Svijet se približava katastrofalnim klimatskim događajima: "Predstoje nam još veći udari"

Znanstvenici već dugo upozoravaju da će svijet biti izložen sve intenzivnijim ekstremnim vremenskim pojavama, poput toplinskih valova, oluja, poplava i suša. Međutim, ono što je nekada djelovalo kao znanstvena fantastika danas se razmatra kao realna mogućnost, pa čak i kao nešto neizbježno, piše AP.

Upozoravati na "ekstrem svih ekstrema“ ili na "drugu veliku katastrofu“ – što je aluzija na izraz koji se u Kaliforniji koristi za očekivani veliki potres – nije jednostavno. Uostalom, nitko ne može sa sigurnošću reći kada bi se neka vremenska katastrofa mogla dogoditi. No posljednjih nekoliko godina na planetu se stvaraju uvjeti potrebni za goleme poremećaje, a zabrinutost raste.

"Rizik je u tome što ljudi jednostavno pomisle da pretjerujete“, rekao je Daniel Swain, klimatolog s Kalifornijskog instituta za vodne resurse. "To je problem dječaka koji je vikao 'vuk'. Ali ponekad je vuk zaista tu. Ako je pred vratima, zar ne biste željeli znati?“

Rizici su poznati više od 150 godina i rastu

Još 1850-ih, dok je živjela u Seneca Fallsu u američkoj saveznoj državi New York, znanstvenica amaterka Eunice Newton Foote izvela je niz eksperimenata u kojima je različite tvari, uključujući ugljikov dioksid i vlažan zrak, stavljala u staklene cilindre i ostavljala ih na suncu.

Otkrila je nešto iznimno: cilindri s ugljikovim dioksidom, stakleničkim plinom koji se oslobađa izgaranjem ugljena, plina ili nafte, zagrijavali su se brže i trebalo im je više vremena da se ohlade nakon zalaska sunca.

Danas se Zemlja zagrijava zbog golemih količina stakleničkih plinova koji se ispuštaju u atmosferu, što dovodi do postupnog rasta prosječne globalne temperature. Temperatura je 2025. godine bila za 1,44 Celzijeva stupnja viša nego početkom 19. stoljeća, a to povećanje dovodi do češćih i intenzivnijih ekstremnih vremenskih pojava.

Trump Vs. klimatolozi

Zemlja koja je ispustila najviše stakleničkih plinova i time najviše pridonijela klimatskim promjenama jesu Sjedinjene Američke Države. Međutim, ne treba očekivati priznanje te činjenice, a još manje velike napore vlade u borbi protiv klimatskih promjena u godini kada SAD obilježava 250 godina postojanja. Predsjednik Donald Trump nazvao je klimatske promjene "najvećom prijevarom ikada“, klimatsku politiku "novom zelenom prijevarom“, a rekao je i da su klimatske prognoze Ujedinjenih naroda izrađivali "glupi ljudi“.

U svakom trenutku diljem planeta događa se velik broj ekstremnih vremenskih događaja. Neki od njih već su bili toliko veliki da bi se moglo reći da smo ušli u eru ekstrema.

Tu je australsko "Crno ljeto“ 2019. i 2020. godine, kada je u požarima izgorjelo 19 milijuna hektara. Zatim Pakistan 2022., kada je nakon poplava trećina zemlje bila pod vodom. Uragani Milton i Helene 2024. opustošili su dijelove juga SAD-a.

Tu su i manje, ali i dalje razorne katastrofe, poput prošlogodišnjih poplava u Teksasu koje su zahvatile kampove s djecom, požara u Los Angelesu koji su progutali čitava naselja te tajfuna Kalmaegi koji je pogodio Vijetnam i Filipine.

"Problem žabe u vodi koja se postupno zagrijava“

Sarah Perkins-Kirkpatrick, klimatologinja s Australskog nacionalnog sveučilišta, kaže da je doživjela trenutak otrježnjenja kada je shvatila da ekstremni vremenski događaji neće prestati čak ni kada bi svijet odmah dosegnuo neto nultu emisiju – stanje u kojem se iz atmosfere uklanja onoliko stakleničkih plinova koliko ih se u nju ispusti.

Mnoge države i velike kompanije postavile su cilj da neto nultu emisiju dosegnu do 2050. godine ili kasnije.

Budući da ugljikov dioksid može ostati u atmosferi stotinama godina, a goleme količine već su se nagomilale, za poništavanje štete mogla bi biti potrebna stoljeća. A čovječanstvo i dalje ispušta nove količine.

