Predsjednik Papinske akademije znanosti za N1: Moć se postavlja iznad zakona, međunarodni poredak je u ozbiljnoj krizi

Sugovornik N1 BiH jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka za pitanja sigurnosti opskrbe hranom, siromaštva i održivog razvoja. Predsjednik je Papinske akademije znanosti u Vatikanu, a tijekom svoje dugogodišnje akademske i međunarodne karijere obnašao je dužnost glavnog ravnatelja Međunarodnog instituta za istraživanje prehrambene politike (IFPRI) u Washingtonu te bio profesor na Sveučilištu u Bonnu, gdje je vodio Centar za istraživanje razvoja (ZEF). Njegov znanstveni rad obuhvaća povezanost ekonomskih nejednakosti, globalnih prehrambenih sustava, klimatskih promjena i međunarodne razvojne politike, s posebnim naglaskom na položaj najsiromašnijih društava.

N1: Profesore von Braun, na prošlomjesečnom plenarnom zasjedanju Papinske akademije znanosti papa Lav XIV. govorio je o nekim od velikih izazova s kojima se suočava znanost, posebno o ubrzanom razvoju umjetne inteligencije. Postavio bih pitanje koje, čini mi se, stoji u pozadini mnogih takvih rasprava. Znanstvene spoznaje iznimno su se proširile, pružajući čovječanstvu mogućnosti koje su prije samo nekoliko generacija bile nezamislive. Ipak, naša sposobnost da se tim mogućnostima odgovorno koristimo ostaje neizvjesna. Kako tumačite taj nesrazmjer? Je li znanstveni napredak jednostavno nadmašio naš moralni razvoj ili je riječ o nečemu dubljem?

Znanstvene spoznaje rasle su eksponencijalno, usporedno s rastom svjetskog stanovništva i bogatstva. Mudrost, međutim, nije rasla istom brzinom. No trebamo imati na umu i to da je upravo znanost poboljšala životne uvjete i smanjila smrtnost. Postoji nesrazmjer između tehnološkog napretka, koji otvara nove mogućnosti, i njegovih negativnih posljedica kada taj napredak ne služi siromašnima i narušava zdravlje našeg planeta.

Papa Franjo na to je upozorio u svojoj enciklici Laudato si’. Spomenuli ste umjetnu inteligenciju. Ona će iz temelja promijeniti znanost i inovacije, ali i svijet rada. Papa Lav skrenuo je pozornost na to svojom enciklikom Magnifica Humanitas.

Želim naglasiti da znanstvenici moraju razmatrati ne samo mogućnosti koje znanost otvara nego i njezine negativne strane, i to ne tek naknadno. Znanost mora uključivati etiku.

N1: Govorite o etičkoj odgovornosti znanstvenika, ali koliki utjecaj oni zapravo imaju na političku i gospodarsku primjenu svojih otkrića? Pitam se očekujemo li ponekad od znanosti da riješi probleme čiji uzroci leže daleko izvan nje same.

Inovacije koje proizlaze iz znanosti, jednom kada postanu proizvodi i usluge, više nisu pod kontrolom znanstvenika. U toj fazi odgovornost prelazi na poslovni sektor i političke institucije koje donose propise. Ipak, znanstvenici kao dio društva mogu svojim analizama i sudjelovanjem u javnoj raspravi utjecati na političke procese.

Moć se stavlja iznad međunarodnog prava

N1: Velik dio međunarodnog poretka uspostavljenog nakon 1945. godine temeljio se na obećanju da suradnja, međunarodno pravo i zajedničke institucije mogu ograničiti uporabu moći. Danas se to obećanje čini sve krhkijim. Na temelju Vašeg iskustva rada s međunarodnim institucijama, koliko je ozbiljna trenutačna kriza? Svjedočimo li raspadu jednog političkog poretka ili je počelo slabjeti i samo temeljno uvjerenje u međunarodnu suradnju?

Kriza je doista ozbiljna. Uvjerenje u međunarodnu suradnju nije oslabilo među ljudima općenito, nego je izloženo napadima moćnih aktera. Zapravo svjedočimo pomaku od multilateralizma prema svojevrsnom plurilateralizmu. Moć se stavlja iznad zakona.

Međunarodno pravo, bilo da je riječ o trgovinskim sporazumima Svjetske trgovinske organizacije, Ženevskim konvencijama koje uređuju pravila ratovanja ili međunarodnom kaznenom pravu i nadležnim sudovima, sve se češće zanemaruje.

Međunarodne obveze, poput onih preuzetih konvencijama o klimi i biološkoj raznolikosti, ciljeva održivog razvoja i humanitarne pomoći, potiskuju se u drugi plan.

Ipak, i dalje postoji velika većina srednjih i malih država koje snažno podupiru multilateralizam i međunarodnu vladavinu prava. One moraju zajednički djelovati kako bi očuvale ta globalna javna dobra. U tome im mogu pomoći i nedržavni akteri poput medija, nevladinih organizacija i crkava.

N1: Velik dio svoje karijere posvetili ste istraživanju gladi i uvjeta u kojima je društva mogu prevladati. Ono što zabrinjava jest činjenica da glad i dalje postoji u svijetu koji raspolaže iznimnim mogućnostima proizvodnje hrane. Gaza je posebno jasno istaknula političku dimenziju izgladnjivanja. Nakon desetljeća istraživanja i međunarodnih napora, kako danas objašnjavate činjenicu da glad i dalje postoji? S čime se još uvijek nismo spremni suočiti?

Činjenica je da se glad na globalnoj razini smanjila. Godine 1990. pogađala je 20 posto svjetskog stanovništva, a danas osam posto. Međutim, taj se udio već desetljeće zadržava na osam posto, što znači da nema napretka.

Iskorjenjivanje gladi postalo je teže zbog sukoba, primjerice u Sudanu, nekoliko drugih afričkih zemalja i Gazi, zbog diskriminacije žena, kao u Afganistanu, klimatskih promjena te nedovoljnih ulaganja u prehrambene sustave i socijalnu zaštitu.

Ove su godine posebno izražene prepreke trgovini energentima, gnojivima i hranom na području Crnog mora, Perzijskog zaljeva i Crvenog mora, što negativno utječe na globalnu sigurnost opskrbe hranom.

Ipak, postoje i pozitivne političke promjene bez kojih bi stanje bilo još gore. Samiti Ujedinjenih naroda o prehrambenim sustavima, koji se održavaju od 2021. godine, mobilizirali su znanstvenu zajednicu i koalicije za djelovanje, a mnoge su zemlje bolje nego prije organizirale svoje napore u borbi protiv gladi.

N1: Ako već raspolažemo znanjem i resursima potrebnima za sprječavanje gladi, nije li njezino daljnje postojanje u konačnici pitanje političkih odluka?

Glad je danas uglavnom posljedica političkih odluka donesenih u kontekstu oružanih sukoba. Zapravo, u usporedbi s prošlim stoljećem, velike gladi postale su rijetke. Ipak, one su potpuno neprihvatljive.

Ove godine zabilježen je 61 oružani sukob i 11 ratova. Kako se sukobi i politika moći nastavljaju razvijati, bojim se da bismo mogli svjedočiti sve većem broju lokalnih pojava gladi zbog zlouporabe hrane kao oružja.

Cijeli razgovor pročitajte OVDJE.