Od Pitomače do Hollywooda: Hrvat koji je radio na Avataru i Interstellaru otkrio kako nastaju filmska čuda

Barčan je rodom iz Pitomače, a Hrvatsku je napustio s 18 godina i otišao u Kanadu, gdje se počeo obrazovati i graditi karijeru u području vizualnih efekata.

Danas živi na Novom Zelandu i radi kao nadzornik za vizualne efekte u tvrtki Wētā FX, poznatoj po radu na velikim filmskim produkcijama. Tvrtka je povezana s trima Oscarima za vizualne efekte, među ostalim za Gospodara prstenova, Avatar i Interstellar.

Od Jurskog parka do filmske industrije

Govoreći o počecima karijere, Barčan je objasnio da se za vizualne efekte zainteresirao još u mladosti, ponajprije zahvaljujući filmovima poput Jurskog parka.

"Čovjek se stvarno zapita kako se to stvara, kakva se magija i čarolija kriju iza toga", rekao je.

U vrijeme kada je razmišljao o obrazovanju, u Hrvatskoj je bilo vrlo teško pronaći odgovarajući studij za to područje. Zato je, kaže, prilično rano shvatio da će morati otići u inozemstvo.

U Kanadu je otputovao s 18 godina, odnosno napunio je 19 tijekom leta. Ondje je upisao studij koji se u početku zvao Center for Digital Imaging and Sound, a poslije je preimenovan u Art Institute of Vancouver.

Studirao je tri godine, a posebno važnim smatra praktični dio obrazovanja, odnosno radno iskustvo koje su studenti stjecali tijekom završne godine. Još za vrijeme studija dobio je priliku raditi s iskusnom holivudskom ekipom. Profesor koji je prethodno radio na filmu Klub boraca prepoznao je njegov potencijal i pozvao ga u svoju tvrtku.

"Naš standardni dan traje 12 do 13 sati"

Krešić ga je pitao kako izgleda radni dan stručnjaka za vizualne efekte, s obzirom na to da se pod specijalnim efektima često zamišljaju makete, eksplozije i različiti trikovi snimanja.

Barčan je objasnio da se u filmskoj industriji i dalje koriste minijature, trikovi kamerom i virtualna produkcija, no njegov je posao uglavnom vezan uz postprodukciju.

"Radimo velike simulacije, primjerice vatre, kiše, snijega i destrukcije vode. Avatar je jedan od najboljih primjera takvog rada. Razvijamo alate koji nam pomažu ostvariti kreativnu viziju redatelja", pojasnio je.

Njegov radni dan počinje oko sedam sati ujutro. Nakon pripreme i planiranja sastaje se s članovima svojeg tima, dogovaraju dnevne zadatke, a potom slijede sastanci s redateljem, rad na setu i pregledavanje kadrova.

Barčan ističe da je i kao nadzornik još uvijek aktivno uključen u konkretan rad na kadrovima. Smatra da je to važno jer poznavanje alata i softvera omogućuje bolje razumijevanje problema s kojima se susreću članovi tima.

Radno vrijeme pritom je vrlo zahtjevno. "Standardni radni dan traje 12 do 13 sati. Naš uobičajeni tjedan ima oko 60 radnih sati, a tijekom najintenzivnijih razdoblja to vrlo lako naraste na 80 sati. Na Avatru smo pred kraj produkcije imali dva do tri tjedna tijekom kojih smo radili između 90 i 105 sati tjedno", otkrio je.

Takav tempo, objasnio je, nije jednak tijekom cijelog projekta. U početnoj fazi, koju u industriji nazivaju honeymoon period, ima više prostora za kreativne ideje i osmišljavanje rješenja. Kako se približavaju završni rokovi, pritisak raste, osobito zbog zahtjeva produkcije i distributera.

"Ponekad stvarno živimo na poslu", rekao je.

"Uvijek dobijete zadatak da napravite nešto što nikad prije nije viđeno"

Barčan je tijekom karijere radio na brojnim velikim produkcijama, među kojima su Interstellar, Avatar i projekti povezani s Gospodarom prstenova. Trenutačno radi i na filmu o Gollumu.

Krešića je zanimalo koji mu je od tih projekata predstavljao najveći izazov, osobito s obzirom na jasne vizije koje imaju redatelji poput Christophera Nolana i Jamesa Camerona.

Barčan je objasnio da stručnjaci za vizualne efekte često dobivaju vrlo zahtjevne zadatke, pri čemu je na njima da pronađu način kako redateljevu zamisao prenijeti na filmsko platno.

"Upravo se to događa. Uvijek dobijete zadatak u kojem piše da želimo vidjeti nešto što nikada prije nije viđeno. Ta vas rečenica pomalo uplaši jer morate shvatiti o čemu je riječ i kako to ostvariti", kazao je.

Kao primjer izdvojio je Interstellar, na kojem je radio u studiju Double Negative. S Christopherom Nolanom prethodno je surađivao na filmovima Početak i Vitez tame, pa je rad na Interstellaru bio svojevrsni nastavak te suradnje.

Pristup tom filmu, objasnio je, uvelike se temeljio na znanstvenim spoznajama. Avatar je, s druge strane, bio poseban izazov zbog razine tehnološkog razvoja potrebnog za njegovu realizaciju.

"Ništa nije ni blizu Avataru kada govorimo o tehnološkom razvoju"

Barčan je Avatar opisao kao projekt koji se nalazi na granici između igranog i animiranog filma. Upravo je zato zahtijevao razvoj goleme količine novih alata i tehnoloških rješenja.

