Pacijenti u Splitu jedu iz plastičnih posuda jer nema - perača posuđa. Oglasila se bolnica

Kao hrana koja se, primjerice, pakira za avionske putnike, nosi kući iz fast fooda, ili ona što se kupuje u dućanima na gastro-odjelima. Ovo je za bolnicu nešto novo, neuobičajeno, nešto s čime se ni najstarije generacije i pacijenata i bolničkog osoblja do sada, u povijesti ove splitske zdravstvene ustanove, nikada nisu susretali, piše novinarka Slobodne Dalmacije Tanja Šimundić Bendić.

Pa razmišljaju, gdje su nestale metalne žlice i noževi, žličice za miješanje hvaljene bolničke bijele kave. Neki komentiraju kako nisu naviknuli uz bolničke obroke piti čaj i kavu iz plastičnih čaša. Ima i onih koji pakiranja u plastičnim posudama pozdravljaju, držeći kako je to mnogo primjereniji način dostave hrane do bolničkih kreveta.

"I tako smo mi u sobi, dok smo sjedili i jeli, shvatili kako nam hrana nije došla na klasičnom tanjuru, nego u plastičnoj posudi. Imali smo dojam da smo došli na izlet. Komentirali smo, pa kako je moguće da bolnica kupuje takvu ambalažu, a ima u kuhinji sav potrebni pribor. Tako samo baca novce jer ta ambalaža košta, odmah se baca, i treba je još i pažljivo u otpad pohraniti. Zar im nije lakše čovjeka zaposlit da pere posuđe nego da svaki dan kupuju novi pribor. Znate li koliko to puno košta, toliko je tu puno pacijenata na dnevnoj bazi, pa puta tri dnevna hranjenja. To je puno..." kažu neki.

Ali ima i drukčijeg razmišljanja.

"Meni ne smeta, dapače, baš mi se učinilo nekako sigurnije, urednije, zdravije konzumirati hranu u posudama s poklopcima. Pa neka su i plastične, meni se čini da su tako više higijenske. Bila sam vrlo ugodno iznenađena, dapače, voljela bih da tako ostane i dalje", kažu drugi.

Bolnica priznala problem

Što se, dakle, događa u splitskoj bolnici? Riječ je o nedostatku radne snage, s kojim se bolnica, ni kriva ni dužna, u posljednje vrijeme intenzivno suočava. Kratko i jasno, u bolnici nedostaje perača posuđa.

Nitko taj posao ne želi raditi. A ako ga i rade, onda će radije prljavo posuđe prati u ugostiteljstvu, u turističkom sektoru u kojem se puno više novca vrti nego u bolničkoj kuhinji. U privatnom sektoru će za isti, količinski manji obujam posla dobiti sigurno nekoliko stotina eura više nego u bolnici. Eto zašto pacijenti i osoblje jedu iz plastičnih posuda. Ali, bitno je naglasiti, privremeno.

"KBC Split se već dulje vrijeme, kao i brojne druge zdravstvene ustanove, suočava s nedostatkom pomoćnog osoblja, što je posebno izraženo u bolničkim kuhinjama. Natječaji za zapošljavanje kontinuirano se raspisuju, no uz nedovoljan broj raspoloživih radnika dodatno opterećenje predstavlja i visoka stopa bolovanja. Ona u pojedinim razdobljima doseže i do 40 posto", problem pojašnjava Kristina Bitanga, glasnogovornica splitskoga KBC-a.

Imamo to što imamo, more neiskorištenih bolničkih tanjura i kuhinjskog pribora koje čeka da privremena kriza ode svojim putem. Pitanje je kako je što prije potjerati. Kako nadopuniti bitnu kariku, hoće li se i splitska bolnica, kao i brojni drugi subjekti u privatnom ili državnom sektoru, na kraju morati okrenuti stranom tržištu rada?

Glasnogovornica splitkoga KBC-a Kristina Bitanga napominje kako se u splitskom KBC-u nastavlja sa zapošljavanjima na domaćem tržištu rada. Ali paralelno se razmatraju i drugi dostupni modeli popunjavanja deficitarnih radnih mjesta.

"Kao rješenje problema uključuje se i potencijalna mogućnost angažiranja radnika s međunarodnog tržišta rada. KBC Split, kojem na dnevnoj bazi gravitira više od milijun ljudi, trenutačno ima dvije odvojene bolničke kuhinje, na Firulama i Križinama. U ovoj je situaciji to dodatni organizacijski izazov. Držimo kako će se dugoročno, kroz izgradnju nove bolnice, prehrana pacijenata organizirati putem jedinstvenog, suvremeno opremljenog kuhinjskog sustava. U međuvremenu priprema se projekt obnove i modernizacije postojećih kuhinjskih prostora, čime želimo poboljšati uvjete rada i organizaciju procesa", kaže glasnogovornica Bitanga.