Iranska novinarska osuđena na 15 godina zatvora: Nije me briga, želim ljudima pokazati istinu

Moaiery, čije su priče i fotografije objavljivane diljem svijeta, sada je i sama postala meta. Iranski sud početkom ovog mjeseca osudio ju je na 15 godina zatvora zbog "aktivnosti u korist cionističkog režima protiv nacionalne sigurnosti". Nada se da će se žaliti na presudu.

Dok se priprema za zastrašujuću mogućnost da godine provede u ozloglašenom iranskom zatvorskom sustavu, Moaiery mi je rekla da će nastaviti svjedočiti o događajima dokle god bude mogla.

"Nisam spremna raditi kao osoba unutar tog propagandnog okvira", rekla je. "To je glavni problem, ali svi moji intervjui, sve moje fotografije... sve, sve što sam radila kao fotoreporterka... za njih je poput zločina i sve su to optužbe protiv mene, uključujući i razgovor s vama."

"Nikada nisam vidjela toliko ljudi"

Moaiery je za CNN prvi put razgovarala u veljači, nakon protuvladinih prosvjeda koji su se proširili na više od stotinu gradova, potaknuti nezadovoljstvom zbog gospodarske krize u Iranu i represije vlasti.

Pružila je rijetko svjedočanstvo iz prve ruke iz Irana, iako je režim pokušavao onemogućiti komunikaciju s vanjskim svijetom. Preko nestabilne internetske veze rekla mi je da razmjeri prosvjeda nisu bili nalik ničemu što je dotad vidjela.

"U ovih 25 godina koliko radim kao fotoreporterka nikada nisam vidjela toliko ljudi", rekla je tada. "Bilo je nevjerojatno. Golem broj ljudi, stotine tisuća, bio je na ulicama. Dolazili su u skupinama, cijele obitelji, čak i djeca, bebe, stariji ljudi, svi su bili ondje."

No nakon što je vlada počela gušiti prosvjede, pri čemu su prema procjenama organizacija za ljudska prava ubijene tisuće ljudi, Moaiery mi je rekla da je nestala nada među stanovništvom.

"Užasno je, jedno od najtužnijih razdoblja u našoj povijesti", rekla je tada. "Imam 44 godine. Nikada u životu nisam doživjela ovakav osjećaj. Nikada nisam bila toliko beznadna. Isto vrijedi i za sve ljude s kojima razgovaram, ljude na ulicama, moje prijatelje, sve. Ljudi su potpuno izgubili nadu, toliko su tužni. I to je glavno pitanje koje jedni drugima postavljaju: što možemo učiniti?"

Nakon što su SAD i Izrael u veljači pokrenuli rat protiv Irana, ponovno sam razgovarao s Moaiery. Iako je vlada nastavila blokirati pristup internetu, uspjela je prenijeti da se mnogi Iranci s kojima je razgovarala nadaju da bi sukob mogao dovesti do pada režima.

"Ljudi podržavaju rat", rekla je. "Moram biti iskrena... ljudi žele da se rat nastavi jer su na mnogo mirnih načina pokušavali promijeniti ovaj režim."

"Pravi rat sada je gospodarstvo"

Šest mjeseci poslije, međutim, dok se rat nastavlja bez naznaka završetka, a gospodarski i politički pritisak raste, pitao sam Moaiery postoji li još uvijek ona početna nada u promjene.

"Ne, uopće ne", rekla je ovog tjedna. "Tijekom rata... poznavala sam mnoge ljude koji su željeli da se rat nastavi, ali posljednjih se dana to doista promijenilo i ljudi više ne razmišljaju na taj način."

"Većina njih razmišlja o gospodarskoj situaciji", nastavila je. "Ljudi si ne mogu priuštiti ni najosnovnije potrepštine... pravi rat je ovdje. Pravi rat sada je gospodarstvo."

"Suočavamo se s najgorom verzijom Islamske Republike"

Općenito gledano, rekla mi je da ona i mnogi ljudi s kojima je razgovarala smatraju da je rat ojačao režim.

"Nažalost, jači je", rekla je. "Suočavamo se s najgorom verzijom Islamske Republike koju sam ikada vidjela... Ja sam dijete Islamske Republike. Rođena sam nekoliko godina nakon što je režim preuzeo vlast, ali nikada u životu nisam vidjela nešto ovakvo."

"Ova potpuno nova verzija Islamske Republike mnogo je agresivnija i mnogo surovija", rekla je.

Moaiery je tu surovost osjećala i dok smo razgovarali. Rekla je da su joj iranske vlasti samo nekoliko sati prije našeg posljednjeg intervjua zaprijetile da će ponovno upasti u njezin dom ako još jednom bude razgovarala s međunarodnim medijima.

"Samo nekoliko sati ranije zaprijetili su mi da će, ako ponovno razgovaram s nekim, naravno, nisu spomenuli vaše ime, ali ako s nekim budem razgovarala o ovom slučaju, ponovno doći u moj dom, ponovno ga pretražiti i uzeti mi mobitele", rekla mi je.

Ipak, ponovno pokazujući hrabrost i odlučnost po kojima je već postala poznata, ustrajala je.

"Nije me briga. Mislim, naravno da se bojim onoga što će se dogoditi. Petnaest godina je cijeli jedan život, ali... to je rizik koji sam prihvaćala cijelog života kako bih govorila istinu, pokazivala istinu i bila neovisna novinarka i fotoreporterka."

"Ne odustajem. Ni zbog čega ne žalim", dodala je.

"Moramo napraviti ovaj intervju"

Prije posljednjeg intervjua izjavila je da ne strahuje li da bi razgovor mogao dodatno pogoršati njezinu situaciju. Rekla je da, upravo suprotno, vjeruje da će joj "to definitivno pomoći", dodajući: "Moramo napraviti ovaj intervju."

Takvo stajalište nije neuobičajeno. I drugi ljudi koje je iranski režim zatvarao, među njima novinari Jason Rezaian i Roxana Saberi te poslovni čovjek Siamak Namazi, rekli su da je pozornost javnosti usmjerena na njihove slučajeve, uključujući izvještavanje i intervjue u međunarodnim medijima, pomogla stvoriti pritisak koji je naposljetku doveo do njihova oslobađanja.

Tome se sada nada i Moaiery dok se suočava sa zastrašujućom mogućnošću dugogodišnjeg zatvora.

"Kao novinari, kao neovisni novinari, nemamo nikakvo oružje", rekla mi je. "Imamo samo medije i istinu, a to je ono što uvijek pokušavam sačuvati. Mislim da pomaže kada informiram ljude o tome što se događa u mojoj zemlji, što se događa meni ili s mojim slučajem."

"To će pomoći i drugim novinarima diljem svijeta koji žive pod autoritarnim režimima", nastavila je. "Mislim da je to svojevrsno globalno rješenje za sve nas i, naravno, pomoći će."

Tada je izgovorila te snažne riječi: "Nemojte me zaboraviti."