Otac iz Gaze prisjetio se kako su izraelski vojnici ubili njegovoj trogodišnjeg sina i onda mu se rugali

Otac tvrdi da se incident dogodio u dijelu Gaze koji je tijekom primirja bio označen kao „sigurna zona” za civile.

Dana 14. lipnja navečer, Bahaa Abu al-Ajeen krenuo je sa svojim sinom Rayyanom i rođakom Khaledom Abu Ghrabom provjeriti obiteljsko poljoprivredno zemljište u Deir al-Balahu, u središnjem dijelu Gaze.

Prema njegovim riječima, nalazili su se daleko od takozvane „Žute linije”, područja pod izraelskom vojnom kontrolom, kada su ih iznenadili izraelski vojnici koji su se skrivali u jednoj palestinskoj kući unutar zone koju stanovnici smatraju sigurnom.

„Da smo znali da su ondje izraelski vojnici, nikada ne bismo otišli tamo. Kretali smo se unutar sigurne zone i nismo imali pojma da se vojnici skrivaju u toj kući”, rekao je Abu al-Ajeen za Mondoweiss.

„Kleknuo je, nanišanio moje dijete i ubio ga”

Iz bolničkog kreveta u bolnici Mučenika Al-Aqsa, Abu al-Ajeen je ispričao da su nakon susreta s vojnicima sjeli na tlo kako bi pokazali da nisu naoružani i da ne predstavljaju prijetnju.

Njegov sin tada je počeo glasno plakati od straha.

„Podigao sam sina i udaljio se oko 50 metara kako bih ga smirio. Vojnici su mi vikali da stanem i pucali ispred mojih nogu. Odmah sam stao. U tom trenutku dvojica vojnika uperila su oružje prema nama, a jedan od njih pucao je mom sinu dok mi je bio u naručju.”

Prema njegovu svjedočenju, metak je pogodio dječaka u stražnji dio glave i izašao kroz lijevo oko.

Nakon toga pogođen je i sam otac.

„Vojnik je kleknuo na jedno koljeno, nanišanio glavu mog djeteta i ubio ga jednim metkom. Volio bih da su ubili mene umjesto njega.”

Ubijen daleko od „Žute linije”

Od početka primirja između Hamasa i Izraela u listopadu 2025. deseci Palestinaca ubijeni su u blizini „Žute linije”, područja koje se postupno širilo i danas obuhvaća više od 65 posto Pojasa Gaze.

No obitelj Abu al-Ajeen i lokalni novinari tvrde da se ovaj incident dogodio više od 500 metara od te zone.

Rayyanov djed Jaber Abu al-Ajeen rekao je da su ljudi koristili istu rutu samo pola sata prije pucnjave.

„Znamo gdje se nalazi Žuta linija i ne približavamo joj se. Moj sin je poljoprivrednik kao i ja. Izraelska vojska zna tko smo i čime se bavimo. Unatoč tome, ubili su dijete u sigurnom području, daleko od svojih položaja.”

„Molio sam ih da spase mog sina”

Nakon što je Rayyan pogođen, njegov otac počeo je očajnički dozivati pomoć.

„Vikao sam: ‘Moj sin, moj sin’. Noga mi je krvarila, a moje dijete umiralo mi je u naručju. Molio sam ih da mene puste da umrem, ali da spase njega. Odbili su.”

Prema njegovim riječima, vojnici su mu naredili da ostavi sina.

„Rekao sam da ga želim spasiti, ali oni su samo ponavljali da ga ostavim.”

Tvrdi i da je čuo vojnike kako međusobno razgovaraju na arapskom.

„Pustite ga. Odsijecite mu nogu”, prisjetio se njihovih riječi.

Šest sati bez pomoći

Nakon što su mu naposljetku povezali ozlijeđenu nogu, vojnici su ga, zajedno s tijelom njegova sina, ubacili u vojni džip.

„Vozili su velikom brzinom preko rupa i neravnina dok sam ja sjedio straga s lisicama na rukama.”

Kaže da mu nisu dopuštali ni govoriti ni plakati.

„Kad god bih nešto rekao ili zatražio pomoć, vikali su na mene da šutim.”

Dok je neprestano molio za pomoć sinu, neki vojnici navodno su mu se rugali.

„Zar si toliko zabrinut za svog sina, stalno dozivaš ‘Aboud, Aboud’?”, govorili su mu.

Otac tvrdi da je ostavljen da krvari gotovo šest sati.

Dijete pronašao u crnoj plastičnoj vreći

Oko ponoći vojnici su njega i tijelo njegova sina ostavili u blizini prijelaza Kissufim, između Deir al-Balaha i Khan Younisa.

„Pitao sam ih gdje mi je sin. Odgovorili su da je pokraj mene.”

Tek tada je, kaže, shvatio da su tijelo njegova sina zamotali u crnu plastičnu vreću i ostavili kraj njega.

„Bio sam šokiran.”

Svjedočanstva izraelskih vojnika

U izvješću koje je objavio Associated Press, temeljenom na iskazima izraelskih vojnika koji su služili u blizini Žute linije, jedan pričuvnik izjavio je da su neki vojnici „uživali” u gađanju ljudi koji bi se približili tom području.

Prema njegovim riječima, stalne zapovijedi vojske predviđale su izravnu paljbu na svakoga tko bi prišao zoni.

Jedan vojnik rekao je AP-u:

„Postojao je opći osjećaj da ljudski životi nisu vrijedni.”

Drugi je ustvrdio da su izraelske snage često djelovale s velike udaljenosti i reagirale „prebrzo”.

Slučaj trogodišnjeg Rayyana Abu al-Ajeena dodatno je pojačao zabrinutost zbog sigurnosti civila u područjima Gaze koja se službeno smatraju sigurnima tijekom primirja.