Što je izraelska "Žuta linija", pojam koji definira život u južnom Libanonu?

Ali je iz Khiama, libanonskog mjesta na južnoj granici s Izraelom, ali posljednjih nekoliko mjeseci unajmljuje kuću u Hasbaiyyi, udaljenoj otprilike pola sata vožnje prema sjeveroistoku. Jedan je od desetaka tisuća Libanonaca raseljenih iz svojih domova u selima diljem juga zemlje.

„Stanovnici juga proživljavaju tragediju“, rekao je za Al Jazeeru Ali, koji nije želio otkriti svoje puno ime. „Sve je to posljedica pogrešnih odluka, tragedija i neuspješnih politika.“

Unatoč okvirnom sporazumu koji su Libanon i Izrael potpisali u lipnju, a čiji je cilj osigurati postupno izraelsko povlačenje iz Libanona, Izrael nastavlja okupirati velike dijelove juga susjedne zemlje, gdje sustavno uništava kuće i infrastrukturu u desecima sela.

Izraelski ministar obrane Israel Katz ranije je izjavio da se izraelske snage neće povući iz Libanona, čime je nagovijestio mogućnost dugotrajne okupacije, slične prethodnoj izraelskoj okupaciji koja je trajala 22 godine.

„Čvrsta granica“

Libanonski šijitski pokret Hezbollah 2. ožujka ispalio je rakete na Izrael, prvi put nakon više od godinu dana. Pokret koji podupire Iran priopćio je da je napad bio odgovor na svakodnevna izraelska kršenja primirja iz studenoga 2024. te na ubojstvo iranskog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hameneija, dva dana ranije, na početku američko-izraelskog rata protiv Irana.

Izrael je odgovorio intenziviranjem napada na Libanon, drugi put u manje od dvije godine. Izraelski napadi, kao i ponovna invazija na južni Libanon, doveli su do raseljavanja više od 1,2 milijuna ljudi.

Od tada je Bejrut, uz američko posredovanje, započeo izravne pregovore s izraelskom vladom, unatoč protivljenju Hezbollaha, koji se protiv Izraela bori od listopada 2023. godine. Korijeni tog pokreta sežu u 1980-e, kada je nastao kao dio otpora izraelskoj okupaciji libanonskog teritorija.

Libanonska vlada ipak je nastavila pregovore, koji su naposljetku rezultirali okvirnim sporazumom. Jedan od njegovih elemenata bilo je uspostavljanje „pilot-zona“, iz kojih bi se izraelske snage povukle, a njihovo bi mjesto zauzela libanonska vojska, koja bi potom razoružala sve Hezbollahove snage na tom području.

"Žute linije" - kako u Libanonu, tako i u Gazi

Izrael trenutačno okupira pojas koji se proteže do deset kilometara u dubinu južnog Libanona. Iza „Žute linije“, koja označava granicu okupiranog područja, izraelske snage nastavljaju dizati kuće u zrak. Izrael isti naziv, „Žuta linija“, koristi i za područja koja kontrolira u Gazi.

„Primarni ciljevi Izraela bili su isprazniti i depopulirati desetke sela i gradova uz prvu crtu te ih učiniti nenastanjivima. Sada to možemo vidjeti i na satelitskim snimkama“, rekao je za Al Jazeeru Mohamad Bazzi, politički analitičar sa sjedištem u New Yorku, podrijetlom iz Bint Jbeila u južnom Libanonu.

„Bio je to način da se model primijenjen u Gazi prenese na Libanon.“

Uništeno je približno 50 sela i gradova uz prvu crtu, uključujući Khiam i Bint Jbeil.

„Za razliku od prethodnih okupacija, izraelski je cilj ovoga puta bio isprazniti te gradove i sela, protjerati njihove stanovnike, uništiti što je moguće više stambenih objekata i infrastrukture te ljudima iznimno otežati, ako ne i potpuno onemogućiti, povratak njihovim domovima“, rekao je Bazzi.

Dodao je da je većina razaranja tih mjesta počinjena nakon travnja, unatoč nekoliko proglašenih primirja.

„Žuta linija tretira se kao čvrsta granica, kako u pogledu prisutnosti vojske tako i u pogledu kontroliranog rušenja sela, koje se nastavlja nesmanjenim intenzitetom unatoč primirju“, rekao je za Al Jazeeru Ahmad Baydoun, libanonski arhitekt i istraživač otvorenih izvora sa sjedištem u Nizozemskoj.

„Kao da primirje vrijedi za ostatak Libanona, ali ne i za ovaj teritorij.“

Sjeverno od Žute linije stanovnici su se vratili u razorena sela, uključujući nekoliko mjesta obuhvaćenih programom „pilot-zona“.

