palestinska socijologinja
Ghanim o budućnosti Izraela: "Ili partnerstvo s Palestincima ili apokaliptična opcija"
Gošća naše Hanan Nanić u Novom danu bila je Honaida Ghanim, palestinska socijologinja i antropologinja te direktorica Palestinskog foruma za izraelske studije u Ramali, na okupiranoj Zapadnoj obali. Razgovarali su o izborima u Izraelu, arapskim glasačima
"Palestinci u Izraelu ostali su u svojoj domovini nakon Nakbe"
"Gotovo 20 posto građana u Izraelu su Palestinci koji su ostali u svojoj domovini, Palestini, koja je 1948. postala Izrael. Oni su srž palestinskog naroda, ostali su u svojoj domovini i postali izbjeglice 1948. To su palestinski građani Izraela, zajamčeno im je izraelsko državljanstvo. U početku ih je bilo 10 posto, a njihov se udio postupno povećavao sve do nešto manje od 20 posto", započela je Honaida Ghanim, objasnivši povijest tzv. 'arapskih', zapravo palestinskih državljana Izraela.
"Oni su Palestinci, oni koji su ostali na svojoj zemlji nakon Nakbe, etničkog čišćenja Palestinaca. Živjeli su na području koje je postalo Izrael, a to je 88 posto Palestine između rijeke i mora. Dakle, oni su Palestinci koji su dobili izraelsko državljanstvo", dodaje.
"Zašto se nazivaju Arapima ili arapskim građanima Izraela? To je politička definicija. Svi oni u Izraelu reći će vam da su Palestinci, oni se tako identificiraju. To je definicija većine, ne kažem da nema nekih skupina koje će reći da su Arapi", kaže Ghanim.
"Dogodilo se da imaju izraelsko državljanstvo zbog povijesnih okolnosti. Dat ću vam primjer. Moja obitelj potječe iz jednog sela u Izraelu koje 1948. nije bilo dio Izraela, ali ga je Izrael anektirao 1949. Tako je naše selo postalo dio Izraela i mi smo postali izraelski građani.
Ali većina moje obitelji živi na Zapadnoj obali; moja baka i djed, stričevi, ujaci. To nije slučaj samo sa mnom nego s mnogim obiteljima. Mnoge su obitelji postale izbjeglice u Libanonu, Siriji i drugim mjestima. Dakle, to je samo posljedica Nakbe i naziva koji koristimo", dodaje.
"Palestinci u Jeruzalemu žive u stalnoj nesigurnosti"
"Treba napraviti razliku između dvije skupine. Prva su oni koji su ostali na svojoj zemlji kada je 1948. ona postala dio Izraela. Oni imaju izraelsko državljanstvo.
Druga skupina su oni koji su živjeli u Jeruzalemu prije izraelske okupacije i aneksije. To je gotovo 400.000 ljudi. Većina njih ima status stalnih stanovnika, imaju pravo ostati na toj zemlji, ali to im nije uvijek zajamčeno. Žive s osjećajem nesigurnosti.

To su te dvije skupine. Prva većinom ima državljanstvo, dok ovih 400.000 ima status stalnog boravka, nešto poput zelene karte."
"Za Palestince su ovo bili egzistencijalni izbori"
"Zapravo nisu bili iznenađeni, mislim da su to očekivali", kaže Ghanim, komentirajući reakciju Benjamina Netanyahua na veliki uspjeh palestinskih stranaka na izborima za Knesset.
"Svjesni su što su njihove politike učinile Palestincima u Izraelu. Palestinski građani Izraela osjećali su da je glasanje ključno za njihov opstanak. Smatrali su da su ovi izbori od egzistencijalne važnosti. I jesu. Zašto?
Oni su 40 godina ponižavani i smatrani nelegitimnim građanima. Morali su se ponašati kao uzorni građani, a tretirali su ih kao potencijalne izdajice.
Svjedočili smo nezamislivoj razini nasilja u posljednje četiri godine. Mnoge su ubili pripadnici kriminalnih skupina, 244 osobe, dvostruko više nego prije.

