Opća skupština UN-a u sjeni globalnih kriza. "Arktik i Grenland postaju ključni za novi svjetski poredak"

Dok su oči međunarodne javnosti usmjerene prema New Yorku i Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, jedno od ključnih pitanja ostaje koliko UN danas uopće može odgovoriti na najveće svjetske krize.

Mario Guvo upozorava da problem legitimiteta i učinkovitosti Ujedinjenih naroda nije nov.

"UN se zapravo povlači već 20, 30 godina, ozbiljno je narušen njegov legitimitet", rekao je.

U idealnom svijetu, objašnjava, UN je zamišljen kao mehanizam koji bi svim državama, a ne samo najmoćnijima, omogućio pronalazak zajedničkih rješenja za pitanja od globalnog interesa.

"U nekakvom idealnom svijetu UN je zamišljen kao jedan mehanizam i tijelo koje bi omogućavalo svim akterima, ne samo najmoćnijim akterima, da iznađu neko zajedničko rješenje za teme koje su zapravo od planetarnog interesa, a ne individualnog državnog interesa."

"Došlo je do transformacije poretka"

Guvo smatra da je razdoblje u kojem se UN doživljavao kao najreprezentativnije svjetsko tijelo bilo povezano i s međunarodnim poretkom u kojem je SAD imao poziciju neprikosnovene svjetske supersile. Promjene u tehnologiji, gospodarstvu i odnosima moći posljednjih godina dovele su, kaže, do transformacije tog poretka.

"Vidimo brojne sile, brojne regije, koje nisu do sada bile toliko aktivne niti atraktivne, da postaju izuzetno atraktivne i izuzetno moćne – ekonomski, demografski, kulturološki", rekao je.

Upravo su veliki sukobi posljednjih godina, prema Guvi, pokazali ograničenja sustava. UN kroz postojeće mehanizme u brojnim žarištima nema učinkovit način zaštite niti razrješavanja sukoba.

"Postavlja se pitanje što umjesto UN-a"

Ratovi koji dominiraju međunarodnom pozornošću – ruska invazija na Ukrajinu i sukobi na Bliskom istoku – istodobno zasjenjuju niz drugih kriznih područja, od Mijanmara do Demokratske Republike Kongo.

"Mi vidimo da su to zapravo glavne teme i da jednostavno UN, bilo da je to građanski rat u Mijanmaru, Somaliji, Kongu i po brojnim drugim mjestima, nema nekakvih mehanizama niti želje njih razrješavati."

Ipak, unatoč svim slabostima, Guvo ne vidi stvarnu alternativu. "UN kao organizacija je u jednoj teškoj krizi, ali postavlja se pitanje što umjesto UN-a."

Sile čiji međunarodni utjecaj raste – od Kine i Indije do Irana, Rusije i Indonezije – također, ističe, ne predlažu sustav koji bi mogao zamijeniti postojeću organizaciju.

"Za sada je to najbolje što imamo kao multilateralni mehanizam koji okuplja sve svjetske države i kroz to omogućava kakav-takav dijalog. Ne idealan, ali kakav-takav."

Grenland – sigurnost, vojska i kritični minerali

Jedan od primjera koliko se brzo mijenjaju odnosi među velikim silama za Guvu je Grenland. Situaciju koja se posljednjih godina razvila oko tog autonomnog danskog teritorija naziva gotovo bez presedana.

Američki interes za Grenland nije nov, ali Guvo ističe da je retorika američkog predsjednika Donalda Trumpa bila znatno agresivnija nego ranije.

"Trumpov fokus na Grenland veći je u drugom mandatu nego što je bio u njegovom prvom mandatu. U drugom mandatu postao je izuzetno agresivan u svojoj retorici", rekao je.

Iza političke retorike, međutim, postoje konkretni sigurnosni interesi. Grenland ima iznimno važan položaj za obranu sjevernog prostora SAD-a, ali i za NATO. Guvo posebno ističe američku vojnu infrastrukturu koja služi i za nadzor dalekometnih projektila.

Istodobno upozorava da su zapadni saveznici godinama imali primjedbe na sigurnosnu situaciju oko Grenlanda, uključujući aktivnosti ruskih i kineskih brodova u tom području.

