Mirela Holy: "Hrvatska je postala El Dorado za europski otpad"

"Ovo je početak sanacije. Jest da se radi o otpadu kojeg je najlakše zbrinuti, to je ovaj u vrećama, ali glavni problem je što će biti s otpadom koji je zakopan i pomiješan sa zemljom i kako će se provoditi njegova sanacija", kazala je Mirela Holy, komentirajući najavljeni početak radova na sanaciji ilegalno odlagališta otpada kod Gospića.

"Ne radi se o pravom početku sanacije..."

Pa ipak, bivša ministrica ima određene rezervacije oko samog projekta.

"Rekla bih da se ne radi o pravom početku sanacije već se radi o početku premještanja otpada, vrijeme će pokazati kako će se on zbrinuti. Postoje najave da će se termički obraditi u cementarama. Međutim, najteži dio posla bit će zakopani otpad", kaže.

"Moja pretpostavka je da će se morati pronaći više različitih metoda na koji način će se taj otpad prvo izmjestiti, kasnije i obrađivati", dodala je Holy.

Dodaje kako još uvijek ne znamo detalje oko samog procesa, recimo: oko ishođenih dozvola.

"Nisam vidjela dozvole pa mogu govoriti načelno. Što se tiče termičke obrade otpada u cementarama, to je moguće, ne samo za neopasan već i opasan otpad. Temperature su iznad 1000 stupnjeva Celzijusa. Cementara to može pod kontroliranim uvjetima. Moraju se vidjeti i kakve su dozvole", kaže.

Što se tiče šire slike, Holy smatra da je pred nadležnima puno posla.

"Potrebno je stvoriti hijerarhiju postupanja s otpadom. To podrazumijeva da se određene vrste otpada trebaju obraditi i reciklirati, one koje se ne mogu tako obraditi treba ubaciti u kružno gospodarstvo, nakon toga je termička obrada, a posljednja faza je odlaganje inertiziranog otpada, to je onaj koji više ne mijenja svoja svojstva."

Dodatno je pojasnila i razliku između postrojenja za termičku odradu otpada i spalionica.

"Hrvatska u svakom slučaju treba postrojenje za termičku obradu otpada, ali ja ne volim koristiti izraz spalionice. Nije svako postrojenje za termičku obradu otpada spalionica; cementare nisu spalionice, ali mogu funkcionirati kao postrojenja za termičku obradu. To nije njihova primarna funkcija, to je proizvodnja cementa."

Opasan otpad trenutačno se samo - izvozi

Problem je, dakako, opasan otpad, kojega Hrvatska trenutačno može samo izvoziti.

"Postoje različiti načini obrade otpada koji koriste visoke temperature; otpad se može i smrznuti. Postoji cijeli niz različitih tehnologija. Klasične spalionice samo su jedan segment toga. Jako veliki problem je s opasnim otpadom kojeg Hrvatska proizvodi. Nemamo u ovom trenutku kuda s njim osim izvoziti ga, što je najskuplja opcija", kaže Holy.

Neizbježan je utjecaj na okoliš

Što se tiče utjecaja na okoliš, napominje kako je on neizbježan.

"Kada govorimo o ljudskim intervencijama u okolišu, gotovo da ne postoji niti jedan projekt koji nema utjecaj na okoliš. Postrojenja za obradu otpada imaju utjecaj na okoliš, zato je bitno da se provodi adekvatan sustav procjene utjecaja na okoliš", kaže Holy.

Upravo zato, napominje da je ključno pitanje provedbe samog projekta.

"Postoji čitav niz različitih parametara koje morate uzeti u obzir. Kroz analizu se mora pokazati je li neka lokacija adekvatno. Hrvatski građani nemaju povjerenja u hrvatske institucije, ja bih rekla opravdano.

Recimo da se postavi neko na papiru adekvatno postrojenje, ali postoje pitanja na koji način će se provoditi sam projekt. Hoće li se filteri adekvatno zbrinjavati, koliko često će se mijenjati? Hoće li sve biti u okviru zakona? Nije bitno samo postaviti postrojenja nego vidjeti na koji način će se to postrojenje voditi i hoće li postojati adekvatne kontrole.

Rekla bih da je to ključno pitanje", kaže Mirela Holy.

"Neću sebe hvaliti kao ministricu..."

Dodala je kako je prvi korak, sanacija otpada iz vreća, najmanji problem.

"Otpad koji se nalazi u vrećama je najmanji problem. I dalje ostaje veliki problem zakopanog otpada, neće biti jednostavno riješiti ga. On je pomiješan sa zemljom, što je teško odvojiti. To će biti teško riješiti, nije to samo hrvatsko iskustvo, to su iskustva i drugih zemalja. Jako je teško čistiti PFAS spojeve iz okoliša", kaže

Neću sebe hvaliti kao ministricu, zakon je bio drugačiji. Bilo koji ministar je u to vrijeme imao drugačije okvire. U Hrvatsku nije bio dozvoljen ulaz opasnog otpada zakonom iz 2004. godine. Taj zakon je liberaliziran 2009. zbog pristupanja Hrvatske u EU, tada je zakonski "omogućen" uvoz opasnog otpada. Tu je trebalo dokazati da onaj koji želi uvoziti taj otpad ima postrojenja koja ga mogu obraditi, a to se nije ostvarilo.

Veliki problem nastao je izmjenama zakona 2019., kada je uveden sustav koji danas imamo. Sada imamo sustav elektronskih očevidnika. Da se poštivalo ono što se poštuje u Europskoj uniji, ne bi bilo problema. Međutim, zbog sprege politike i onih koji izdaju dozvole, zbog namjernog zatvaranja očiju institucija dobili smo sliku Hrvatske, koja je postala El Dorado za europski otpad.