"To je problem žabe u vodi koja se postupno zagrijava“, rekla je Perkins-Kirkpatrick. "Ako se naviknemo da se stalno pripremamo za udar, hoćemo li ga uopće primijetiti?“

Rast rizika od katastrofe

Jasno je da nijedna zemlja nije istinski pripremljena za veliku klimatsku katastrofu, dok se rizici neprestano mijenjaju.

Robinson, čija je knjiga objavljena 2020. godine, kaže da bi, kada bi je pisao danas, dodao poglavlje o šumskim požarima, koji su u međuvremenu postali veći i razorniji. I dok bi katastrofalni toplinski val u Indiji kakav opisuje u knjizi danas možda bio nešto manje vjerojatan, zahvaljujući manjoj ovisnosti o električnoj mreži i većoj upotrebi solarne energije, Robinson smatra da je rizik od katastrofe porastao.

Njegova knjiga, kaže, "i dalje ima svrhu“.

Ljudi prirodno izbjegavaju razmišljati o najgorim scenarijima

Osnovna ljudska psihologija navodi nas da izbjegavamo razgovore o neugodnim stvarima. Klimatske promjene, koje mogu djelovati depresivno i zastrašujuće, pripadaju toj kategoriji.

Umjesto radikalnog smanjenja emisija stakleničkih plinova ili prilagođavanja infrastrukture svijetu izmijenjenom ekstremnim vremenskim pojavama, česta reakcija i vlada i pojedinaca uglavnom je ignoriranje problema.

Dodatni izazov predstavlja oprez koji znanstvenici moraju pokazati kada govore o ekstremnim događajima.

Smanjuje se razmak među ekstremnim događajima

Nemoguće je, primjerice, tvrditi da će se određena katastrofa dogoditi konkretne godine ili čak određenog desetljeća. Međutim, klimatski modeli postaju sve precizniji, a vremenski razmak između ekstremnih događaja smanjuje se.

Sonia Seneviratne, švicarska klimatologinja i potpredsjednica jedne od radnih skupina Međuvladina panela UN-a za klimatske promjene (IPCC), uspoređuje taj rizik s pušenjem i rakom pluća.

Pušači neće nužno dobiti rak pluća, ali je vjerojatnost veća i liječnici bi to trebali jasno reći. Slično tome, rizik od velikih ekstremnih događaja raste sa svakom desetinkom stupnja povećanja temperature.

"Ako bi se takav događaj dogodio, već mogu zamisliti kritike ljudi koji bi govorili: 'Klimatolozi nam nisu rekli'“, rekla je Seneviratne. "Ali jesmo.“

Potresi kao primjer

Iako potresi nisu povezani s klimatskim promjenama, način na koji su se mnogi gradovi u Kaliforniji pripremali za mogući veliki potres pokazuje što je moguće učiniti.

Važnu ulogu u tim pripremama imala je Lucy Jones, seizmologinja i autorica knjige "The Big Ones: How Natural Disasters Have Shaped Us (and What We Can Do About Them)“.

Jones je 2014. godine, dok je radila za Američki geološki zavod, surađivala s administracijom tadašnjeg gradonačelnika Los Angelesa Erica Garcettija na inicijativi koja je dovela do širokog programa ojačavanja objekata i priprema za potrese u Los Angelesu, a poslije i u drugim kalifornijskim gradovima.

Dvije godine kasnije osnovala je neprofitnu organizaciju koja savjetuje kako se pripremiti za potrese i druge katastrofe.

Jones kaže da će ljudi prihvatiti promjene ako vjeruju da su rizici stvarni i da postoje rješenja. Bez tog uvjerenja najvjerojatnija reakcija bit će ignoriranje problema.

"Negiranje klimatskih promjena jedan je od načina suočavanja s tim“, rekla je Jones. Ljudi sebi racionaliziraju situaciju razmišljajući: "Neću vjerovati da je to istina pa ću se osjećati sigurnije.“

Filmovi nas desetljećima upozoravaju na ekstremne scenarije

Tijekom posljednjih 25 godina mnogi su se filmovi bavili ekstremnim vremenskim događajima, koji svakoj priči pružaju akciju i opasnost. Filmske verzije uglavnom imaju jedan od dva kraja: ili će sve biti u redu ili smo osuđeni na propast.

U filmu "The Day After Tomorrow“ iz 2004. godine Jack Hall, kojeg glumi Dennis Quaid, klimatolog je koji na konferenciji UN-a o klimi u Delhiju poziva na veliko smanjenje emisija stakleničkih plinova, upozoravajući da će u suprotnom doći do velikih ekstremnih vremenskih događaja.

"Klima je krhka“, kaže Hall.

"Ekonomija je krhka“, odgovara potpredsjednik SAD-a.

Ubrzo se katastrofa na koju je Hall upozoravao doista događa. Otapanje polarnog leda zaustavlja sjevernoatlantsku struju, koja prenosi toplu oceansku vodu prema sjeveroistoku Atlantika. Pojavljuju se golemi cikloni, divovska tuča, velike poplave i tornada, a zatim nastupa ekstremno zahlađenje – toliko snažno da svatko tko ostane na otvorenom umire.

Na kraju se potpredsjednik, koji je u međuvremenu postao predsjednik, ispričava naciji zbog iskorištavanja prirode.

"Pogriješili smo“, kaže.

U satiri „Don't Look Up“ iz 2021. godine dvoje astronoma koje glume Leonardo DiCaprio i Jennifer Lawrence otkrivaju golem komet koji ide ravno prema Zemlji. Pokušavaju potaknuti vlasti na akciju kako bi spriječili uništenje planeta. Američka predsjednica, koju glumi Meryl Streep, nije zainteresirana.

"U ovom trenutku mislim da trebamo pričekati i procijeniti situaciju“, kaže nakon što sazna da komet ide ravno prema Zemlji.

"Kolika je ta stvar? Može li uništiti kuću moje bivše žene?“, šali se televizijski voditelj.

Na kraju gotovo svi umiru – scenarij koji ne predviđaju čak ni najgore prognoze posljedica klimatskih promjena.

"Predstoje nam još veći udari“

Koliko god ekstremni vremenski događaji već postali snažni, vjerojatno će biti još mnogo gori. To proizlazi iz osnovnih zakona fizike.

Više od polovice svih stakleničkih plinova koje je čovječanstvo proizvelo tijekom povijesti ispušteno je u atmosferu tijekom posljednjih 50 godina. Ti plinovi zadržavaju toplinu, što remeti vremenske obrasce i ekosustave.

Ne može se sa sigurnošću znati kada će se dogoditi veliki klimatski događaj – ili, što je vjerojatnije, nekoliko njih u različitim dijelovima svijeta. Katastrofa na određenom području može se dogoditi za 50 godina, za deset godina ili još ranije.

Ljudi koji negiraju klimatske promjene ukazuju na to da znanstvenici ponekad griješe u prognozama i točno je da nije svaki klimatski model bio precizan. Međutim, tijekom posljednjih desetljeća klimatolozi su, ako ništa drugo, bili previše konzervativni. Posljedice klimatskih promjena nastupaju mnogo brže nego što se predviđalo.

Jedan od brojnih primjera dogodio se u siječnju 2022. godine, kada je britanska Procjena klimatskih rizika navela da postoji svega 0,02 posto vjerojatnosti da temperatura u Velikoj Britaniji prije 2040. dosegne ili premaši 40 Celzijevih stupnjeva. Već tog ljeta temperatura je u dijelovima zemlje premašila 40 stupnjeva.

Točke preokreta

Došli smo i do trenutka kad se o "točkama preokreta“ – trenucima kad je propadanje određenog planetarnog sustava prešlo granicu nakon koje se više ne može oporaviti – više ne govori kao o nečemu teorijskom ili dalekom u budućnosti.

Najčešće navođen primjer su koralji. Prema američkoj Nacionalnoj upravi za oceane i atmosferu (NOAA), između 2023. i 2025. godine čak 84 posto svjetskih koralja bilo je pogođeno izbacivanjem mikroskopskih algi zbog toplinskog stresa, što često dovodi do njihova odumiranja. Čak i kada bi temperature naglo pale, oporavak većine koralja bio bi neizvjestan.

Amazonska prašuma, koja skladišti goleme količine ugljikova dioksida i pomaže u reguliranju klime, također je u opasnosti da dosegne točku preokreta. Dugotrajne suše, veliki požari i krčenje šuma radi stvaranja pašnjaka za stoku tijekom posljednjih desetljeća uništili su i degradirali velike površine prašume.

"Prirodno je očekivati veće udare"

Danas se više ne raspravlja o tome hoće li Amazona početi oslobađati više ugljikova dioksida nego što ga apsorbira, nego kada će se to dogoditi.

Očekuje se da će ovogodišnji El Niño, prirodni periodični ciklus zagrijavanja, biti najsnažniji ikada zabilježen, što bi moglo dodatno povećati temperature, oboriti nove rekorde i ostaviti velike posljedice.

Sveukupno, Zemlja se nalazi na opasnom putu.

"Moramo razgovarati o nekim od najgorih stvari koje se mogu dogoditi“, rekao je Tim Lenton, profesor klimatologije na Sveučilištu Exeter.

"Prirodno je očekivati da nam predstoje još veći udari.“