Na jugu Libanona izraelska razaranja nastavljaju se "danonoćno"

Hasan Saeid Ramadan (56) nalazio se u svojem domu u ovoj općini na jugu Libanona kada je začuo eksplozije.

„Tlo se zatreslo kao u potresu, a planina se urušila“, rekao je pokazujući prema obližnjem planinskom lancu Qantara.

Izraelske snage nalaze se neposredno južno od Frouna i okupiraju velika područja južnog Libanona, gdje provode operacije, uključujući redovite detonacije, za koje tvrde da su usmjerene protiv libanonskog Hezbolaha.

Izraelske operacije duž planinskog lanca Qantara ovoga su tjedna dovele do vidljivih urušavanja na najmanje dva mjesta. Mještani i lokalni dužnosnici u selima uz rub libanonskog teritorija pod izraelskom kontrolom – poput Frouna, Ghandouriyeha, Bourj Qalawaya i Qalawaya – rekli su za Al Jazeeru da su zvukovi rata, borbeni zrakoplovi, dronovi, a ponajviše izraelska rušenja, neprestani te da im često ne daju spavati noću.

Dok je Ramadan govorio, u daljini je odjeknula eksplozija – još jedna očita izraelska detonacija kuće.

„Danju i noću“, rekao je. „Čak ih i vidimo.“

Dodao je: „To je postalo rutina.“

Pilot-zone

Izrael je u ožujku napao Libanon drugi put u manje od dvije godine. Nakon prve invazije u listopadu 2024. uslijedilo je gotovo potpuno izraelsko povlačenje, pri čemu su vojnici ostali na pet lokacija na jugu Libanona. Međutim, nakon druge invazije izraelski dužnosnici izjavili su da će njihove snage ostati na jugu Libanona, unatoč obećanjima američkih dužnosnika da Izrael nema teritorijalnih pretenzija prema Libanonu.

Iako je američki predsjednik Donald Trump u travnju objavio prekid vatre, izraelska vojska nastavila je napadati ono što naziva ciljevima i infrastrukturom Hezbolaha diljem južnog Libanona.

Libanonska država istodobno sudjeluje u izravnim pregovorima s Izraelom, vođenima uz posredovanje SAD-a, unatoč protivljenju Hezbolaha i njegovih saveznika, koji se zalažu za neizravne pregovore s Izraelcima kako bi se pokušali okončati rat i izraelska prisutnost na jugu Libanona.

Izrael i Libanon u lipnju su postigli „okvirni sporazum“, kojim je pokrenut plan „pilot-zona“. One bi trebale poslužiti kao probna područja u kojima bi libanonska vojska razoružala Hezbolah, a Izraelci se povukli. Prve pilot-zone obuhvaćale su sela Froun, Srifu i Zawtar al-Gharbiyeh. Međutim, mještani su osporili uključivanje Frouna i Srife, ističući da ih Izrael uopće nije okupirao.

„[Izraelci] ovdje nisu napravili ni jedan jedini korak“, rekao je Ramadan.

Prema dostupnim informacijama, i Izrael kritizira plan pilot-zona, dok analitičari sumnjaju u njegovu spremnost da dopusti provedbu tog plana.

„Pilot-zone mogu doista funkcionirati samo ako postoji dobra volja različitih strana“, rekao je za Al Jazeeru Nicholas Blanford, nerezidentni viši suradnik Atlantic Councila i autor knjige o Hezbolahu. „Problem je u tome što su Izraelci rekli da se više neće povlačiti, čime je čitav proces zaustavljen.“

Neovisno o naporima libanonske države i libanonske vojske, i Hezbolah i Izrael pridonijeli su potkopavanju tog procesa.

