Kanadski efekt: Koje bi europske tvrtke mogle imati koristi od "pridruženog članstva"?

Kanadski premijer Mark Carney u srijedu je u Europskom parlamentu u Strasbourgu dočekan ovacijama, što je za stranog premijera prilično neuobičajeno. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen tom je susretu dala i konkretan politički smisao.

Tijekom godišnjeg obraćanja o stanju Europske unije predložila je da Kanada postane prva pridružena članica EU-a. Širu suradnju opisala je kao "Savez za budućnost", koji bi obuhvaćao obranu, energetiku, tehnologiju, kritične sirovine i Arktik, piše Euronews.

Što bi značilo "pridruženo članstvo"?

Takva kategorija trenutačno ne postoji u osnivačkim ugovorima EU-a, pa bi njezino stvaranje zahtijevalo dogovor svih država članica i složene pravne pregovore. Dodatnu prepreku predstavlja činjenica da deset država, među kojima su Francuska i Italija, još nije u potpunosti ratificiralo Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum (CETA), gotovo deset godina nakon njegova potpisivanja.

Carney je naglasio da Kanada ne traži punopravno članstvo u EU-u, već "jedinstveni savez" koji bi nadilazio klasični sporazum o slobodnoj trgovini. Za sada je riječ prije svega o političkoj poruci nego o razrađenom pravnom modelu.

Ipak, konkretni ugovori pokazuju da se gospodarska suradnja već razvija.

Trgovina između EU-a i Kanade raste

Prema podacima Vijeća EU-a, trgovina robom i uslugama između dviju strana porasla je za više od 81 posto od 2016. godine, dosegnuvši nešto više od 130 milijardi eura u 2025.

Europski izvoz robe u Kanadu vrijedio je 48,9 milijardi eura, dok su usluge dodale još 29,4 milijarde eura. Njemačka je prošle godine u Kanadu izvezla robu vrijednu približno 12 milijardi eura, Italija 6,3 milijarde, a Francuska 4,4 milijarde eura.

U europskom izvozu prednjače strojevi, kemikalije, farmaceutski proizvodi i transportna oprema. Izvoz strojeva dosegnuo je rekordnih 9,5 milijardi eura, dok je vrijednost električne opreme porasla s dvije milijarde eura u 2022. na 3,3 milijarde prošle godine. Izvoz automobila u istom je razdoblju povećan s 2,9 na 4,4 milijarde eura.

Posebno snažan rast bilježi zrakoplovna industrija. Prodaja zrakoplova s vlastitim pogonom porasla je s 449 milijuna eura u 2022. na 1,2 milijarde eura prošle godine.

Europske obrambene kompanije dobivaju velike poslove

Obrambeni sektor zasad pruža najjasnije dokaze da Kanada želi smanjiti oslanjanje na tradicionalne američke dobavljače.

Ottawa je u srpnju odabrala njemački brodograđevni koncern TKMS kao povlaštenog dobavljača za izgradnju do 12 novih podmornica. Konačni ugovor još nije potpisan, ali odluka je njemačku kompaniju postavila u središte jednog od najvećih kanadskih vojnih nabavnih programa.

Napreduje i švedski Saab. Kanada ga je odabrala kao preferiranog dobavljača za šest izviđačkih zrakoplova GlobalEye, ispred ponuda Boeinga i L3Harrisa.

Zrakoplovi GlobalEye temelje se na poslovnim mlažnjacima kanadske tvrtke Bombardier, a Saab je ponudio da se velik dio proizvodnje obavlja u Kanadi. Time bi se europski senzori i sustavi za nadzor kombinirali s kanadskom proizvodnjom.

Kanada je u lipnju postala i prva neeuropska država kojoj je omogućen pristup nabavi u okviru europskog obrambenog programa SAFE. To kanadskim proizvođačima otvara mogućnost sudjelovanja u zajedničkoj europskoj nabavi, dok europskim obrambenim kompanijama olakšava uključivanje kanadskih tvrtki u svoje dobavne lance.