Gledajući što se događa u Gazi, razmjere razaranja, genocid, ono što se sada događa na Zapadnoj obali, postoji dojam da vlada zakon džungle, da onaj tko ima oružje može raditi što god želi.
Zato su Palestinci osjećali da su ovo za njih egzistencijalni izbori, da moraju srušiti Netanyahuovu vladu s Bezalelom Smotrichem i Itamarom Ben-Gvirom. Zato je izlaznost bila bez presedana, gotovo 80 posto Palestinaca u Izraelu izašlo je na izbore", kaže Ghanim.
"Cionizam se sada suočava sa strateškim pitanjem"
Dodaje kako trenutačno postoji vrlo jednostavno rješenje za formiranje nove vlade u Izraelu, ali ono se ne provodi...
"Dogodilo se nešto nevjerojatno. Na papiru postoji rješenje. Netanyahu je izgubio većinu i postoji većina od 67 zastupnika koja bi mogla formirati novu vladu.
Međutim, zbog cionističke prirode države, čija je temeljna pretpostavka da arapski glasači nisu uključeni, Izrael, odnosno cionizam, sada se suočava sa strateškim pitanjem.

Voljela bih da je Izrael normalna država, država svih svojih građana, i mislim da bi ovo mogao biti početak rješavanja problema koji traje već 100 godina.
Može se formirati koalicija s palestinskim strankama ili se može izabrati krajnje desna, apokaliptična opcija. To je ono što Netanyahu želi.
To su jedine dvije opcije, treća ne postoji. Nevjerojatno je da su Palestinci koji su ostali u Izraelu sada jedina skupina koja nudi rješenje ljudima koji žele normalan život i jednakost.
Ili se možemo odlučiti za drugu, apokaliptičnu opciju", kaže.
"Eisenkotov blok ne razlikuje se od Netanyahua kada je riječ o Palestini"
Ghanim se osvrnula i na razlike, ali i sličnosti, između Netanyahuovog bloka i opozicije okupljenje oko Gadija Eisenkota.
"U načelu, oba bloka protive se palestinskoj državi. Oba se bloka potpuno slažu kada je riječ o Libanonu, Iranu i regionalnim pitanjima.
Razlika je uglavnom unutarnjopolitička, o tome govorim. Ne kažem da je razlika velika, nego da se ona odnosi na unutarnja pitanja.
Taj 'liberalni, demokratski' Eisenkotov blok, kada je riječ o palestinskom pitanju, ne razlikuje se od Netanyahua.
U konačnici, nema drugog rješenja. Ili ćete reći: 'Nastavit ću proizvoditi probleme', ili ćete se odlučiti za rješenje izvan strukture cionizma, koji je stvorio ovaj problem.
Ne možete riješiti problem istim alatom koji je taj problem stvorio", kaže.
"Izrael mora izaći iz nacionalističkih i etničkih okvira"
Pa ipak, nastavlja Ghanim, rješenje postoji.
"Ako liberalni demokrati odluče živjeti normalnim životom, moraju dati prostor Palestincima. To će riješiti problem za obje strane.
To nema veze s jednom ili dvije države, nego s vrijednostima. Kakve vrijednosti želite uspostaviti kako biste imali demos, partnerstvo i suživot u ovoj malenoj zemlji između rijeke i mora?
Ne možete koristiti iste alate i misliti da ćete doći do rješenja. To je nemoguće."
"Palestinci neće nestati. Sto godina ponavlja se ista paradigma"
Ghanim dodaje kako cionistički politički projekt već 100 godina pokušava istim metodama ostvariti ciljeve, ali to rezultira isključivo novim sukobima.
"Ze'ev Jabotinsky 1923. godine predstavio je paradigmu 'željeznog zida'. Rekao je da se mir s Palestincima može postići tek nakon što izgube svaku nadu u mogućnost otpora.
Ali nakon 100 godina sukob se nastavlja, a ista se paradigma ponavlja. Smotrich koristi gotovo iste riječi, govoreći da Palestinci moraju izgubiti nadu kako bi emigrirali.
Ali to se neće dogoditi. Palestinci su ovdje i neće nestati. Ostat će.
Ako niste spremni razmišljati drukčije, izvan nacionalističkih i etničkih okvira, samo ćemo nastaviti ponavljati iste stvari. Sukob će se nastaviti."
"Izjednačavanje kritike cionizma s antisemitizmom opasno je i za Židove"
Za kraj, Ghanim napominje kako je vrlo bitno razlikovati kritiku cionizma i Izraela i antisemitizam.
"Antisemitizam gubi vjerodostojnost i značenje kada se kritika cionizma i Države Izrael izjednačava s antisemitizmom. To je opasno i za Židove."
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare