Najava pokopa Mladića uz državne počasti izazvala osude: "Srbija se otvoreno stavlja na mračnu stranu povijesti"

Nekadašnji general Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić umro je 27. kolovoza u zatvoru u nizozemskom Den Haagu. Tamo je izdržavao kaznu doživotnog zatvora nakon što je pravomoćnom presudom Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (Mehanizam) – poznat i kao Haški Tribunal - 2021. godine proglašen krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja tijekom rata u Bosni i Hercegovini.

Mehanizam, nasljednik Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), priopćio je da je Mladić umro u pritvorskoj jedinici u Haagu gdje je čekao donošenje odluke u kojoj će državi izdržavati ostatak kazne. Ministar pravosuđa Srbije Nenad Vujić je nekoliko sati nakon što je objavljena vijest o Mladićevoj smrti izjavio za banjalučku Alternativnu televiziju da će bivši general VRS-a biti pokopan uz najviše državne počasti i dodao da će o mjestu pokopa odlučiti njegova obitelj.

„Skandalozna izjava ministra Vujića logičan je nastavak dosadašnjih izjava, ali i aktivnosti srpskih dužnosnika i cjelokupnog odnosa države Srbije prema odlukama MKSJ-a i Međunarodnog suda pravde. Ako bude realizirana, to neće biti samo dio predizbornih kalkulacija, već još jedan u nizu dokaza službene politike sjećanja Srbije koja ne počiva na idealu istine, već na relativizaciji zločina“, kaže za DW Olga Manojlović Pintar, viša znanstvena suradnica Instituta za noviju povijest Srbije.

'Cementiranje' uloge Srbije

Vujić je rekao i da Srbija očekuje od Mehanizma informacije o tome što treba učiniti kako bi preuzela Mladićevo tijelo. „Spremni smo da, ako bi rekli da dođemo sutra ujutro, budemo u Haagu i preuzmemo tijelo generala Mladića“, naglasio je Vujić.

Odvjetnik Mihailo Pavlović ocjenjuje da takvim izjavama Srbija želi „zacementirati svoju ulogu u izvršenom genocidu u Srebrenici”: „Okolnost da je Međunarodni sud pravde presudio da Srbija nije izvršila, niti bila suučesnik u genocidu u Srebrenici (iako je istodobno presudio da Srbija nije spriječila genocid u Srebrenici 1995. godine) kao da nije dovoljna predstavnicima vlasti u Srbiji. Teško je oteti se dojmu da dajemo sve od sebe kako bismo ipak preuzeli ulogu u najtežem mogućem zločinu koji je počinjen u Europi nakon Drugog svjetskog rata“, naglašava Pavlović, koji je i pravni stručnjak za pitanja ratnih zločina.

Dodaje da se preuzimanjem tijela, uz pokop s najvišim vojnim počastima osuđenom ratnom zločincu, Srbija „otvoreno stavlja na mračnu stranu povijesti, bez namjere da se suoči sa zlom koje je počinjeno na prostoru bivše Jugoslavije“.

„Ovakvim potezima pokušava se pojačati već kreiran narativ u srpskoj javnosti o Srbiji kao jedinoj ili najvećoj žrtvi ovih ratova i nepravdi koja je zahvatila samo srpski narod, kako javnost suštinski nikada ne bi dobila priliku objektivno sagledati ulogu Srbije u ovim ratovima i zločine koje su počinili pojedini pripadnici ovog naroda“, ističe Pavlović.

Vlasti u Srbiji - 'ignoriranje presuda'

Na Vujićevu izjavu reagirala je Europska komisija (EK) i za Radio Slobodna Evropa priopćila da je, u slučaju da Mladić bude pokopan u Srbiji, „na srpskim vlastima da potvrde eventualnu ulogu koju bi mogle imati u organizaciji ili pokopu Ratka Mladića“. EK je dodala da je veličanje ratnih zločinaca „u suprotnosti s najosnovnijim europskim vrijednostima i da tome nema mjesta ni u EU-u ni u zemljama kandidatima za članstvo u EU-u“.

