Četvrt stoljeća nakon 11. rujna: Ovo su traume s kojima Amerika i Zapad nisu uspjeli izaći na kraj

Dvadeset i pet godina nakon napada 11. rujna neke stvari tek sada izlaze na vidjelo, kaže Vesko Garčević, profesor prakse međunarodnih odnosa na Bostonskom sveučilištu. Godišnjica je, smatra, prilika ne samo za pogled na ono što se dogodilo toga dana nego i na posljedice koje su napadi i odgovor na njih ostavili na Sjedinjene Države i ostatak svijeta.

„Ovih 25 godina, a i današnji dan, vrijeme su da se pogleda unatrag i razmisli o tome koje su dugoročne posljedice, kako je ovaj napad promijenio svijet, promijenio Ameriku i na koji način Amerikanci gledaju na to danas.“

Garčević kaže da je s vremenom došlo do kritičnijeg sagledavanja ne samo događaja 11. rujna nego i američkih intervencija koje su uslijedile u Afganistanu i Iraku.

„Definitivno, ništa nije isto i svijet se dosta promijenio tada. Ovaj napad imao je dalekosežne posljedice.“

Povod za razgovor bile su i informacije koje je objavio gradonačelnik New Yorka Zohran Mamdani o zagađenju zraka i opasnim česticama nakon rušenja tornjeva Svjetskog trgovačkog centra, a koje 25 godina poslije izlaze na vidjelo. Garčević, međutim, upozorava da su posljedice 11. rujna mnogo šire.

„Postoje i druge dalekosežne posljedice, prije svega upotreba tehnologije za praćenje, zatim urušavanje ljudskih prava koje je opravdavano napadom na tornjeve. Sve je to sada dio promišljanja američke javnosti kada se govori o ovom napadu.“

Od Afganistana do Iraka

Na pitanje jesu li ratovi koji su uslijedili ojačali ili oslabili Sjedinjene Države, Garčević kaže da su otvorili pitanje sposobnosti američkih lidera da vode svijet kao što su to činili u desetljeću nakon završetka Hladnog rata.

Pritom pravi razliku između intervencije u Afganistanu i rata u Iraku.

„Odmah nakon napada u New Yorku svijet je pokazao izuzetnu simpatiju i suosjećanje s američkim žrtvama. Sama intervencija u Afganistanu, iako danas, nakon 25 godina, možemo govoriti o tome je li mogla biti izvedena bolje i koje su bile njezine greške, bila je legitimizirana odlukom Vijeća sigurnosti i podržana od velikog broja zemalja koje su tamo poslale svoje trupe.“

Problem je, smatra Garčević, nastao kada je opravdanost početne reakcije kasnije iskorištena za druge poteze.

„Ta opravdanost za reakciju kasnije se zloupotrijebila, kako u ratu protiv Iraka, za koji ste sami rekli da je bio isfabriciran i koji je kompletne aktivnosti skrenuo u potpuno drugom pravcu, tako i zbog raznih drugih aktivnosti koje je Amerika poduzimala u borbi protiv terorizma.“

Među posljedicama navodi mučenje zatvorenika i ograničavanje ljudskih prava.

„Sve je to bacilo sjenu i na samu reakciju Amerike odmah nakon napada.“

„Islamofobija je izvezena širom svijeta“

Jedna od najdubljih posljedica razdoblja nakon 11. rujna, prema Garčeviću, bila je islamofobija.

Prisjetio se rasprava koje su se u SAD-u vodile neposredno nakon napada. Američke vlasti, kaže, bile su svjesne opasnosti od stvaranja kolektivne histerije prema muslimanima.

„Jedna od ideja bila je upravo da se ne napravi greška koja je napravljena nakon napada Japana u Drugom svjetskom ratu, u Pearl Harboru, kada je Amerika proživljavala jednu histeriju anti-japanskog osjećanja. Htjelo se izbjeći da se takva histerija nakon ovog napada dogodi prema muslimanima.“

Dvadeset i pet godina poslije, kaže, može se zaključiti da u tome nisu uspjeli.

„Ovaj napad pokrenuo je u samoj Americi i na Zapadu niz reakcija koje možemo vidjeti i danas.“

Napadi su pokazali slabosti američkog obrambenog i sigurnosnog sustava, ali je odgovor na njih s vremenom dobio mnogo šire političke posljedice.

„Dvadeset i pet godina kasnije možemo vidjeti kako je ta ideja ispolitizirana do te mjere da je glavni krivac postala otvorenost Zapada, otvorenost prema migrantima, napadi na ljude koji nisu iste boje kože, istog porijekla ili iste religije.“

Garčević smatra da je riječ o traumama s kojima se SAD i Zapad ni četvrt stoljeća poslije nisu uspjeli izboriti.