Trumpove prijetnje Grenlandu, smatra Guvo, otvorile su i ozbiljnu pukotinu unutar samog NATO-a.

"Ova otvorena vojna prijetnja aneksije dovela je do nevjerojatne situacije", rekao je, podsjećajući na reakciju Francuske i drugih europskih država. No sigurnost je samo jedan dio priče. Drugi je ekonomija.

Grenland krije resurse koji postaju sve dostupniji

Klimatske promjene mijenjaju i ekonomsku računicu. "Kako je tamo toplije, brojni rudnici postali su više nego primamljivi i mogući za eksploataciju", rekao je Guvo.

U središtu interesa su kritični minerali potrebni za modernu industriju i tehnologiju. Kina danas ima snažnu poziciju u tom sektoru, zbog čega SAD i europske države pokušavaju razviti alternativne izvore i lance opskrbe.

Grenland je upravo zbog toga postao jedna od važnih točaka tog natjecanja. Guvo smatra da je rješenje koje je postignuto oko Grenlanda kompromis između američkih i europskih interesa – od mogućnosti širenja vojne infrastrukture do eksploatacije i prerade mineralnih resursa.

"To je zapravo neko rješenje između Europe i SAD-a koje je kompromisno, gdje i jedni i drugi dobivaju ono što su htjeli", rekao je.

Arktik postaje nova trgovačka ruta

Grenland je pritom samo dio mnogo veće geopolitičke priče – borbe za Arktik. Zbog klimatskih promjena otvaraju se pomorski pravci koji su desetljećima bili teško dostupni za ozbiljniji komercijalni promet. Za sada su takve rute i dalje skuplje i opasnije od tradicionalnih jer zahtijevaju specijalizirane brodove i ledolomce, no Guvo očekuje da će njihova važnost rasti.

Sjevernu rutu već koriste Rusija i Kina, ponajprije za trgovinu energentima. "Većina prometa koji se sada tamo događa nije toliko promet kontejnera, nego promet nafte i ukapljenog plina", rekao je.

Dodatni poticaj korištenju Arktika mogla bi dati nestabilnost na tradicionalnim pomorskim rutama.

"Vidimo što se događa na Bliskom istoku, u Hormuzu, Bab el-Mandebu i Sueskom kanalu. Puno firmi moglo bi odlučiti da im je isplativije platiti malo više i sigurno dobiti pošiljku ili je sigurno isporučiti nego riskirati", rekao je Guvo.

Sjeverni pomorski pravci zato bi, smatra, mogli postati znatno važniji nego danas. Na to upućuju i velika ulaganja SAD-a, Kanade, Finske, Norveške i drugih država u ledolomce i brodove prilagođene plovidbi Arktikom.

Ratovi mijenjaju i globalnu ekonomiju

Guvo upozorava da se iza promjene trgovačkih ruta nalazi još jedan proces – suvremeni ratovi sve snažnije pogađaju energetsku, prometnu i drugu infrastrukturu, dok globalni lanci opskrbe postaju instrument pritiska.

Prema njegovoj analizi, ofenzivni kapaciteti vojski, posebno mogućnost napada relativno jeftinim dronovima i projektilima, razvijaju se brže od obrambenih sustava.

Kao primjere navodi rat Rusije i Ukrajine, sukobe Saudijske Arabije i Hutija te Iran i SAD.

Tradicionalno napredovanje vojske na terenu postalo je skuplje i teže, zbog čega se pritisak sve više prenosi na infrastrukturu i gospodarstvo.

"Postalo je očigledno da će se u bilo kojem sukobu ekonomski lanci opskrbe koristiti kao poluga", rekao je Guvo.

Posljedica bi mogla biti promjena načina na koji države razmišljaju o vlastitoj ekonomskoj sigurnosti. Umjesto oslanjanja isključivo na najjeftinije izvore robe, energenata i sirovina, razvijene države gradit će rezerve i alternativne lance opskrbe.

To će imati i svoju cijenu. "Države, posebno razvijene države koje to sebi mogu priuštiti, gradit će alternativne lance opskrbe, što će, nažalost, za prosječne kupce značiti malo veću cijenu, ali također i sigurnost opskrbe koja će se uzeti u obzir", zaključio je Guvo.