Na trećem nastavku Avatara radio je oko tri godine, no pojedini njegovi kolege na projektu su proveli i šest ili sedam godina, uglavnom razvijajući alate potrebne za realizaciju filma.

"Što se tiče tehnološkog razvoja, ništa nije ni blizu Avataru. Količina podataka i alata koje je trebalo razviti doista je zastrašujuća", rekao je.

Dok je njegov zadatak bio razvoj alata za vizualne efekte, drugi timovi radili su na tehnologijama za teksture, modeliranje, simulaciju kose, tkiva i kože te različitih elastičnih struktura pod vodom.

Za potrebe filma, dodao je, razvijena su potpuno nova tehnološka rješenja.

"Iza svake sekunde filma stoji 50 do 60 ljudi"

Krešić je otvorio i pitanje kritika koje se često upućuju suvremenoj filmskoj industriji. Dio gledatelja smatra da su filmovi izgubili dio svoje posebnosti jer se sve više oslanjaju na računalnu grafiku, dok se sve manje koriste fizičke makete i praktični efekti.

Barčan smatra da takav pogled zanemaruje količinu ljudskog rada i kreativnosti koja stoji iza suvremenih vizualnih efekata.

"I dalje postoji izuzetno mnogo truda i kreativnosti. Primjerice, na Interstellaru smo koristili velik broj minijatura. Kod Avatara je, naravno, oko 95 posto filma digitalno, ali tehnički je, kada govorimo o konačnom vizualnom rezultatu koji gledatelj vidi, prilično slično napraviti nešto na računalu ili kao minijaturu", objasnio je.

Pritom je istaknuo koliko je ljudi uključeno u nastanak samo jedne sekunde filmskog materijala.

"Važno je razumjeti da iza svake sekunde filma stoji možda 50 do 60 ljudi iz nekoliko različitih odjela koji su dio cijelog tog procesa", rekao je.

Dodao je da jedna sekunda filma sadržava 24 ili 48 sličica, ovisno o projektu, a u nekim slučajevima i 120.

Smatra da je razumljivo romantizirati prošla vremena i razmišljati o nekadašnjim načinima snimanja, no filmska industrija mora voditi računa i o financijskoj strani produkcije.

Hollywood, naglasio je, funkcionira kao industrija u kojoj je važno poštovati rokove i uspješno prijeći put od početne ideje do konačnog filmskog proizvoda. Upravo ti zahtjevi potiču daljnji razvoj cijelog sektora.

"Hrvatska filmska industrija ima izuzetno velik potencijal"

U razgovoru se otvorilo i pitanje Barčanova mogućeg povratka u Hrvatsku te mogućnosti razvoja domaće filmske industrije, koja je nekada imala značajne studije i bila domaćin brojnim filmskim produkcijama.

Barčan smatra da Hrvatska i danas ima velik potencijal, a kao jedan od pokazatelja izdvojio je nedavnu konferenciju u Zagrebu, na kojoj su sudjelovali stručnjaci iz cijelog svijeta.

Prema njegovim riječima, okupila je ljude iz filmske, tehničke i medijske industrije, uključujući stručnjake za tehnologije u stvarnom vremenu i virtualnu stvarnost.

Smatra da Hrvatska već ima dobre uvjete za razvoj filmske industrije, a kao primjer naveo je i porezne poticaje za filmske produkcije.

Usporedio je hrvatski sustav s novozelandskim. Na Novom Zelandu osnovni porezni poticaj iznosi 20 posto lokalne potrošnje, dok je u Hrvatskoj 25 posto, uz mogućnost ostvarivanja dodatnih pet posto.

U Hrvatskoj se dodatni poticaj može dobiti, primjerice, ako se postprodukcija odvija u slabije razvijenim dijelovima zemlje. Na Novom Zelandu dodatnih pet posto vezano je uz specijalizaciju i daljnje usavršavanje stručnog kadra.

Barčan je istaknuo da takav sustav na Novom Zelandu postoji već gotovo 25 godina te da bi Hrvatska trebala dodatno razvijati ono što već ima.

"Uvjeti su dobri i volio bih razgovarati o tome kako poboljšati ono što već imamo, a možda i promijeniti način na koji je cijeli sustav postavljen", rekao je.

"Najveći problem je kadar stručnih ljudi"

Kao ključan preduvjet za daljnji razvoj hrvatske filmske industrije Barčan je izdvojio osiguravanje kontinuiranog priljeva projekata, neovisno o tome dolaze li iz Hrvatske ili inozemstva. Ipak, smatra da je najveći problem nedostatak stručnih ljudi.

"Uvjeti su tu, ali najveći problem je kadar. To je nešto čime ću se ozbiljno pozabaviti nakon povratka", najavio je.

Dodao je da bi na tome trebalo početi raditi i prije njegova povratka, ponajprije kroz izradu suvremenog obrazovnog programa koji bi odgovarao potrebama današnje filmske industrije.

Uz kvalitetan kurikulum, smatra, potrebno je osigurati i nekoliko velikih projekata na kojima bi studenti mogli stjecati praktično iskustvo.

"Moramo napraviti suvremen, vrhunski kurikulum u Hrvatskoj, a zatim osigurati nekoliko kvalitetnih projekata na kojima bi studenti imali priliku učiti. Treba nam nekoliko godina i nekoliko takvih projekata kako bismo stvorili stručni kadar koji nam nedostaje", zaključio je Barčan.