Američka vojska je pokušala kontrolirati vrijeme i pretvoriti ga u oružje: Ova pogreška izazvala je katastrofu

Jedan od najneobičnijih pokušaja dogodio se tijekom Vijetnamskog rata, kada je američka vojska provela tajni projekt čiji je cilj bio izazvati više kiše.

Kada je vrijeme odlučivalo ratove

Povijest bilježi brojne primjere u kojima je vrijeme odigralo ključnu ulogu. U bitki kod Agincourta 1415. obilne oborine pretvorile su bojište u blato koje je otežalo kretanje francuskim vitezovima, što je pridonijelo pobjedi Engleza.

Slična se situacija dogodila i u bitki kod Waterlooa 1815., kada je loše vrijeme usporilo Napoleonovu vojsku i omogućilo dolazak pruskih pojačanja. Poznat je i katastrofalan Napoleonov pohod na Rusiju, gdje je surova zima desetkovala njegovu vojsku.

Ni Mongoli nisu bili pošteđeni utjecaja prirode. Njihovi pokušaji invazije na Japan u 13. stoljeću završili su neuspjehom nakon što su njihove flote uništili snažni tajfuni koje su Japanci nazvali kamikaze, odnosno "božanski vjetar".

Operacija Popeye

Za razliku od ranijih vojskovođa koje su morale prihvatiti vremenske uvjete kakvi jesu, američka vojska tijekom Vijetnamskog rata pokušala ih je promijeniti.

Između 1967. i 1972. američko ratno zrakoplovstvo provelo je tajnu operaciju poznatu kao Operacija Popeye, koja se tijekom rata vodila pod nazivom Intermediary-Compatriot.

Cilj nije bio stvaranje oluja, nego produljenje sezone monsuna iznad područja kroz koja su prolazili opskrbni pravci sjevernovijetnamske vojske, poznati kao Ho Ši Minov put.

Ideja je bila jednostavna – obilne kiše pretvorile bi ceste u blato, otežale prijevoz oružja, hrane i opreme te usporile kretanje postrojbi.

Operaciju je provodila Četvrta eskadrila za meteorološko izviđanje američkog ratnog zrakoplovstva, a njezin neslužbeni slogan glasio je "pravimo blato, a ne rat".

Prema dostupnim podacima, na pojedinim područjima sezona monsuna navodno je produljena za više od mjesec dana.

Kako funkcionira "zasijavanje oblaka"

Tehnologija korištena u ovoj operaciji poznata je kao zasijavanje oblaka (cloud seeding).

Otkrivena je sasvim slučajno 1946. godine, a kasnije ju je usavršio Bernard Vonnegut, stariji brat poznatog američkog književnika Kurta Vonneguta.

Metoda se temelji na sitnim česticama srebrnog jodida koje potiču stvaranje ledenih kristala u oblacima i mogu povećati vjerojatnost nastanka oborina.

"Sposobnost srebrnog jodida da potakne stvaranje leda u oblacima ne može se objasniti samo njegovom kristalnom strukturom. Presudnu ulogu imaju promjene koje se događaju na površini materijala na atomskoj razini", objasnio je fizičar Jan Balajka s Tehničkog sveučilišta u Beču.

Američko ratno zrakoplovstvo provelo je oko 50 eksperimenata zasijavanja oblaka te je izvijestilo da su u oko 82 posto slučajeva nakon intervencije zabilježene oborine.

Kada je eksperiment krenuo po zlu

Ipak, upravljanje vremenskim prilikama pokazalo se znatno složenijim nego što su planeri očekivali.

Jedan dužnosnik američke vojske, koji je želio ostati anoniman, izjavio je za The New York Times 1972. da je tijekom operacije bilo brojnih pogrešaka.

"Letjeli smo tražeći odgovarajuće oblake i često griješili. Jednom smo prilikom izazvali oko 178 milimetara kiše u samo dva sata, i to iznad jednog od naših kampova specijalnih snaga", rekao je.

Nisu samo Amerikanci...

Sjedinjene Američke Države nisu bile jedina država koja je eksperimentirala s izmjenom vremenskih prilika.

Velika Britanija između 1949. i 1952. provodila je Projekt Cumulus, no program je obustavljen nakon katastrofalnih poplava koje su pogodile mjesto Lynmouth.

I Kina je koristila tehnologiju modifikacije vremena. Prema dostupnim izvješćima, kineske su vlasti pokušavale osigurati povoljne vremenske uvjete tijekom Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine.

Zabranjeno korištenje vremena kao oružja

Zabrinutost zbog mogućnosti zlouporabe ovakvih tehnologija dovela je do međunarodne reakcije.

Dana 19. svibnja 1977. godine 31 država, među kojima su bile Sjedinjene Američke Države i tadašnji Sovjetski Savez, potpisala je Konvenciju Ujedinjenih naroda kojom se zabranjuje korištenje tehnika za izmjenu okoliša u vojne svrhe. Američki Senat ratificirao je sporazum dvije godine poslije.

Iako je vojna primjena takvih tehnologija zabranjena, rasprava o mogućnosti upravljanja vremenskim prilikama nije završena. Danas se najveći dio rasprava vodi oko geoinženjeringa i pitanja mogu li određene intervencije u atmosferi pomoći u ublažavanju posljedica klimatskih promjena ili bi, naprotiv, mogle donijeti nove i teško predvidive rizike.