Banka za obranu i sigurnost u problemima i prije osnivanja: Plan je bio prikupiti sto milijardi dolara...

Riječ je o novoj multilateralnoj financijskoj instituciji zamišljenoj da po povoljnim uvjetima posuđuje vladama i obrambenim dobavljačima, oslanjajući se na snažan kreditni rejting utemeljitelja kako bi kapital bio jeftiniji nego što bi ga pojedina članica mogla dobiti sama na tržištu.

Ideja odgovara na razmak između novih NATO-ovih ciljeva – pet posto BDP-a za obranu i sigurnost do 2035., dogovorenih na summitu u Haagu u lipnju 2025. – i fiskalnog kapaciteta vlada koje taj teret trebaju podnijeti isključivo iz nacionalnih proračuna.

Od ciljanih sto milijardi eura kapitala, međutim, do kraja kolovoza osigurano je tek oko pet milijardi eura, doznaje Reuters od dvojice dužnosnika upoznatih s pregovorima.

Devet zemalja na čelu s Kanadom zasad službeno podržava projekt. Međutim, Njemačka, Britanija i ostala velika gospodarstva skupine G7 i dalje nisu pristupile, što otvara pitanje može li DSRB uopće doseći kreditni rejting AAA o kojem ovisi njezina poslovna logika.

"Da bismo ostavili dobar dojam na rejting-agencije, trebalo bi nam se pridružiti nekoliko drugih ozbiljnih vlada", ocjenjuje William Perraudin, izvršni direktor londonske analitičke kuće Risk Control, specijalizirane za multilateralne institucije.

Savez srednjih sila

Projekt dobiva na težini u trenutku kad su odnosi Ottawe i Washingtona najgori u desetljećima.

Pregovori o trgovinskom sporazumu propali su krajem kolovoza, nakon čega su SAD uveli 50-postotne carine na kanadsku robu vrijednu oko 20 milijardi dolara – od viskija do hokejaške opreme – a Kanada od 8. rujna uzvraća istom mjerom, "dolar za dolar".

Premijer Mark Carney otvoreno je opisao situaciju kao sukob: "Kad te napadnu, u ratu si. Nas su napali."

U tom se svjetlu jasnije čita i njegov raniji poziv na osnivanje saveza "srednjih sila" koje bi se financijski odmaknule od Washingtona, a DSRB je jedan od najkonkretnijih izraza te ideje.

Koncept je 2024. za Atlantsko vijeće razradio Rob Murray, bivši prvi šef NATO-ova ureda za inovacije, a danas ga operativno vodi Isabelle Hudon, izvršna direktorica Razvojne banke Kanade.

Nakon što je u travnju u Montrealu dogovorena osnivačka povelja, devet je zemalja u srpnju u Ankari potpisalo deklaraciju o namjeri: Kanada, Albanija, Belgija, Grčka, Latvija, Luksemburg, Rumunjska, Turska i Ukrajina.

Veće zemlje pozvane su uplatiti oko milijardu eura svaka, kroz tri godine, uz obećanje budućih dividendi. Murray je u srpnju na sajmu u Farnboroughu bio otvoren oko razmjera ambicije: "Iskreno, trebamo deset velikih država."

Politička slika oko banke otad se najviše promijenila u Britaniji, koja je DSRB prvotno odbila. Novi premijer Andy Burnham i ministar obrane Wes Streeting sada o njoj govore znatno blaže i kažu da ne vide sukob s britanskim konkurentskim projektom, Multilateralnim obrambenim mehanizmom (MDM).

Njemačka i dalje ostaje u statusu promatrača, Japan poručuje da odluka nije donesena, a izgledi Južne Koreje procjenjuju se na pola-pola, uz mogućnost kasnijeg pristupanja.

Nizozemska je potvrdila da ostaje isključivo uz MDM.

Natjecanje sa saveznicima

Desetak banaka, uključujući JPMorgan Chase i Deutsche Bank, uložilo je usluga i sredstava u vrijednosti oko deset milijuna dolara u uspostavu institucije te platilo oglas u Financial Timesu koji DSRB opisuje kao projekt s "obilježjima buduće institucije s rejtingom AAA" – no Elisabeth Rudman iz agencije Morningstar DBRS podsjeća da kreditnu sposobnost multilateralnih institucija prvenstveno određuje potpora temeljnih dioničara, a ne broj potpisnica deklaracije.

Banka se pritom natječe i s vlastitim saveznicima: EU je 2025. pokrenuo program SAFE vrijedan 150 milijardi eura, dok Britanija, Nizozemska, Finska i Poljska razvijaju MDM, s ciljem uspostave do 2027.

Upravo je to preklapanje, uz nejasnoće oko visine uloga, prema Reutersovim izvorima glavni razlog oklijevanja dijela zemalja.

Gene Frieda, suradnik instituta Bruegel iz Bruxellesa, ide korak dalje, tvrdeći da je pravi europski problem potražnja, a ne ponuda kapitala: stvarna prepreka naoružavanju leži u fragmentiranoj nacionalnoj nabavi, ne u nedostatku novca, a banka bi bez discipliniranja te potražnje mogla postati, upozorava, samo "elegantan financijski omot oko najstarijeg europskog obrambenog problema".

Analitičar vodećeg britanskog think-tanka za obranu i sigurnost RUSI-ja Linus Terhorst ranije je ocijenio da će tek za godinu dana biti jasno postoji li dovoljan politički zamah da ideja postane operativna institucija.

Rok koji si je Kanada sama postavila za taj test, potpisivanje povelje na jesen, sada je pred vratima.