Urednica TNT-a Mila Moralić u Strasbourgu je pratila govor Ursule von der Leyen o stanju Unije. O temi europskog odgovora na energetsku krizu za Točku na tjedan govorio je i predsjednik Odbora za istraživanje, industriju i energetiku Europskog parlamenta Cristian-Silviu Busoi.

G. Bușoi, puno hvala na ovom intervjuu. Znam da vam je zadnjih dana raspored pun.

Da, jer imamo vrlo tešku situaciju u Europskoj uniji, uz cijene energenata, dakako, sigurnost opskrbe i pristup plinu. Sve je to dio ruske ucjene Europe energentima. Bilo je važno da kolegij povjerenika iznese prijedlog uredbe. Također je bilo vrlo važno da se danas pošalje snažan signal u govoru o stanju Unije predsjednice Von der Leyen.

Koje su ključne točke iz govora predsjednice?

Prema mom mišljenju, na području energetike važno je pomnije pogledati revidirano tržište električne energije u Europi. Zatim, dakako, važno je uvesti mehanizam solidarnosti i oporezivati one tvrtke koje ostvaruju izvanredne profite, kako bi se obavila nužna ulaganja, ali i kako bi se kompenzirale cijene za domaćinstva i građane. Važno je i smanjiti potrošnju električne energije u razdoblju najvećeg opterećenja nastavno na ono što je već odlučeno u lipnju. Tražiti na dobrovoljnoj bazi, ali bojim se da će to postati obveza, smanjivanje potrošnje plina za 15 %. I olakšati pravila o državnoj pomoći kako bi države članice imale mogućnost da ubrizgaju likvidnost u komunalne tvrtke i druge tvrtke na području energetike kako bi građani i industrija nastavili dobivati struju i grijanje.

Pokušajmo se sada malo prebaciti na detalje. Znamo da je originalni plan s pet točaka smanjen na tri točke. Odluka o odustajanju od ograničavanja cijene plina iz Rusije… Je li to popuštanje Putinu?

Ne, nikako. Držim da je to mudra odluka jer je usvajanje ovih mjera bio snažan politički signal, a i dobra vijest za medije i sve one koji su uključeni u politiku. U stvarnosti, učinak za građane bio je vrlo malen.

Zašto?

Zato što pomalo ionako smanjujemo uvoz ruskog plina, postoji mogućnost da će isporuka biti obustavljena. Vidim to kao vrlo opasnu odluku i situaciju. Da smo ograničili samo cijene ruskog plina, postojao je rizik da će im to biti izlika i motiv za obustavu izvoza u Europu. Ili, po mom mišljenju, za ono što su činili dosad: jednostrano smanjivanje količina i vršenje pritiska na europske države. Ono na što se pripremaju, da tijekom zime sasvim zaustave isporuku plina u Europu predstavlja gospodarski terorizam i nešto što ne smije proći nekažnjeno. I mudro je ne davati im izlike da to čine.

A ako se to dogodi, što je alternativa? Ima li Europska unija alternativu?

Europska unija donijela je plan pod nazivom REPoverEU, da se skladišta popune na 80 % kapaciteta, što je sada ostvareno. Imamo određene rezerve ako iznenada prestane isporuka. Isto tako, danas je donesena odluka da se smanji potrošnja struje tijekom razdoblja najvećeg opterećenja. Tu su i druge mjere koje su neke države članice već predložile kako bi smanjile potrošnju plina, korištenje alternativa plinu. Ali vrlo je važno da prioritet budu građani, domaćinstva i kritična infrastruktura… I moramo biti iskreni prema građanima, ako se u potpunosti obustavi isporuka plina iz Rusije, bojim se da će neke tvrtke i industrije morati obustaviti rad na nekoliko tjedana tijekom zime.

A kakva je situacija sa skladištima? Kažete da su popunjena 80 %. Koliko nam dugo to može potrajati?

Ovisi o državi. Znamo da se skladišni kapaciteti razlikuju od države do države. Neke imaju velike skladišne kapacitete, ali ne toliko potrošnje pa bi mogle drugim državama članicama dati svoje zalihe plina. Ovisi, nekoliko tjedana, dva mjeseca. To ovisi i o temperaturama, koliko će biti hladno ove zime. Kao što sam rekao, to neće biti dovoljno da se svi pokriju, pritom mislim na građane, ali i na industriju. Zato se vrlo bojim i zabrinut sam za funkcioniranje nekih industrija u slučaju da dođe do takvog scenarija.