„To su neke traume s kojima Zapad i Amerika nisu uspjeli izaći na kraj i koje su danas prisutne ovdje.“

Posebno ističe posljedice ratova u Afganistanu i Iraku te dugotrajnog „rata protiv terora“.

„Mislim da je klimom stvorenom ratom u Afganistanu i Iraku, a onda i borbom protiv terora koja je trajala skoro 20 godina, napravljena dugotrajna šteta.“

Ta šteta, naglašava, nije ostala unutar američkih granica.

„Kao što se mnogo toga izvozi iz Sjedinjenih Država u svijet, tako se izvoze i neke druge stvari. Mislim da možemo sa sigurnošću reći da je i islamofobija izvezena širom svijeta, pogotovo, nažalost, po zapadnom svijetu kojem i mi pripadamo.“

Garčević o Trumpu: „Vrlo prizeman oblik populizma“

U drugom dijelu razgovora tema je bila aktualna američka politika. Nakon što je u programu emitirana izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa o izborima u studenome, Garčević je komentirao i njegovu najavu 5000 dolara za one koji glasaju za njega.

„Ne znam koliko je to zakonito, odnosno, zapravo je na ivici zakona, ali to je definitivno jedan vrlo prizeman oblik populizma.“

Usporedio je takvu političku logiku s praksama poznatima s Balkana.

„Često smo to znali poistovjećivati s glasanjem kod nas na Balkanu, gdje su glasači bili kupovani za džak brašna ili 100 eura. Vidimo da tu istu logiku možemo vidjeti kod predsjednika Amerike.“

Pitanje je, kaže, hoće li takve poruke utjecati na birače nezadovoljne ekonomskim stanjem i rastom cijena goriva.

„Ostaje da se vidi u studenome. Međutim, situacija definitivno nije pozitivna za Trumpa. Njegova popularnost opada i možda je najniža u usporedbi s američkim predsjednicima kada su u pitanju ovi izbori u studenome, bez obzira na to što je on izjavljivao nešto drugačije.“

„Proces koji se pokrenuo tada nije zaustavljen“

Garčević je upravo današnju političku klimu povezao s dugoročnim posljedicama 11. rujna.

„Jedna od trajnih posljedica tog napada je i ovakva vrsta politike i predsjednici poput ovoga, koji ne samo u Americi nego i na drugim mjestima, na Zapadu pa i na Istoku, dobivaju na snazi.“

Govori o jačanju autoritarnih režima i politika koje počivaju na zatvaranju granica, antiglobalizmu i jačanju sigurnosnih struktura.

„Jedan proces koji se pokrenuo tada nije zaustavljen. Rekao bih da je 20 i nešto godina nakon toga sada jači nego ikada i da će još dosta vremena proći da bi se rane izazvane napadom 2001. i reakcijom na taj napad zaliječile.“

„Trumpova vanjska politika pokazala je ograničenja američke moći“

Na kraju razgovora Garčević se osvrnuo i na razloge Trumpove padajuće popularnosti te na ulogu njegove vanjske politike. Na pitanje koliko je na njegovu poziciju utjecao rat protiv Irana, Garčević je naglasio da Iran nije jedini primjer problema s kojima se Trump suočava.

„Ne samo Iran, nego i odnosi s Kanadom i europskim saveznicima, kao i takozvani plan za Gazu, svi ti potezi koje je Trump pokrenuo, kao i bezuspješni pokušaji da se pronađe mir u Ukrajini, vrlo su vidljivo pokazali ograničenja američke moći.“

Time je, prema Garčeviću, postignut upravo suprotan efekt od onoga koji je Trump želio proizvesti – pokazati da je „Amerika danas jača i snažnija nego ikada“.

Posebno je usporedio način na koji su se Sjedinjene Države odnosile prema saveznicima nakon napada 2001. godine s Trumpovim pristupom u ratu protiv Irana.

„Tada su, kao što znate, Amerikanci prvi put pokrenuli članak 5. Washingtonskog sporazuma i tada su saveznici, ne samo u NATO-u nego i šire, bili uz njih. U jednom trenutku 52 zemlje sudjelovale su u operaciji u Afganistanu.“

Prije aktiviranja članka 5., naglašava Garčević, Washington je razgovarao s najvažnijim saveznicima i konzultirao se s njima. Današnji pristup Iranu opisuje kao njegovu suprotnost.

„Napad na Iran je potpuno druga priča. Osim što je to nepoštovanje međunarodnih normi i pitanje nepoštovanja suvereniteta jedne zemlje, to pokazuje i nepoštovanje saveznika i jednu arogantnu politiku u najgrubljem obliku.“

Garčević smatra da bi samo analiza Trumpovih poteza u ratu protiv Irana zahtijevala zaseban razgovor.

„Duže bi se moglo govoriti o tome koje je sve greške predsjednik Trump počinio samo u tom ratu, a ne i u ovim drugim krizama koje su prisutne.“