Kako bi Trumpov rat protiv Irana mogao uspjeti - ali i katastrofalno poći po zlu

„Ovaj sukob započet je u vrijeme i pod uvjetima drugih; završit će na način i u trenutku po našem izboru“, rekao je predsjednik George W. Bush naciji traumatiziranoj napadima 11. rujna. Ubrzo nakon toga poveo je Ameriku u ratove koji su trajali gotovo dva desetljeća, piše CNN.

Odjek povijesti samo će pojačati strahove da ova administracija zaboravlja krvave lekcije nedavne prošlosti.

Razmjer kocke Donalda Trumpa, koji je pokrenuo rat uz Izrael, a koji je već doveo do atentata na iranskog vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hamneija, ogleda se u širini mogućih ishoda.

Rizik je da sukob, utemeljen na upitnom obrazloženju, proširi kaos diljem Bliskog istoka, odnese tisuće civilnih života i posije sjeme novih terorističkih napada na Amerikance u godinama koje dolaze.

No postoji i alternativni scenarij za predsjednika koji je pokrenuo napad na Iran kakav se njegovi prethodnici nisu usudili. Mogao bi ostvariti stratešku pobjedu ako neutralizira regionalnu prijetnju zakletog američkog neprijatelja gotovo 50 godina i potakne rađanje slobode u Iranu.

„Ovaj rat koji je Trump pokrenuo je neopravdan i nezakonit. To ne znači nužno da će biti neuspješan“, rekao je povjesničar i stručnjak za vanjsku politiku Max Boot tijekom konferencijskog poziva Vijeća za vanjske odnose u ponedjeljak, kritizirajući predsjednikovu oholost.

SAD najavljuje eskalaciju rata

Kako rat ulazi u četvrti dan, SAD i Izrael najavljuju eskalaciju napada na Iran. Preostalo vodstvo u Teheranu odlučno je potaknuti regionalni kaos.

Čine se mogućima tri široka ishoda:

► Najoptimističniji scenarij jest da dani zračnih napada na instrumente iranske državne represije potaknu narodni ustanak. Novi Iran mogao bi preobraziti Bliski istok.

► Neurednija i vjerojatnija mogućnost jest da preživjeli iranski čelnici izgrade novi režim. No američka operacija ipak bi mogla uspjeti ako uništi nuklearne, raketne i vojne kapacitete koji Iran čine regionalnom prijetnjom. To bi za Izrael mogao biti prihvatljiv ishod, ali bi moglo dovesti do budućih ratova kako bi se spriječila obnova tih sposobnosti.

► Najgori scenarij jest da Iran postane poput Libije, u vakuumu moći u državi uništenoj godinama autoritarizma. Mogli bi izbiti frakcijski sukobi ili građanski rat, koji bi izvozili kaos, izazvali izbjegličku krizu i ostavili iranske zalihe uranija ranjivima na ekstremističke skupine.

Gdje bi sve moglo poći po zlu

Ako su Amerikanci zbunjeni onime što slijedi, to nije iznenađujuće, jer administracija stalno mijenja obrazloženje za rat.

Trump je spominjao promjenu režima i želju da Irancima pruži slobodu. Obećao je uništiti nuklearni program za koji je već tvrdio da ga je izbrisao. Hegseth je u ponedjeljak naglasio potrebu osvete za Amerikance ubijene u iranskim terorističkim napadima ili od milicija koje podupire Iran tijekom američke okupacije Iraka. Državni tajnik Marco Rubio tvrdio je da su SAD pokrenule preventivni rat jer je Izrael planirao napasti Iran, a američke trupe u regiji bile bi izložene odmazdi.

Ako ovako nejasno obrazloženje odražava administraciju koja ne zna zašto je krenula u rat, kampanja bi već mogla biti u problemima.

„Ne postoji zapravo jasna strategija. I moramo čuti od predsjednika što želi“, rekla je demokratska senatorica Jeanne Shaheen za CNN u ponedjeljak. „Ovo je prilika za stvarnu prekretnicu na Bliskom istoku ako budemo uspješni. No uopće nije jasno kako će se to odvijati.“

Za Trumpa nepreciznost nije anomalija

Ipak, za Trumpa je nepreciznost obilježje, a ne anomalija.

Držeći ratne ciljeve nejasnima, ostavlja si politički prostor da proglasi pobjedu kad god poželi. Čini se da je naučio jednu lekciju iz Iraka i Afganistana: veliki kopneni ratovi nose rizik dugotrajne močvare.

No teško je sjetiti se ijednog primjera u kojem je zračna sila potaknula promjenu režima i rađanje stabilne nasljedne države. Dok je Trump u ponedjeljak tvrdio da mu „neće dosaditi“, neki njegovi kritičari sumnjaju u njegovu izdržljivost ako režim preživi.

Čini se da Trump već sužava ratne ciljeve. U ponedjeljak je rekao da je plan iskorijeniti iransku mornaricu, raketne programe i buduće nuklearne ambicije. On i Hegseth također su, čini se, pripremali teren za opravdanje u slučaju da se režim obnovi, implicirajući da bi Iranci sami bili krivi ako ne iskoriste svoju priliku. „Mislim da je poruka predsjednika bila jasna. Iranskom narodu: Ovo je vaš trenutak“, rekao je Hegseth.

