"Ni Bibi ni Tibi!": Kako židovski izraelski politički blokovi odbijaju potporu Palestinaca

Nakon izraelskih parlamentarnih izbora malo je toga izvjesno. Raznolika koalicija izraelske oporbe, koja samu sebe naziva „cionističkom”, i dalje nema većinu. Likud premijera Benjamina Netanyahua, čini se, osvojio je najviše glasova među pojedinačnim strankama, ali njegov izborni blok nije osvojio dovoljno mandata za sastavljanje vlade.

Ono što, međutim, nije upitno jest velik porast izlaznosti palestinskih građana Izraela, zahvaljujući kojem su arapske stranke postale ključan parlamentarni blok. Potencijalno bi upravo one mogle odlučiti koji će od suprotstavljenih političkih tabora sastaviti vladu, pod uvjetom da je bilo koji od njih spreman surađivati s njima, piše Al Jazeera.

Bijes zbog izraelskog genocida u Gazi, kao i zbog onoga što analitičari opisuju kao otvoreni rasizam vladajuće koalicije, potaknuo je velik broj palestinskih građana Izraela da izađu na izbore.

Procjenjuje se da je na izbore održane u utorak izašlo 80 posto palestinskih birača s pravom glasa u Izraelu, što predstavlja velik porast sudjelovanja zajednice koja čini oko 21 posto stanovništva.

Zahvaljujući takvoj izlaznosti, dvije glavne izborne liste koje predstavljaju palestinske građane Izraela – Ujedinjena arapska lista (Ra'am) i Zajednička lista – osvojile su ukupno 19 mandata u parlamentu sa 120 zastupnika, čime bi mogle dobiti odlučujuću ulogu u određivanju sastava sljedeće vlade.

Međutim, umjesto da priznaju tako snažnu potporu birača, vodeći izraelski političari nastoje ili osporiti legitimnost njihovih glasova, pripisujući visoku izlaznost stranom upletanju, ili palestinsko ostvarivanje demokratskog prava na neki način prikazati kao „pokušaj krađe izbora”.

Arapski glasovi se ne računaju

Predstavljajući izborni rezultat kao pokušaj „islamizacije Izraela”, Netanyahuova vladajuća stranka Likud otišla je toliko daleko da je pozvala izraelsku unutarnju sigurnosnu službu Shin Bet da istraži mogućnost stranog upletanja u izbore, povezanog s velikom izlaznošću palestinskih birača.

Time je, čini se, dovedena u pitanje legitimnost arapskih glasova, a svaki budući pokušaj oporbe da se udruži s arapskim strankama unaprijed je prikazan kao sporan.

Unatoč tome što Netanyahuovu vladu osuđuje kao korumpiranu, nesposobnu i štetnu za međunarodni ugled Izraela, velik dio izraelske oporbe predvođene židovskim političarima i dalje nerado prihvaća potporu palestinskih stranaka kako bi ga uklonio s vlasti.

Lijevo orijentirani Demokrati pokazali su najveću spremnost na suradnju s palestinskim strankama, dok su se drugi oporbeni političari protivili takvom savezu ili su izbjegavali odbaciti optužbe da su strani akteri pomogli organizirati velik porast izlaznosti palestinskih birača.

U izbornoj noći bivši premijeri Naftali Bennett i Yair Lapid isključili su mogućnost sudjelovanja u vladi zajedno s palestinskim strankama, iako su se tijekom svoje kratkotrajne vlade od 2021. do 2022. oslanjali na njihovu potporu.

U četvrtak je i drugi istaknuti oporbeni političar, Avigdor Lieberman, krajnje desni čelnik stranke Yisrael Beytenu, odbacio mogućnost sastavljanja koalicije s palestinskim strankama.

Poručio je da neće biti u koaliciji „ni s Bibijem ni s Tibijem”, koristeći Netanyahuov poznati nadimak i referirajući se na Ahmada Tibija, čelnika stranke Ta'al, koja je dio Zajedničke liste, kao predstavnika šireg palestinskog bloka.

„Već je tijekom kampanje bilo jasno da će izlaznost biti velika”, rekla je Orly Noy, koja se kandidirala na listi stranke Balad, u kojoj dominiraju Palestinci.

„Vladajuća koalicija pokazala je da u Gazi za nju ne postoje nikakve crvene linije, a Palestinci u Izraelu osjetili su da bi oni mogli biti sljedeći. Ljudi također jednostavno nisu mogli podnijeti pomisao na još jedan mandat obilježen eksplozijom kriminala i policijom na čijem je čelu krajnje desni ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir.”

„Ono malo prava koja su Palestinci imali postupno nestaje od 7. listopada. Posljednje sredstvo koje im je preostalo, jedino što su imali ravnopravno sa svima ostalima, bio je njihov glas. Zato su u golemom broju izašli na izbore. Ali sada se čini da se čak i to pravo potkopava i proglašava nelegitimnim”, rekla je.

Nakon prebrojavanja svih glasova, blok koji podržava Netanyahua osvojio je 53 mandata, dok je židovski oporbeni blok koji mu se protivi osvojio 48.

Međutim, uz 19 mandata palestinskih stranaka, većina u parlamentu protivi se Netanyahuu.

„Zašto oporba i mediji uopće razmišljaju o ovome kao o podjeli na tri bloka? U bilo kojoj drugoj racionalnoj demokraciji ljudi bi ovo predstavljali kao uvjerljivu pobjedu oporbe i odbacivanje Netanyahua. Ali mi to ne činimo”, rekla je Noy.

„Umjesto toga, čujemo kako pojedini dijelovi oporbe govore o pridruživanju Netanyahuu u nekakvoj vladi nacionalnog jedinstva. To pokazuje koliko su te stranke rasističke, kada ne žele surađivati s Arapima kako bi formirale većinu, ali i koliko su duboko nedemokratske”, dodala je.

Različite vizije budućnosti Izraela

Političke razlike između oporbe koja se namjerno predstavlja kao cionistička i palestinske manjine, čiji zahtjev za jednakim nacionalnim i građanskim pravima neki doživljavaju kao odbacivanje cionizma, doista postoje.

Međutim, prema političkom analitičaru Nimrodu Flaschenbergu, u pozadini tog neslaganja nalaze se temeljno različite vizije budućnosti Izraela.

„S obzirom na to da se velik dio izraelske politike glavne struje temelji na pretpostavci židovske nadmoći, mislim da je razumljivo što se arapski glasovi doživljavaju kao izazov”, rekao je.

Riječ je o shvaćanju za koje mnogi tvrde da je postalo službena državna politika donošenjem Zakona o nacionalnoj državi 2018. godine, kojim je pravo na nacionalno samoodređenje utvrđeno kao isključivo pravo židovskog naroda.