Aleksandar Vučić je u petak (28.8.) dao nešto odmjereniju izjavu od Vujića, ali nije osudio niti se distancirao od ministrove najave da će Mladić biti pokopan uz sve vojne počasti. Osudio je, kako je rekao, Haag zato što je želio „Mladićevu smrt iza rešetaka“.

„Nisu željeli dopustiti da general umre u Srbiji, da umre tamo gdje je želio, to je anticivilizacijsko ponašanje, ponašanje bez presedana i bez opravdanja“, rekao je Vučić tijekom posjeta Osečini.

Sud u Haagu je i prema mišljenju ministra unutarnjih poslova Ivice Dačića pokazao svoje, kako je naveo na Instagramu, anticivilizacijsko lice jer je odbio zahtjev da Mladić posljednje dane provede u Srbiji.

Manojlović Pintar ističe da su „uporišne točke režima u Srbiji već godinama ignoriranje i obesmišljavanje dokazanih presuda za ratne zločine, veličanje ratnih zločinaca, nepostojanje empatije prema žrtvama druge nacije i vjere te negiranje genocida u Srebrenici i potpunog vojnog i političkog poraza u svim ratovima koje je Srbija počela i vodila devedesetih godina“.

„Pokop osuđenog ratnog zločinca uz državne počasti bit će još jedan dokaz perfidne politike prema susjedima koja je konstantni izvor napetosti u regiji, ali i osmišljenog manipuliranja i obmanjivanja građana Srbije. Svi znamo da se na lažima, a posebno na ovako monstruoznim lažima, ne mogu graditi društvene vrijednosti, niti pravna i odgovorna država“, kaže Manojlović Pintar.

Oporba - za jedne zločinac, za druge heroj

Na smrt Ratka Mladića reagirale su i oporbene stranke; među njima Stranka slobode i pravde koja je istaknula da „nitko tko je počinio zločin ne može biti uzor budućim generacijama“. Demokratska stranka navela je da smrt pojedinca „ne može izbrisati odgovornost za počinjene zločine“, dok je Zeleno-lijevi front poručio da „ostaje obveza da se istina o genocidu u Srebrenici i drugim ratnim zločinima nikada ne zaboravi niti relativizira“.

Predsjednik Nove demokratske stranke Srbije Miloš Jovanović izjavio je da je Mladić predvodio borbu za slobodu srpskog naroda, dok je za pokret 'Mi – Snaga naroda' Mladić heroj 'Odbrambeno-otadžbinskog rata'.

Devet godina suđenja

Ratko Mladić uhićen je u Srbiji 2011. godine nakon 15 godina skrivanja. Suđenje pred MKSJ-om počelo mu je 2012. godine. Prvostupanjskom presudom, utemeljenom na 9.914 usvojenih dokaznih predmeta i svjedočenju 591 svjedoka, Mladić je osuđen za genocid u Srebrenici, progon i ubojstva u općinama diljem BiH, kao i za teroriziranje i ubojstva civila u Sarajevu. Žalbeno vijeće Mehanizma je 2021. godine potvrdilo izrečene presude.

Bi li Srbija, kada bi Mladić bio pokopan uz najviše državne počasti, mogla pravno odgovarati, imajući u vidu težinu zločina za koje je osuđen?

„Nisam siguran da bi postojala takva vrsta uporišta za sudski postupak, ali bi se stvorio prostor da žrtve, odnosno članovi njihovih obitelji potencijalno pokrenu postupak protiv Srbije zbog koraka koje Srbija poduzima, a koji suštinski veličaju jednog ratnog zločinca“, kaže Pavlović. Objašnjava da bi u tom slučaju bila riječ o povredi prava na život i zabrani diskriminacije u svezi s ovom vrstom povrede.

„Moj je dojam da Srbiji, u ovom trenutku, to ne bi bilo od prevelikog značaja jer je želja za zauzimanjem stolice u mračnom hodniku povijesti devedesetih jača od bilo kakvih drugih posljedica koje srpski narod može doživjeti takvom odlukom njezinih vlasti“, zaključuje za DW Mihailo Pavlović.