Mjesto koje se “nikada ne smrzava” moglo bi se dramatično promijeniti

Električnoplava voda nastala otapanjem leda pršti ispod motornih sanjki Terryja Noaha dok juri preko morskog leda koji se proteže od najsjevernije stalno naseljene zajednice u Kanadi: Grise Fiorda u Nunavutu, naselja sa 144 stanovnika koje je bliže ruskom Murmansku nego kanadskom Torontu. Dok preko zaljeva prilazi svojem odredištu, litice se pred njim uzdižu sve više, poput kamenih ledenjaka, piše Guardian.

Noah pažljivo prevlači saonice preko rupe za disanje tuljana, promjera otprilike poput košarkaške lopte. Pomoću posebno izrađenog vitla spušta podvodni mjerni instrument u more ispod leda.

Podatke koje uređaj prikupi Noah će odnijeti u svoj mobilni laboratorij smješten u brodskom kontejneru i poslati ih na jug, gdje ih može analizirati njegov suradnik Andrew Hamilton, znanstveni istraživač sa Sveučilišta Alberta.

Dok klimatska kriza stanjuje led, remeti godišnja doba i prisiljava tisućljećima stare inuitske kulture na prilagodbu, Noah sudjeluje u znanstvenom projektu koji se proteže daleko izvan Grise Fiorda.

„Ovaj znanstveni rad prvi je korak prema pripremi“, kaže.

Podaci koje Noah prikuplja pomoći će njemu i Hamiltonu da razumiju promjene koje se događaju u tjesnacu Jones Sound, koji se na istoku ulijeva u Baffinov zaljev. Ondje, u sjevernim dijelovima zaljeva, jedan od najvažnijih arktičkih ekosustava prolazi kroz velike političke i ekološke promjene – a Noah, Hamilton i skupina znanstvenika žele bolje razumjeti te vode prije nego što se promijene do neprepoznatljivosti.

Sjeverna voda / Pikialasorsuaq / Sarvarjuaq

Riječ je o području površine 85.000 četvornih kilometara, većem od Austrije, koje ima najmanje tri imena. Kitolovci iz 19. stoljeća nazivali su ga Sjevernom vodom (North Water); Kalaallit, odnosno Inuiti s Grenlanda, nazivaju ga Pikialasorsuaq, što znači „veliko uzdizanje vode“, dok je za Inuite iz Nunavuta to Sarvarjuaq – „mjesto koje se nikada ne smrzava“.

Područje otvorenog mora koje ostaje nezaleđeno tijekom cijele godine – poznato kao polinija – tako daleko na sjeveru predstavlja iznimno povoljno stanište za najrazličitije oblike života. Od algi koje cvjetaju tijekom ljeta i hrane čitavu mrežu drugih organizama do kitova kojima je i usred zime potreban pristup zraku. Polarne medvjede privlače kitovi, tuljani i morževi koji migriraju na to područje, dok su tijekom tisućljeća onamo doletjeli ili doplivali i milijuni morskih ptica.

Upravo zbog takvog obilja života polinija se našla u središtu jedinstvenog prijedloga prema kojem bi postala međunarodno zaštićeno područje kojim bi zajednički upravljali Grenland i Kanada.

Komisija Pikialasorsuaq u izvješću iz 2017. preporučila je dvjema zemljama da uspostave zaštićeno područje pod upravom Inuita. Kanada je u ožujku ove godine poduzela konkretan korak i na svojoj polovici područja proglasila zaštićeno morsko područje Sarvarjuaq, koje se proteže tisuću kilometara, od područja neposredno južno od otvorenog Arktičkog oceana do sjevernog dijela Baffinova otoka.

Grenland, međutim, zaostaje u ispunjavanju svojih obećanja o zaštiti područja.

Kršenje prava autohtonih naroda

Sara Olsvig, zastupnica u grenlandskom parlamentu i predsjednica Inuitskog cirkumpolarnog vijeća, smatra da nije mudro previše žuriti kada bi mogla biti ugrožena temeljna kulturna prava Inuita.