Airbus, Siemens i željeznica već prisutni

Suradnja se ne ograničava na vojnu opremu. Air Canada naručila je osam Airbusovih zrakoplova A350-1000, dok je kanadska vlada s Airbusom ugovorila nabavu četiri nova zrakoplova cisterni A330 i preinaku još pet postojećih. Riječ je o programu vrijednom 3,6 milijardi kanadskih dolara, odnosno oko 2,2 milijarde eura.

Njemački Siemens ulaže 150 milijuna kanadskih dolara, približno 97 milijuna eura, u kanadski istraživački centar za proizvodnju baterija uz pomoć umjetne inteligencije.

U željezničkom sektoru francuske kompanije Keolis, Systra i SNCF Voyageurs dio su konzorcija Cadence, odabranog 2025. za razvoj projekta Alto, planirane brze željeznice između Toronta i Quebec Cityja. Kanada je za razvojnu fazu projekta izdvojila oko 2,4 milijarde eura.

Kritične sirovine kao nova prilika

Kanadske zalihe nikla, litija, bakra i drugih kritičnih minerala mogle bi postati još jedno područje suradnje.

Europska unija nastoji smanjiti ovisnost o koncentriranim i politički rizičnim dobavljačima, dok Kanada želi privući više ulaganja, razviti kapacitete za preradu i pronaći kupce izvan američkog tržišta.

Europska investicijska banka i kanadska vlada u ožujku su potpisale pismo namjere o istraživanju mogućnosti financiranja kanadskih projekata povezanih s kritičnim mineralima. Iako sporazum zasad ne uključuje konkretne financijske obveze, mogao bi otvoriti prostor europskim kompanijama u rudarstvu, preradi, recikliranju i proizvodnji baterija.

Dublja suradnja donosi i izazove

CETA je do 2024. ukinuo 99 posto carinskih stavki, pa bi novi savez morao ponuditi više od dodatnog smanjenja carina. Najveće mogućnosti za daljnji napredak mogle bi biti u javnoj nabavi, ulaganjima, digitalnoj trgovini, mobilnosti stručnjaka i međusobnom priznavanju standarda.

Veći pristup tržištu mogao bi od Kanade zahtijevati i usklađivanje pojedinih propisa s europskima. Ipak, prerano je zaključivati da bi Ottawa prihvatila europska pravila u svim područjima, od poljoprivrede do zaštite podataka. Sve će ovisiti o konačnom sadržaju budućeg sporazuma.

Geopolitički analitičar Angelo Katsoras iz kanadske Nacionalne banke upozorio je da Bruxelles sve više koristi pravila javne nabave, subvencije, carine i zahtjeve za lokalnim sadržajem kako bi potaknuo proizvodnju unutar Europe. To bi kanadskim kompanijama moglo otežati ulazak na europsko tržište.

S druge strane, isti princip vrijedi i za europske tvrtke u Kanadi: veće izglede za uspjeh mogle bi imati kompanije koje ulažu u lokalnu proizvodnju, umjesto da se oslanjaju isključivo na izvoz, piše Euronews.

Može li Europa zamijeniti SAD?

Kratkoročno, ne.

SAD je 2025. preuzeo 71,7 posto kanadskog robnog izvoza, dok je EU činio 8,7 posto ukupne kanadske trgovine robom. Kanada ne može brzo zamijeniti cjevovode, željeznice, tvornice i prekogranične dobavne lance koji su desetljećima izgrađeni oko južnog susjeda.

Realniji je scenarij postupna preraspodjela ulaganja i državnih ugovora. Obrana i željeznica mogli bi biti među prvim sektorima u kojima će se promjene vidjeti, jer dobavljače izravno biraju vlade. Kritične sirovine, baterijska tehnologija i energetska infrastruktura mogli bi slijediti kako se budu razvijali financiranje i dobavni lanci.