Jedno od njih je Froun, koji je izraelska vojska uništila zračnim napadima i napadima bespilotnim letjelicama, iako izraelske kopnene snage nisu ušle u mjesto.

„Iznenadilo nas je što je Froun uključen među pilot-zone“, rekao je za Al Jazeeru Hasan Bazzi, predsjednik općinskog vijeća Frouna.

Linije svih boja

Žuta linija nije jedina obojena linija kojom se u Libanonu označavaju vojna razgraničenja. Plava linija uspostavljena je 2000. godine, nakon završetka dugogodišnje izraelske okupacije južnog Libanona, kada su se izraelske snage povukle iza nje.

U Izraelu se sada raspravlja i o uspostavljanju „Sive linije“. Prema dostupnim izvješćima, ta bi se linija mogla protezati četiri kilometra u dubinu libanonskog teritorija.

Područje iza Sive linije ostalo bi nenaseljeno i zapravo bi služilo kao tampon-zona za Izrael, koji libanonskim civilima ne bi dopuštao obnovu njihovih domova na tom području.

„Dio izraelske strategije s tim Sivim, Plavim i Žutim linijama jest stvaranje zbrke te prikrivanje ili zamagljivanje stvarnosti onoga što je Izrael učinio na terenu, a to je depopulacija golemog dijela libanonskog teritorija i njegovo pretvaranje u nenastanjivo područje“, rekao je analitičar Bazzi.

„Na kraju zapravo nije važno kako su te linije definirane jer se često pomiču. Vidjeli smo kako se to odvija u Gazi, a suština je da Izrael nezakonito okupira golem dio južnog Libanona, da ga je nezakonito uništio i proveo etničko čišćenje, dok je svijet uglavnom šutio.“

Međutim, čak su i unutar područja koje Izrael kontrolira iza Žute linije neki stanovnici ostali u svojim selima, što odražava izraelske pokušaje iskorištavanja sektaških podjela u Libanonu.

Većinu stanovništva južnog Libanona čine šijitski muslimani, no dužnosnici iz područja u kojima šijiti nisu većina izjavili su da su dobili upozorenja da u svojim mjestima ne primaju raseljene osobe.

Čak ni oni kojima je dopušteno ostati ne žive potpuno slobodno.

„Sela kojima je Izrael dopustio da ostanu naseljena unutar Žute linije uglavnom su kršćanska i sunitska“, objasnio je Baydoun.

„Ali dopuštenje da ostanete nije isto što i sloboda življenja. U Kfarchoubi su općinski radnici oteti dok su crpili vodu za selo, a i sam je načelnik bio pritvoren. Čak je i u Deir Mimasu, selu izvan Žute linije, libanonska vojska uspostavila položaj kako bi poljoprivrednicima omogućila pristup maslinicima, nakon čega su izraelski tenkovi došli do ulaza u selo kako bi se suprotstavili vojsci.“

Baydoun je novu stvarnost južnog Libanona opisao kao „pretvaranje života preostalih stanovnika u život nalik onome na Zapadnoj obali“, aludirajući na izraelsku okupaciju Zapadne obale.

„Stanovnicima je dopušteno postojati na vlastitoj zemlji, ali ne i slobodno je koristiti“, rekao je.

„Pristup poljima ovisi o kontrolnim točkama, koordinaciji i raspoloženju vojne patrole. Općinski dužnosnici pritvaraju se i ispituju prema proizvoljnoj odluci. To je model kontrole kojem nije potrebno isprazniti selo da bi njime upravljao.“

Trajno raseljavanje

Analitičari smatraju da bi se okupacija južnog Libanona mogla nastaviti i u doglednoj budućnosti.

Libanonska vlada obećala je postaviti montažne kuće u pojedinim područjima, ali mogla bi imati poteškoća s osiguravanjem osnovnih javnih usluga, poput vodoopskrbe, električne energije i odvodnje otpadnih voda, na područjima gdje je infrastruktura teško oštećena ili potpuno uništena.

Čak i kada bi se Izraelci povukli, velik dio pograničnog područja ostao bi potpuno razoren, pretvoren u gomile prašine, ruševina i pepela na mjestima gdje su nekada stajale kuće i prostirala se plodna poljoprivredna zemljišta.

„Postoje gradovi i sela u koje bi se, uz znatne napore, možda bilo moguće vratiti, ali kada je riječ o pedesetak mjesta uz prvu crtu, mislim da povratak neće biti moguć ni kratkoročno ni srednjoročno“, zaključio je Bazzi.