Srpski povjesničar o Oluji: Hrvati imaju što slaviti, dobili su ono što im povijesno pripada

Povjesničar Milan St. Protić ocijenio je da se u Hrvatskoj vojno-redarstvena operacija Oluja slavi, dok se u Srbiji obilježava kao dan žalosti, pri čemu se, kako kaže, isti obrasci ponavljaju desetljećima.

"Iskreno govoreći, Hrvati imaju što slaviti. Oni su iz svega toga izašli s ishodom koji su željeli i koji im, povijesno gledano, pripada. Prljave stvari događale su se na obje strane, to vam je rat. Nema čistih ratova, nema ratova iz partizanskih filmova. Ratovi su nečovječna stvar. Nitko iz toga ne može izaći čistih ruku i mirne savjesti", rekao je Protić za N1 Srbija.

Podsjetio je da je politika koju je vodio Slobodan Milošević završila katastrofalno za Srbe.

"I sada se to tko zna koji put obilježava, i u Beogradu i u Mrkonjić Gradu, uz svu tu lažnu patetiku i krokodilske suze. Naravno da je ta emocija lažna. Njih nije briga za ljude koji su stradali. Da jest, vodili bi drukčiju politiku ili bi joj se tada suprotstavili. No, budući da je današnja vlast izravni nasljednik tadašnje vlasti te opravdava i podržava sve što je Miloševićev režim radio, jasno je o čemu je riječ. Svi su oni bili na vlasti kada su nesretne kolone prognanih Srba dolazile ovamo", rekao je.

'Zlo drugih ne može opravdati zlo koje smo sami počinili'

Protić je postavio pitanje tko je Srbe u Hrvatskoj "ostavio na cjedilu", nakon što ih je prethodno huškao, naoružavao i poticao.

Govoreći o činjenici da je oko 200.000 ljudi ostalo bez svega, da su mnogi izgubili život te da ni više od tri desetljeća poslije nema pravnog epiloga, rekao je da se ratovi ne završavaju na sudovima.

"Uvijek je pobjednik nametao svoje pravno rješenje. Rat se ne rješava pred sudom, rat se rješava na bojištu. Tamo ste izgubili, a u međuvremenu ste se još i ogriješili. To što su se ogriješili i drugi – to je njima na dušu. Ne može zlo drugoga biti opravdanje za zlo učinjeno s naše strane", istaknuo je.

'Moramo preispitati sami sebe'

Prema njegovim riječima, upravo nedostatak preispitivanja vlastite odgovornosti najveći je problem.

"Mi na 1990-e – na odgovornost, na politiku i na posljedice – nikada nismo imali hrabrosti, pameti ili volje pogledati realno i trezveno. I priznati sebi koliko je ta politika bila pogubna. Njezine posljedice trpimo i danas", rekao je. Dodao je da će se ta rasprava morati otvoriti ako društvo želi krenuti naprijed.

"Ako želimo iskoračiti iz ove baruštine, morat ćemo to učiniti. Trebali smo odavno, ali nismo – iz slabosti, rekao bih, iz očaja i osjećaja poraza. Naravno da će se na to igrati. Takvim ranjenim narodom, kakvi smo tada postali, lako je manipulirati", rekao je.

Istaknuo je da takva manipulacija traje i danas. "I kada se busaju u srpske grudi i zaklinju da će Kosovo 'vječno' biti srpsko, a znaju istinu. I kada krivotvore srpsku prošlost, bilo tako da negiraju srpstvo ili ga glorificiraju, oni to rade u vlastitom interesu", rekao je.

'Vrata pakla'

Protić smatra da se tragedija mogla izbjeći.

"Bilo je jasno da jugoslavenski narodi više ne žele živjeti zajedno. Nitko nikoga silom ne može zadržati ondje gdje ne želi biti. Zašto su naša nekadašnja braća poželjela izaći iz Jugoslavije? To je pitanje i za njih i za povjesničare. Onoga trenutka kada je netko odlučio ratom pokušati to spriječiti, otvorila su se vrata pakla", rekao je.

Dodao je da je rješenje mogao biti miran i prijateljski razlaz, a da se "vrata pakla" mogu zatvoriti jedino tako da svaki narod pogleda sebe u ogledalo, umjesto da se bavi isključivo onime što je učinila druga strana.

