Ukrajinska vojska ima problem s nacizmom

Kada je Vladimir Putin u veljači 2022. pokrenuo invaziju na Ukrajinu, tvrdio je da je jedan od ciljeva operacije „denacifikacija“ zemlje. Kremlj i danas koristi taj narativ kao jedan od glavnih stupova svoje ratne propagande, piše Marta Havriško za Responsible Statecraft.

Ukrajina i Zapad na to su odgovorili odbacivanjem te tvrdnje kao cinične zlouporabe povijesti Holokausta. Političari, mediji, akademska zajednica i obrazovne institucije požurili su dokazati da je Putinov argument lažan.

No, u nastojanju da razotkriju rusku propagandu, zapadne elite stvorile su vlastiti propagandni mit: da u Ukrajini nema nacista. Ili, ako ih ima, da je riječ o izoliranim pojedincima bez stvarnog utjecaja.

Takav narativ zahtijevao je svojevrsno „pranje biografije“ pukovnije Azov, postrojbe koju je 2014. osnovala neonacistička organizacija Patriot Ukrajine pod vodstvom Andrija Bileckog. Azov je postao poznat po ekstremističkoj ideologiji, nacističkoj simbolici i optužbama za ratne zločine u Donbasu. Američki Kongres je 2018. zabranio toj skupini primanje američkog oružja, financijske pomoći i obuke.

Nakon ruske invazije punog opsega ta je stigma gotovo preko noći nestala. Kijev je reorganizirao Azov, izdvojivši najradikalnije elemente u novu formaciju nazvanu Treća jurišna brigada. Zapadni mediji promijenili su način izvještavanja o toj postrojbi, a pojmovi poput „deradikalizacije“ i „depolitizacije“ postali su dio dominantnog diskursa. Dovođenje tog narativa u pitanje često se proglašavalo širenjem „ruske propagande“. Posljedica je, tvrdi autorica, kultura namjerne šutnje.

Neonacističke mreže u vojnim strukturama

Prema autorici, neonacističke mreže duboko su ukorijenjene u dijelovima ukrajinske vojske. Njihova prisutnost navodno je vidljiva u postrojbama poput Azova, Treće jurišne brigade, Ruskog dobrovoljačkog korpusa, Bratstva, Njemačkog dobrovoljačkog korpusa, Karpatske Siči i drugih.

Istodobno, zapadni saveznici Ukrajine nastavljaju ih naoružavati, financirati i obučavati bez ozbiljnijeg nadzora, tvrdi tekst.

Autorica također navodi da službeni vojni kanali i pojedini mediji redovito objavljuju fotografije vojnika koji nose svastike, oznake Waffen-SS-a te simbole povezane s neonacističkim organizacijama poput Combat 18 i Misanthropic Division. Takvi prizori, tvrdi, više se ne smatraju skandaloznima nego su postali normalizirani.

Posebno zabrinjava činjenica da su neke vojne postrojbe u svoje službene oznake uključile simbole povezane s nacističkom ideologijom.

Krajnja desnica i vojna kultura

Mnogim postrojbama koje koriste nacističku simboliku zapovijedaju ljudi povezani s Azovom i krajnjom desnicom. Kao primjer ističe Oleksandra Kravcova, zapovjednika jedinice Vedmedi, nekadašnjeg dijela Azova, koji na tijelu ima više nacističkih tetovaža, uključujući broj 1488 i moto SS-a „Moja čast je odanost“.

Nakon povratka iz ruskog zarobljeništva njegova je postrojba integrirana u regularne ukrajinske oružane snage, ali su simboli i moto ostali nepromijenjeni.

Brojni zapovjednici Treće jurišne brigade potekli iz Azova te i dalje njeguju ekstremističke stavove. Kao primjer navodi podjedinicu koja koristi modificiranu verziju oznake SS brigade Dirlewanger, jedne od najzloglasnijih nacističkih formacija iz Drugog svjetskog rata.

Simboli poput „Crnog sunca“ i Wolfsangela

Azov je, prema tekstu, popularizirao i simbol „Crnog sunca“, koji potječe iz okultne simbolike Heinricha Himmlera i danas ga koriste neonacističke skupine diljem svijeta.

Nakon 2022. godine taj se simbol proširio na niz ukrajinskih postrojbi, uključujući i neke koje nemaju otvoreno ideološki profil.

Slično se navodi i za simbol Wolfsangel, koji su koristile pojedine Waffen-SS divizije. U Ukrajini je reinterpretiran kao simbol „Ideje nacije“ te se danas pojavljuje u brojnim vojnim formacijama.

Nije riječ samo o estetici

Uporaba nacističkih simbola u ukrajinskoj vojsci nije samo estetsko pitanje nego moralni, politički, povijesni i pravni problem.

Prvo, takva praksa predstavlja oblik povijesnog revizionizma i postupne rehabilitacije nacizma te dovodi u pitanje poslijeratni zapadni konsenzus izgrađen na sjećanju na Drugi svjetski rat.

Drugo, takva simbolika Rusiji pruža dodatni propagandni materijal. Ruski propagandisti ne moraju izmišljati naciste u Ukrajini ako mogu pokazivati oznake koje pojedini vojnici i postrojbe otvoreno nose.

Treće, autorica ističe pravnu kontradikciju: ukrajinski zakoni iz 2015. godine zabranjuju propagiranje nacističkog režima i javno korištenje njegovih simbola, uz kazne do pet godina zatvora. Unatoč tome, tvrdi, nitko zbog toga nije procesuiran.

Politički kompromis

Autorica zaključuje da je vlada predsjednika Volodimira Zelenskog sklopila politički kompromis s krajnjom desnicom. Od početka ruske invazije mnogi aktivisti i mreže povezani s ekstremnom desnicom uključeni su u sigurnosni i obrambeni sektor.

U uvjetima sveobuhvatnog rata i kroničnog nedostatka ljudstva, takav savez postao je politički praktičan, a možda i neizbježan, taj odnos sada se sve više učvršćuje.