FOTO, VIDEO / Najveći, najbrži i najmoćniji bombarder na svijetu nije američki, a upravo patrolira u blizini Arktika

Kad se govori o strateškim bombarderima, najčešće se spominju američki B-52 Stratofortress, B-2 Spirit ili najnoviji B-21 Raider. Riječ je o nekima od najpoznatijih vojnih zrakoplova u povijesti, koji čine okosnicu američkih sposobnosti za napade na velikim udaljenostima.

No ako se vojna moć mjeri klasičnim parametrima poput brzine, nosivosti, snage motora i ukupne veličine, tada prednost pripada drugom zrakoplovu – ruskom Tupoljevu Tu-160, poznatom pod NATO-ovim nazivom Blackjack, dok ga u Rusiji nazivaju "Bijelim labudom“.

Razvijen tijekom Hladnog rata kao odgovor na američke strateške bombardere, Tu-160 ostao je najveći i najteži borbeni zrakoplov ikada proizveden, najbrži operativni bombarder na svijetu te jedan od najnaoružanijih vojnih zrakoplova koji su ikada ušli u operativnu uporabu.

Patrolira u blizini arktičkih područja NATO-a

Rusko ratno zrakoplovstvo ovih je dana rasporedilo strateške bombardere Tu-160 iznad neutralnih voda Barentsovog i Norveškog mora, uz pratnju lovaca-presretača MiG-31.

Rusko Ministarstvo obrane objavilo je da je misija trajala oko 16 sati, tijekom kojih su posade uvježbavale dopunu gorivom u zraku. Letovi su izvedeni u razdoblju pojačanih napetosti između Rusije i NATO-a te nakon niza vojnih aktivnosti u toj regiji.

Stvoren za drukčiju eru ratovanja

Prema podacima američke vojne baze ODIN i službenim ruskim specifikacijama, Tu-160 razvijen je prema potpuno drukčijoj filozofiji od one koja je kasnije dovela do nastanka američkih "stealth“ bombardera.

Umjesto oslanjanja na nevidljivost za radare, sovjetski konstruktori željeli su stvoriti bombarder koji će velikom brzinom izbjeći prijetnje, nositi goleme količine naoružanja i lansirati projektile s vrlo velikih udaljenosti.

Rezultat je bio golemi zrakoplov s krilima promjenjive geometrije, pogonjen s četiri turboventilatorska motora Kuznjecov NK-32 s naknadnim izgaranjem. Zajedno razvijaju oko 220.000 funti potiska, što Tu-160 svrstava među najsnažnije vojne zrakoplove ikada proizvedene.

Bombarder može letjeti brzinom većom od dva maha, odnosno oko 2.210 kilometara na sat.

Nijedan drugi operativni strateški bombarder danas ne može postići takvu brzinu. Za usporedbu, B-2 Spirit i B-52 Stratofortress podzvučni su zrakoplovi, dok se i kod B-21 Raidera prednost daje prikrivenosti, a ne brzini.

Impresivne dimenzije i nosivost

Tu-160 ima maksimalnu poletnu masu od oko 275 tona i može nositi do 45 tona naoružanja unutar trupa. Time nadmašuje nosivost bombardera B-2 i B-21, a u pojedinim konfiguracijama i legendarnog B-52, piše N1 BiH.

Leteći arsenal krstarećih projektila

Iako ga se često prikazuje s klasičnim bombama, glavna zadaća Tu-160 jest djelovanje kao platforme za lansiranje projektila velikog dometa.

Modernizirane inačice Tu-160M mogu nositi krstareće projektile Kh-101 s konvencionalnim bojevim glavama te nuklearne projektile Kh-102. Njihov domet mjeri se tisućama kilometara, što omogućuje gađanje ciljeva bez ulaska u snažno branjeni zračni prostor.

Takva sposobnost sve je važnija u suvremenom ratovanju. Umjesto izravnog ulaska u neprijateljski teritorij, bombarderi mogu lansirati projektile sa sigurnih udaljenosti, ostajući pod zaštitom vlastite protuzračne obrane i borbenih zrakoplova.

U praksi Tu-160 djeluje kao svojevrsni "leteći kamion za projektile“, sposoban isporučiti velik broj precizno navođenih projektila na međukontinentalnim udaljenostima.

Zašto su B-2 i B-21 ipak napredniji?

Ako Tu-160 na papiru dominira po veličini, brzini i nosivosti, zašto se američki B-2 Spirit i B-21 Raider smatraju sposobnijim borbenim platformama?

Odgovor je jednostavan – prikrivenost.

B-2 je projektiran kako bi probio najgušće sustave protuzračne obrane zahvaljujući minimalnom radarskom odrazu. Umjesto da se oslanja na brzinu, cilj mu je ostati neotkriven. B-21 Raider taj koncept razvija još dalje.

Iako su detalji i dalje tajni, vjeruje se da novi američki bombarder koristi materijale nove generacije za smanjenje radarske uočljivosti, napredne digitalne sustave upravljanja misijama, umrežene borbene sposobnosti te mogućnost suradnje s bespilotnim letjelicama.

U potencijalnom sukobu protiv modernih integriranih sustava protuzračne obrane sposobnost ostanka neotkrivenim često vrijedi više od same brzine.

Bombarder koji neprijatelj ne može otkriti može pogoditi ciljeve kojima bi se veliki i lako uočljivi zrakoplovi teško približili.

Zbog toga usporedba Tu-160 i B-21 nije sasvim izravna. Iako oba zrakoplova pripadaju kategoriji strateških bombardera, projektirani su za rješavanje različitih vojnih zadaća i odražavaju dvije potpuno različite filozofije ratovanja.