"Ne da živi u uvjerenju da je sve što je učinjeno u njegovo ime bilo 'ispravno' i 'čisto', a da je sve što su drugi činili bilo 'prljavo' i 'zlo'. To je dokaz da nijedan od tih naroda nije sazrio. I da se i danas hrani tom vrstom infantilnosti. A ta infantilnost često donosi nezamislive strahote", rekao je.

Dodao je kako se ista retorika, isti argumenti i isto odbijanje sagledavanja druge strane koriste u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, samo s različitim predznakom.

"Ja izbjegavam govoriti o drugima, to njima treba reći netko njihov. Zato apeliram da pogledamo sebe u ogledalo. Čovjek se suočava, pa i narod, sa svojom odgovornošću neovisno o drugome. To suočavanje nije međusobno uvjetovano. Ali kad god se uvjetuje, i kod njih i kod nas, to je zapravo izgovor za izbjegavanje odgovornosti", rekao je.

Izbjeglice kao 'moneta za potkusurivanje'

Protić smatra da su prognani Srbi bili sredstvo političkog potkusurivanja vlasti u Beogradu te da nije postojala stvarna namjera da im se pomogne.

"Sve su odbijali što je moglo dovesti do kompromisnog rješenja – i pokušaj Raškovića s Bojkovcem, i Plan Z4, i mišljenje arbitražne komisije Roberta Badintera. Sve je to Beograd odbijao. Na kraju su te ljude ostavili na cjedilu, nezaštićene, da dožive tako tužnu sudbinu", rekao je.

Dodao je da i nakon 30 godina ima novca za EXPO, Beograd na vodi i "rasipanje na sve strane", ali ne i za izbjeglice.

Podsjetio je i da se dolazak prognanih u Srbiju nastojao prikriti kako se ne bi postavilo pitanje kako je hrvatska vojska u četiri dana porazila Republiku Srpsku Krajinu.

'Zar se ovako oplakuju žrtve?'

Govoreći o obilježavanju u Mrkonjić Gradu, Protić je upitao obilježava li se tako stradanje naroda.

"Tako što se organizira manifestacija? I da oni prije i poslije ispijaju rakiju i opijaju se. Zar se to tako radi? Ili se tim žrtvama podigne Spomenik neznanom junaku, održi parastos i ode kući oplakivati stradale? Kakvo je ovo poganstvo? Zar Srbi tako rade?", upitao je.

Ocijenio je da je riječ o zloupotrebi bez iskrene empatije. "Baš njih briga za te stradale. Nimalo ih nije briga koliko je mladića poginulo pod njihovim zapovjedništvom u Republici Srpskoj. Ni najmanje ne mare za te nesretne izbjeglice iz Hrvatske, osim za one koji su im se priklonili i tako ostvarili određene interese u Srbiji", rekao je.

Crvene beretke u Crkvi svetog Marka

Osvrnuo se i na parastos u Crkvi svetog Marka, na kojem su, uz govornike o Oluji i stradanju Srba, bili prisutni i pripadnici Crvenih beretki.

"Prije svega, na parastosu se ne govori. Gdje to postoji da se u crkvi drže govori? Propovijed drži svećenik, ali u crkvu se ide na bogoslužje, a ne za mikrofon kako bi netko držao govore. A još dođu i Crvene beretke, veliki kršćani i pravoslavci. To pokazuje dokle smo stigli. Znamo tko su oni, što su radili i za što su odgovorni. Potpuno su nam se poremetili kriteriji i mjerila. Netko je prije neki dan rekao da smo kao narod teško oboljeli", rekao je.

O govoru patrijarha Porfirija

Protić je govor patrijarha Porfirija u Mrkonjić Gradu ocijenio iznenađujuće dobrim.

"Dobre su mu bile poruke, pod uvjetom da je to što je rekao iskreno i da tako misli. To je poruka koju čekamo desetljećima. Ali jedno su riječi, a drugo djela koja bi trebala uslijediti. To još nismo doživjeli ni od srpskog patrijarha, ni od Srpske pravoslavne crkve, ali ni od drugih nadležnih institucija u Srbiji", rekao je.

Dodao je da je ponašanje Srpske pravoslavne crkve posljednjih godina bilo u suprotnosti s onim što je patrijarh rekao.

"I njegovo ponašanje otkad je sjeo na tron Svetoga Save ne odgovara njegovim današnjim riječima. Nadajmo se da je doživio prosvjetljenje poput svetog Pavla čije je riječi danas citirao", zaključio je.