Rekli ste da odustajanje od ograničenja cijene plina nije loša odluka i da ne znači popuštanje. Je li to u nekom scenariju i dalje na stolu ili su države članice odlučile sasvim isključiti tu opciju?

Naravno da to ostaje na stolu. Koliko shvaćam iz razgovora na Vijeću ministara energetike, nema protivljenja toj ideji kao takvoj, nego se radi o razini njezine učinkovitosti. Također se raspravljalo o širenju toga na sav uvoz, što je još teže, a i pomalo nepošteno prema nekim našim partnerima, jer tražite od njih da više koriste plin, izvrše ulaganja, određene količine počnu nabavljati od drugih zemalja i jasno je da tu nije lako uvesti ograničenje. Ali moramo s njima pregovarati, s Norveškom, Azerbajdžanom, Alžirom i svim dobavljačima, moramo povećati unutarnju proizvodnju, dogovoriti bolje cijene s njima i povećati unutarnju proizvodnju kako bismo imali što veće dodatne količine. U slučaju ukapljenog plina situacija je još i teža jer s obzirom na povećanu potražnju za plinom diljem svijeta, posebno u Aziji, ako im se ne sviđaju naše cijene, mogu okrenuti brod i otići u druge zemlje.

Cijene su u tom smislu doista prenapuhane.

Točno.

Govoreći o tri točke koje su i dalje na stolu, porezi na dodatne profite… Mislite li da će to funkcionirati?

Da, dolazim iz Rumunjske, koja je već uvela porez od 80 % na cijenu iznad 90 eura za 1 MWh struje za proizvođače, 80 % ovog izvanrednog prihoda. A nedavno, na početku rujna, dopustili smo trgovcima da imaju maksimalan profit od samo 2 %, ostatak ide u opći fond solidarnosti kako bi se kompenzirali računi. Držim da je to nužna mjera, dok god je privremena, važno je da ostane privremena, ali namijenjena je za izvanredne profite kako bi države članice dobile dodatan prihod da kompenziraju cijene za građane.

I mi u Hrvatskoj imamo sličnu mjeru, ali i dalje nema mnogo detalja o tome kako će ovo funkcionirati. Svi su tek na početku tog puta da bismo vidjeli će se dogoditi sljedeće. Mislite li da građani shvaćaju situaciju i da je solidarnost u ovom trenutku na visokoj razini? Jer možda još ne vlada percepcija hladne zime.

Mislim da građani polako shvaćaju. Da ste mi ovo pitanje postavili u lipnju, možda bih rekao da zapravo ne shvaćaju. I dalje smo vidjeli povećanje potrošnje plina, primjerice u Španjolskoj, koja je uvela dobru mjeru, ali građane nije senzibilizirala na potrebu smanjenja potrošnje plina, čak ni struje, ali sada su građani veoma zabrinuti i boje se. Malo po malo, čak i u moćnim i bogatim državama EU-a, cijene su postale problem. Dosad je situacijom bolje upravljano jer su imali dugoročne ugovore pa su cijene dobavljača bile nešto bolje, ali sada, imajući u vidu tržište i nove ugovore, svi su pomalo shvatili da su nove cijene neodržive te da riziku izlažu prvenstveno sigurnost, ali i konkurentnost svih industrija.

Može li Europska unija jamčiti europskim građanima da ova zima neće biti katastrofa i da im neće biti hladno u domovima?

Ne, ne može to jamčiti, ali EU može jamčiti da daje sve od sebe da pomogne državama članicama, usmjerava ih i pomogne im da uvedu mjere koje se svugdje mogu primijeniti na koordiniran način, pregovarat će s drugim dobavljačima kao cjelina, kao blok. Pokušat će, nadam se, brzo revidirati zakonodavstvo kako bi se problem riješio.

Ako se na ovoj razini građani mogu nadati da će ih država i EU zaštititi, što je s industrijom i tržištem?

Ulažu se napori kako bi se pomoglo i industriji, ali industrija je ranjivija nego građani. Normalno je da su prioritet građani, njihova opskrba strujom, grijanje, domovi, kritična infrastruktura, bolnice, škole i možda dio javne uprave, tvornice lijekova i tako dalje… Ali napori se ulažu da se pomogne svima. Industrija je ranjivija i bojim se da će ovo biti okidač gospodarskih problema u nadolazećim godinama.

I posljednje pitanje za danas… Očekujete li dogovor na idućem sastanku ministara energetike?

Siguran sam da je to vrlo vjerojatno jer znaju da moraju vrlo brzo djelovati, a većinu su detalja već raspravili prošli petak pa smo blizu dogovora u vezi s ovim zakonodavnim prijedlogom.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.