Godišnjica ubojstva novinara Anasa Al-Sharifa: "Povjeravam vam Palestinu, srce koje kuca u svakom slobodnom čovjeku svijeta"

Na prvu godišnjicu ubojstva dopisnika Al Jazeere Anasa al-Sharifa u Gazi, Palestinci i zagovornici slobode medija prisjećaju se novinara koji je postao jedan od najprepoznatljivijih glasova izraelskog genocidnog rata u toj enklavi.

Rođen 1996. godine u izbjegličkom kampu Jabalia, al-Sharif je od lokalnog snimatelja izrastao u lice prepoznatljivo diljem arapskog svijeta zahvaljujući neumornom izvještavanju o neprekidnom izraelskom bombardiranju Gaze i njegovim posljedicama za civilno stanovništvo.

Ubijen je u izraelskom zračnom napadu na jasno označeni novinarski šator u blizini bolnice al-Shifa u gradu Gazi. U napadu su ubijeni i novinar Al Jazeere Mohammed Qreiqeh, snimatelj Ibrahim Zaher i producent Mohammed Noufal, a napad su osudili Ujedinjeni narodi i organizacije za zaštitu ljudskih prava.

Ubojstva novinara navode se kao dio šireg obrasca napada na medijske djelatnike u Gazi.

U oporuci koju je sastavio prije nego što je ubijen, al-Sharif je pozvao ljude da ne zaborave Gazu i da ustraju u obrani Palestine. Njegove riječi i dalje se masovno dijele na internetu i odzvanjaju na komemoracijama kojima se obilježava godina dana od njegove smrti.

Oporuka Anasa al-Sharifa

"Ovo je moja oporuka i moja posljednja poruka.

Ako ove riječi stignu do vas, znajte da me Izrael uspio ubiti i utišati moj glas. Prije svega, neka su na vas Božji mir, milost i blagoslov.

Bog zna da sam dao sve što sam imao, sav svoj trud i svaki djelić svoje snage kako bih bio oslonac i glas svoga naroda, još otkako sam otvorio oči i upoznao život u uličicama i na ulicama izbjegličkog kampa Jabalia. Nadao sam se da će mi Bog podariti dovoljno godina da se sa svojom obitelji i voljenima vratim u naš rodni grad, okupirani Asqalan („al-Majdal“). Ali Božja je volja bila ispred svega i Njegova se odredba izvršava.

Proživio sam bol u svim njezinim pojedinostima i mnogo puta okusio gubitak i tugu. Ipak, nijednom nisam oklijevao prenijeti istinu upravo onakvom kakva jest, bez krivotvorenja ili iskrivljavanja, kako bi Bog svjedočio protiv onih koji su šutjeli, onih koji su prihvatili naše ubijanje, onih koji su nam oduzimali dah i onih čija srca nisu ganula raskomadana tijela naše djece i žena te koji nisu učinili ništa kako bi zaustavili pokolj kojem je naš narod izložen više od godinu i pol.

Povjeravam vam Palestinu, dragulj u kruni muslimana i srce koje kuca u svakom slobodnom čovjeku ovoga svijeta.

Povjeravam vam njezin narod i njezinu nedužnu, obespravljenu djecu, kojoj nije dano dovoljno vremena da sanjaju ili žive u sigurnosti i miru – djecu čija su čista tijela zdrobljena pod tisućama tona izraelskih bombi i projektila, raskomadana i razbacana po zidovima.

Molim vas da ne dopustite da vas lanci ušutkaju niti da vas granice zaustave. Budite mostovi prema oslobođenju zemlje i naroda, sve dok sunce dostojanstva i slobode ne svane nad našom otetom domovinom.

Povjeravam vam svoju obitelj – čuvajte ih i budite dobri prema njima. Povjeravam vam zjenicu svoga oka, svoju voljenu kćer Sham, koju mi vrijeme nije dopustilo gledati kako odrasta, kao što sam oduvijek sanjao.

Povjeravam vam i svoga dragog sina Salaha, uz kojega sam želio stajati i usmjeravati ga sve dok ne postane dovoljno snažan da ponese moje breme i nastavi misiju.

Povjeravam vam svoju voljenu majku, čije su me blagoslovljene molitve dovele dovde, čije su dove bile moja tvrđava, a njezino svjetlo moj put. Molim Boga da joj osnaži srce i da je zbog mene nagradi najljepšom nagradom.

Povjeravam vam i svoju životnu družicu, svoju voljenu suprugu Umm Salah, Bayan, od koje me rat razdvojio na duge dane i mjesece. Unatoč tome, ostala je vjerna zavjetu, postojana poput debla masline koje se ne savija, strpljiva i nepokolebljiva, noseći u mojoj odsutnosti povjereni joj teret svom svojom snagom i vjerom.

Molim vas da budete uz njih, da se okupite oko njih i budete im oslonac nakon Svemogućeg Boga.

Ako umrem, umirem nepokolebljiv u svojim načelima i svjedočim pred Bogom da prihvaćam Njegovu odredbu, vjerujući u susret s Njim i uvjeren da je ono što je kod Boga bolje i vječno.

Bože, primi me među mučenike, oprosti mi moje prijašnje i buduće grijehe i učini moju krv svjetlom koje će obasjati put prema slobodi moga naroda i moje obitelji.

Oprostite mi ako sam u nečemu podbacio i molite da mi se Bog smiluje, jer ostao sam vjeran svojem zavjetu i nisam ga promijenio niti iznevjerio.

Ne zaboravite Gazu…

I ne zaboravite me u svojim iskrenim molitvama za oprost i prihvaćanje."