„Hezbolah se izričito protivi tom planu i tvrdi da bi se Libanon trebao osloniti na Iran kako bi izvršio pritisak na SAD da zatraži izraelsko povlačenje“, rekao je za Al Jazeeru David Wood, viši analitičar Međunarodne krizne skupine za Libanon. „Izrael je tek deklarativno podržao plan pilot-zona, ali je u posljednje vrijeme svoju okupaciju libanonskog teritorija proširio, umjesto da je smanji.“

Rušenja i razaranje

U selima u blizini područja pod izraelskom kontrolom uništeni su brojni domovi i velik dio lokalne infrastrukture. Uz mnoge ceste koje vode prema selima nižu se hrpe betonskih ruševina i prašine. Eksplozije su se čule tijekom cijelog četvrtka, a mještani kažu da su često još snažnije noću te da im remete san.

Tijekom najtežih dana rata ta su sela bila sablasno prazna. Mještani su pobjegli na sjever, u Sidon ili Bejrut, gdje su boravili kod obitelji, u centrima za raseljene osobe ili spavali na ulicama, ispričali su stanovnici.

Nakon objave okvirnog sporazuma počeli su se vraćati u svoja sela. No ono čemu su se vratili nije bilo ono što su napustili.

Mohammad Ali Nader, načelnik općine Ghandouriyeh, rekao je da je njegovo područje bilo pretežno poljoprivredno te da su tamošnji poljoprivrednici uzgajali masline, pšenicu, slanutak, kukuruz i duhan, među brojnim drugim kulturama. Danas to područje najvećim dijelom leži u ruševinama. Većina stanovnika nema pristup vodi ni električnoj energiji.

Zveket dizalica i drugih građevinskih strojeva koji su uklanjali ruševine ili razbijali beton odjekivao je među valovitim brežuljcima iza Nadera. Stajao je na ruševinama kuće koju su uništile dvije izraelske rakete.

„Poput svih drugih uništenih kuća, ni ova više nije pogodna za stanovanje“, rekao je, objasnivši da je nekoć imala dva kata i veliki vrt. Dodao je da su električna i vodovodna infrastruktura na tom području također većinom uništene.

„Ovdje smo nekoć uzgajali rogač, ali gdje ga danas ima?“ retorički je upitao. „Nije ostao ni jedan rogač, kao ni masline, duhan ili pšenica.“

Nasser Mokdad, dužnosnik općine Froun, rekao je da to područje trenutačno nema opskrbu električnom energijom iz državne mreže, ali je dodao da libanonska vlada radi na obnovi usluga te je kao ciljni datum odredila 15. rujna.

Bez vode, bez struje, bez povratka

Stanovnici pogođenih sela kažu da ih sadašnje razdoblje podsjeća na izraelsku okupaciju južnog Libanona od 1982. do 2000. Hasan Bazzi, načelnik općine Froun, rekao je da je jedina razlika u tome što su tijekom prethodne okupacije stanovnici juga ostali u svojim selima pod izraelskom okupacijom.

Ovaj put izraelska rušenja osiguravaju da će se ljudi čiji se domovi nalaze na okupiranim područjima teško moći vratiti, čak i ako se izraelske snage naposljetku povuku.

Kada je rat ove godine ponovno počeo, Ramadan je napustio svoj dom u kojem je živio 30 godina i sklonio se u područje u blizini Tira, obalnog grada na jugu Libanona, a zatim se preselio sjevernije, u Sidon, otprilike sat vremena vožnje južno od Bejruta.

Kada se nakon primirja vratio, njegova je kuća bila teško oštećena. Ipak, prošla je bolje od susjednih kuća koje su, kako je rekao, pripadale njegovim rođacima. Sada sa suprugom spava u garaži. Njihova kuća, kao ni okolno područje, nema pristup vodi ni električnoj energiji.

Rekao je da mu noćna vrućina teško pada te da je dobio težak osip od vrućine. Danju polako popravlja zidove svojeg doma, izbrazdane krhotinama.

Obliven znojem pod podnevnim suncem, nasmiješio se.

„Savjest mi je mirna jer sam uz svoj dom“, rekao je.