoj razini kao 2022. godine."

Zbog toga se, kaže, velik broj radnika ranije vraća u Srbiju. Skupina koja je radila u Valdezu vratila se nakon samo pet dana jer posla nije bilo.

"Što se zarade tiče, od toga neće biti ništa… Na otoku Kodiak, gdje sam i ranije radio, trenutačno posla ima", rekao je Božidar.

Dodaje kako već danima ne stižu novi radnici, iako je uobičajena praksa da se zaposlenici premještaju na lokacije na kojima ima više ulova.

Velik interes za iskustva sa sezonskog rada potaknuo ga je da informacije i atmosferu s Aljaske dijeli putem svog Instagram profila.

Kodiak, poznat po dugoj ribarskoj sezoni, i dalje je jedno od najvažnijih središta ribarske industrije, a radnici se nadaju da bi se ondje ulov mogao povećati. Pojedine tvornice rade i do deset mjeseci godišnje jer prerađuju različite vrste ribe.

Dio radnika nije ni otputovao

Božidar kaže da je ove godine dodatni problem predstavljalo izdavanje viza. Velik broj kandidata nije uspio dobiti termin, a tvrtke koje organiziraju odlazak radnika zbog Svjetskog prvenstva u nogometu dobile su samo tri termina za izdavanje viza.

Posljednja planirana skupina, koja je trebala obaviti postupak 10. srpnja, na kraju nije otputovala jer je procijenjeno da neće biti dovoljno posla.

Prema njegovim riječima, jedna od najvećih ribarskih kompanija na Aljasci, Silver Bay Seafoods, preuzela je kapacitete manjih tvrtki i proširila broj lokacija na koje dolaze strani radnici.

Time je više ljudi trebalo dobiti priliku za odlazak, no ostalo je otvoreno pitanje jesu li procjene sezone i organizacija posla bile dobre.

"Ne znamo koji su razlozi. Je li otkup ribe bio loše organiziran i nije obavljen na vrijeme ili je sezona jednostavno loša pa su i zarade manje jer se odrađuje znatno manje radnih sati", rekao je.

Povratnici na Aljasku

Najviše problema zabilježeno je u mjestima u kojima nije bilo dovoljno ulova, posebno u Valdezu.

S druge strane, u Petersburgu je situacija bolja. Ondje radnici i dalje odrađuju velik broj sati, često i do 16 dnevno, pa se sezona odvija znatno stabilnije.

Većina radnika koji su ove godine otputovali na Aljasku već ondje ima iskustva iz posljednje tri godine. Lakše prolaze administrativni postupak, dok novih kandidata gotovo da i nema.

Na Aljasku odlaze u okviru programa H-2B, koji omogućuje sezonsko zapošljavanje stranih radnika u SAD-u nakon što poslodavci ne uspiju pronaći dovoljan broj domaćih zaposlenika.

Satnica ista, troškovi veći

Božidar kaže da su osnovni uvjeti rada ostali isti. Poslodavac osigurava smještaj, prehranu i putne troškove, dok satnica iznosi oko 18 dolara.

"Moji uvjeti isti su kao i prije, kao i poslovi koje obavljam. Ovaj put čak imam i bolje uvjete. Primjerice, dobio sam bolju sobu s manje sustanara. Primijetio sam i da je blagovaonica obnovljena te da je hrana još kvalitetnija", rekao je.

Ipak, upozorava da je inflacija značajno smanjila vrijednost zarade. "Osjeća se inflacija, kupovna moć se smanjila. Zarade su ostale iste, a cijene su porasle 20 do 30 posto. Osim toga, i u Srbiji je sve skuplje pa je upitno vrijedi li novac koji donosimo s Aljaske danas jednako kao prijašnjih godina", rekao je.

Nakon snažnog početka posao je stao

Milan, koji je u lipnju otišao u Naknek, ispričao je da je početak sezone bio iznimno intenzivan.

"Bilo je puno posla, jedva smo stizali otići na 15-minutnu stanku, a nakon dva tjedna posao je naglo stao", rekao je za Forbes Srbija.

Smjene od 16 sati ubrzo su zamijenile one od četiri ili šest sati, a potom su radnici potpuno nestali s rasporeda. Nakon nekoliko dana rečeno im je da se moraju vratiti u Srbiju jer više nema posla.

Na Aljasku je putovao već tri puta, a i prošle se godine morao vratiti nakon mjesec dana zbog izostanka ulova.

"Ova je godina još lošija zbog slabog ulova i upitno je ima li više smisla odlaziti jer se, zbog manjeg broja radnih sati i radnih dana, više ne može zaraditi kao nekad", rekao je.

Loši uvjeti i neizvjesnost

Milan ističe da su ga ove godine razočarali i uvjeti rada. U smještaju u kojem je boravio nije bilo grijanja.

"Događalo se da iz hladnoće u kojoj radimo dolazimo u hladne sobe, a kada smo na to upozorili, odgovorili su nam da ćemo dobiti dodatnu deku", rekao je.

Kupaonica i toalet nalazili su se izvan smještajne jedinice, zbog čega su se radnici nakon tuširanja dodatno izlagali hladnoći. Iz mjesta u kojem je radio u Srbiju se vratilo oko 50 ljudi, dok ih je ondje ostalo tek desetak.

Slična iskustva, kaže, imali su i drugi strani radnici. Na dan povratka morali su napustiti smještaj bez mogućnosti doručka, a nekima ni zrakoplovne karte nisu bile dostavljene na vrijeme.

"Možete zamisliti kolika je to neizvjesnost i stres", rekao je Milan. Dodao je da im nije bio plaćen ni prijevoz prtljage pa su troškove presjedanja u Frankfurtu morali podmiriti sami.

Radnicima nije jasno kako je došlo do tako loše procjene potrebnog broja zaposlenika, s obzirom na to da je dovođenje stranih radnika značajan trošak za kompanije, a na kraju nije bilo dovoljno posla za sve.

Sve manje interesa za odlazak

Forbes Srbija još je prošle godine pisao da interes za sezonski rad na Aljasci među radnicima iz Srbije opada te da od 2022. ondje odlazi sve manje ljudi. U agenciji Work Abroad tada su naveli da interesa gotovo i nema.

"Interesa nema već tri godine. Nakon pandemije covida radna snaga je poskupjela i to im sada predstavlja velik trošak", rekli su prošle godine u toj agenciji.

Dodali su i da tvornice za preradu ribe sve češće zapošljavaju domaće radnike jer im je to isplativije te istodobno pridonosi smanjenju nezaposlenosti u SAD-u.

Iz iste agencije sada navode da na Aljasku uglavnom odlaze povratnici koji već imaju vize, dok novih oglasa za posao gotovo da nema.

Rad na Aljasci godinama je privlačio radnike jer su bili osigurani smještaj, prehrana i putni troškovi, a zarade su bile znatno više nego u Srbiji. Međutim, kako ističu sugovornici Forbesa Srbija, ta je razlika danas znatno manja nego prije.

Prema iskustvima radnika koji su ranijih godina odlazili na Aljasku, mjesečna zarada nekada se kretala između 2000 i 7000 dolara, ovisno o količini posla i broju prekovremenih sati.