Što je CETA? Sporazum EU-a i Kanade vrijedi već godinama, ali deset članica još ga nije ratificiralo

CETA, odnosno Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum između EU-a i Kanade, potpisan je 2016. godine nakon sedam godina pregovora, a privremeno se primjenjuje od 2017. godine.

Sporazum je ukinuo carine na oko 98 posto robe kojom trguju EU i Kanada, od vina i automobila do kemijskih proizvoda. Europskim kompanijama omogućio je i veći pristup kanadskom tržištu, među ostalim u financijskim uslugama, telekomunikacijama i prometu, piše Euronews.

Prema podacima Europske komisije, trgovina robom i uslugama između EU-a i Kanade porasla je za oko 80 posto između 2016. i 2025. godine te je dosegnula 130 milijardi eura, u odnosu na 72,1 milijardu eura prije potpisivanja sporazuma.

EU pritom ostvaruje trgovinski višak s Kanadom – oko 16 milijardi eura u robi i još 9,7 milijardi eura u uslugama.

Što CETA donosi poljoprivredi?

Sporazum predviđa zaštitu 143 europska proizvoda sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla na kanadskom tržištu, čime bi se trebala spriječiti njihova imitacija.

Dogovorene su i kvote za određene poljoprivredne proizvode. Kanada godišnje može izvesti u EU do 50.000 tona govedine i 80.000 tona svinjetine, dok je za europski sir predviđena kvota od 32.000 tona godišnje.

Istodobno, CETA ne dopušta uvoz kanadskih proizvoda koji sadržavaju tvari zabranjene u EU-u, primjerice hormone za poticanje rasta.

Kanadski proizvođači govedine, međutim, teško koriste dostupnu kvotu. Prema procjeni Europske komisije, između 2021. i 2023. iskorištena su samo oko tri posto predviđene kvote, među ostalim zbog europskih sanitarnih i fitosanitarnih pravila.

Zašto neke članice i dalje odbijaju sporazum?

Iako se CETA privremeno primjenjuje već od 2017., deset članica EU-a još ga nije ratificiralo. Riječ je o Belgiji, Bugarskoj, Cipru, Francuskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Italiji, Poljskoj i Sloveniji.

Jedan od razloga otpora su strahovi povezani sa sigurnošću hrane i zaštitom okoliša. Dio europskih poljoprivrednika upozorava i na mogućnost nelojalne konkurencije kanadskih proizvoda, smatrajući da su neka pravila proizvodnje u Kanadi manje stroga nego u EU-u.

Sporan je bio i mehanizam kojim bi kompanije mogle pokrenuti postupak protiv države ako procijene da je neka njezina odluka diskriminatorna i šteti njihovom poslovanju.

Nakon kritika takvog sustava, EU i Kanada predvidjeli su novi model – sustav investicijskog suda sa stalnim sucima i mogućnošću žalbe. U sporazum su uključene i odredbe kojima se štiti pravo država da donose propise radi zaštite javnog zdravlja, sigurnosti, okoliša i socijalnih prava.

Kritičari CETA-e, međutim, i dalje smatraju da te zaštitne odredbe nisu dovoljne.

Francuska i Italija među državama koje koče ratifikaciju

Za sada nema jasnog roka do kada bi svih 27 članica moglo ratificirati sporazum.

U Francuskoj je Senat 2024. odbio CETA-u, nakon čega je vlada odgodila njezino slanje u Nacionalnu skupštinu zbog straha od konačnog odbijanja.

Proces je blokiran i u Poljskoj, dok je u Italiji zaustavljen još od 2018. godine. Tadašnja talijanska vlada smatrala je da sporazum ne pruža dovoljnu zaštitu talijanskim proizvodima sa zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla.

Talijanski eurozastupnik Carlo Fidanza nedavno je rekao da su male šanse da CETA prijeđe na glasanje u talijanskom parlamentu prije izbora u prosincu 2027. godine.

Tako CETA već godinama funkcionira u praksi, ali njezina puna provedba i dalje čeka završetak ratifikacije u svim članicama EU-a. Istodobno, Bruxelles i Ottawa najavljuju još dublje gospodarske i sigurnosne odnose, što je ponovno otvorilo pitanje zašto temeljni trgovinski sporazum još nije dovršen.