„Neke od vrlo dobrih inicijativa na području očuvanja i zaštite prirode, nažalost, dovele su i do kršenja prava autohtonih naroda“, kaže.

Dok pregovori usporavaju, fizički proces promjene nezaustavljivo se nastavlja, a napori da se polinija bolje razumije sve su intenzivniji.

Veličina i oblik polinije mijenjaju se s godišnjim dobima, što djelomično ovisi o „ledenom luku“ koji se stvara preko njezina sjevernog vrha u Naresovu prolazu. Taj luk, čvrst most od leda u obliku polumjeseca, blokira prolaz i sprječava vjetar da morski led iz Arktičkog oceana odnese prema jugu. Odsutnost leda održava poliniju otvorenom prema sunčevoj svjetlosti i zraku, omogućujući algama rast, morskim pticama zaranjanje, a kitovima izlazak na površinu radi disanja.

Prije gotovo 20 godina ledeni luk u Naresovu prolazu prvi se put nije formirao. Danas se često uopće ne pojavljuje – a u takvim godinama i sama polinija teže ostaje otvorena tijekom proljeća. Umjesto toga, morski led pluta prema jugu i prekriva površinu mora.

Više, a ne manje leda

Riječ je o neobičnoj i paradoksalnoj posljedici zagrijavanja: na ovom bi području problem u konačnici moglo postati više leda, a ne manje.

„Rekao bih da ćete u nekom trenutku, kada ledeni most nestane, vjerojatno svjedočiti drastičnom padu produktivnosti – urušavanju polinije“, kaže David Harning, klimatolog sa Sveučilišta Colorado u Boulderu.

Kako se planet zagrijava, postalo je presudno otkriti što se događa ispod površine, a Inuiti te promjene doživljavaju iz prve ruke. Istraživači su se u jesen 2025. sastali u Nuuku i započeli razgovore o razvoju svojevrsnog „opservatorija“, kako ga naziva Hamilton, koji bi poliniju pratio sa svih strana.

Za to bi bilo potrebno uključiti mnogo više ljudi poput Noaha s obje strane Baffinova zaljeva. Međutim, mnogi Inuiti nemaju putovnice pa se pokazalo problematičnim čak i fizički okupiti ljude iz različitih zajednica.

Okoliš se mijenja svakog dana

„Povezivanje znanja tih zajednica u Kanadi i na Grenlandu iznimno je važno kako bismo doista razumjeli kako se taj okoliš mijenja jer upravo su oni ondje svakog dana, tijekom cijele godine“, kaže Hamilton.

„Znanstveni aspekt važan je jer je vrlo teško razumjeti kako se temperatura oceana mijenja 300 metara ispod površine ako nemate posebne instrumente koje možete postaviti kako biste izmjerili te promjene. Ali postoje i mnoga druga opažanja koja su, po mojem mišljenju, iznimno važna želimo li cjelovito razumjeti što se ondje događa.“

Nekoliko minuta nakon što je spustio podvodni instrument kako bi obavio mjerenja, Noah ga sprema za povratak. Današnje putovanje odvelo ga je tek malo dalje od obale Grise Fiorda, ali druga ga vode mnogo dalje, ponekad u društvu njegove 13-godišnje kćeri Madison, no često putuje sam, krećući se od jedne mjerne postaje do druge poput lovca koji obilazi svoje zamke.

No Noahov se krug širi. Noseći pametne naočale koje putem prijenosne satelitske internetske veze šalju snimke na društvene mreže, on je globalno povezani Inuk, pripadnik generacije koja je odrasla dijeleći lovačke priče na Facebooku.

Sada dijele i podatke, ponovno stvarajući sustav prijenosa znanja koji je Grise Fiordu pomogao da preživi teške prve godine.

To su podaci koji mogu pomoći Inuitima – i ostatku svijeta – da razumiju njihov golemi dom koji se ubrzano mijenja.