Usporedbe s Venezuelom

Neki analitičari povlače usporedbe s Trumpovom strategijom rušenja režima u Venezueli, gdje je privremena čelnica Delcy Rodríguez surađivala s Washingtonom nakon operacije specijalnih snaga u kojoj je izvučen predsjednik Nicolás Maduro.

No Washington desetljećima bezuspješno pokušava pronaći umjerene iranske dužnosnike s kojima bi surađivao. Nakon atentata na ajatolaha, čini se da je poticaja za takve figure još manje.

Ipak, u najgorem slučaju, američki vojni uspjeh bez šire političke promjene mogao bi regiju učiniti sigurnijom.

„Mislim da će iz ovog rata jasno proizaći vrlo, vrlo promijenjen režim, čak i ako opstane“, rekao je Elliott Abrams, viši suradnik Vijeća za vanjske odnose i bivši visoki dužnosnik u administraciji Busha. „Neće biti vrhovnog vođe koji je uistinu vrhovan na način na koji su to bili (ajatolah Ruholah) Homeini i Hamnei“, rekao je Abrams.

Nastavio je: „To će biti zemlja uglavnom bez sposobnosti uporabe sile. Mislim da do kraja ovoga, čak i ako potraje još samo tjedan dana, uopće neće imati nuklearni program. Vjerojatno neće imati ni lansere projektila, a možda ni same projektile. Neće imati mornaricu.“

Osakaćeni Iran imao bi i šire geopolitičke posljedice. Time bi Rusija i Kina izgubile trećeg člana svog protuzapadnog bloka. Mogao bi se usporiti i dotok dronova i projektila u ruske vojne operacije u Ukrajini.

Povijesno prokletstvo američke vanjske politike

Ipak, čak i razrada pozitivnih scenarija za Iran zanemaruje prokletstvo američke vanjske politike nakon Drugog svjetskog rata. Ono što se u Zapadnom krilu čini logičnim i vjerojatnim može se raspasti u dodiru s bliskoistočnom stvarnošću.

Washington je osmislio bezbroj novih strategija kako bi napokon pobijedio u Afganistanu i slao dodatne trupe kako bi ugušio pobunu u Iraku. No Amerika je iz tih ratova ipak izašla poražena.

Ironično, Trump je i sam dotaknuo taj neuspjeh tijekom prve inozemne turneje u drugom mandatu, u Saudijskoj Arabiji. „Takozvani ‘graditelji nacija’ uništili su daleko više država nego što su ih izgradili — a intervencionisti su intervenirali u složenim društvima koja ni sami nisu razumjeli“, rekao je Trump.

No možda je Trump kriv za drukčiji oblik nerazumijevanja.

Iako se činilo da napreduje u postizanju nuklearnog sporazuma s Teheranom, nikada nije ponudio Hamneiju izlaz koji bi mu omogućio da sačuva obraz. Umjesto toga zahtijevao je potpunu kapitulaciju. U pregovore je uložio toliko vlastitog ugleda da si je ostavio malo izbora osim nametnuti svoje crvene linije ili izgubiti globalnu vjerodostojnost.

Šanse za kolaps režima u represivnoj državi čine se nerealnima

Trump je u ponedjeljak rekao Jakeu Tapperu s CNN-a da SAD sada namjerava pomoći prosvjednicima da ustanu. No dodao je: „Trenutačno želimo da svi ostanu unutra. Nije sigurno vani.“

Šanse za kolaps režima u represivnoj državi koja prodire u svaki sloj iranskog društva čine se nerealnima. Čak i ako bombardiranje ozbiljno oslabi sigurnosne snage Islamske Republike, one bi i dalje imale nadmoć nad protivnicima režima, koji nemaju organizirano vodstvo. Hamneijevo mučeništvo moglo bi njegove pristaše učiniti još nemilosrdnijima od onih koji su ubili tisuće prosvjednika tijekom posljednjeg ustanka protiv teokracije u prosincu i siječnju.

Uvijek je teško predvidjeti kada će totalitarni režimi pasti. No što se režim dulje održava, to su izgledi za političku transformaciju manji.

„Iz iranske perspektive, njihova se strategija promijenila“, rekao je Trita Parsi, suosnivač Instituta Quincy za odgovorno upravljanje državom. „Njihov izračun, njihova mjera uspjeha, nije nužno da mogu pobijediti u ratu. Trebaju se samo što više približiti uništenju Trumpova predsjedništva prije nego što izgube rat.“

Nova CNN-ova anketa

Produljeni američki angažman u Iranu, čak i dok dužnosnici predviđaju tjedne, a ne mjesece djelovanja, stvorio bi snažan politički pritisak na predsjednika — kojemu je potrebna brza pobjeda u godini međuizbora.

Nova CNN-ova anketa u ponedjeljak pokazala je da gotovo šest od deset Amerikanaca ne odobrava Trumpovu odluku o vojnoj akciji protiv Irana. Iako ga većina republikanaca podupire, to bi se moglo promijeniti u slučaju dodatne krize — primjerice ako naftni šok potakne domaću inflaciju. Predsjednikova odluka da ne zatraži odobrenje Kongresa za sukob, kao i njegovo odbijanje da ga detaljnije objasni, mogli bi mu se obiti o glavu.

Moderna američka povijest pokazuje da se ratovi ne slome samo na stranim bojištima. Jednako često gube se zbog javnog mnijenja kod kuće.

I, suprotno Hegsethovu uvjerenju, još nitko ne može znati kako će ovaj završiti.