AI u medicini: Pedeset godina prije nego smo ga primijetili

Jer prva stvar koju emisija raščišćava jest da se dvije različite stvari zovu istim imenom. Jezični modeli, oni o kojima svi govore, u svakodnevnoj su upotrebi tek nekoliko godina. Ostatak umjetne inteligencije u medicini je bitno stariji. Što to znači za pitanje koliko je AI u zdravstvu zapravo nov — i je li ono o čemu se danas najviše priča ujedno i ono što ondje najviše radi?

Razgovor zatim ide kroz četiri mjesta na kojima AI ulazi u medicinu: Prije bolesti, kod dijagnoze, u liječenju i u razvoju novih lijekova. Gdje je od toga najdalje stigao, gdje tek počinje, a gdje je i dalje uglavnom prezentacija?

Prevencija otvara najosjetljivija pitanja jer se tiče ljudi koji se osjećaju zdravo. Može li model danas naznačiti tko je u riziku prije nego se pojavi ijedan simptom? Što čovjek radi s takvom informacijom, tko ju još smije vidjeti, i tko je u sustavu uopće motiviran platiti nešto što se isplati tek za deset godina?

U dijagnostici je AI najdulje prisutan, najprije na slikama. Gdje danas u hrvatskim bolnicama stvarno sudjeluje u čitanju nalaza, što se mijenja u poslu patologa i radiologa, i mijenja li se išta u tome tko nalaz potpisuje?

Posebna tema je ono što se razvija ovdje. Kroz projekt AI4Health.Cro prolaze hrvatski startupi čija se rješenja testiraju na stvarnim podacima i u stvarnim kliničkim okruženjima. Što prolazi, a što pada? I vrijedi li teza da su hrvatski zdravstveni problemi ujedno i problemi pola Europe — dakle tržište, a ne prepreka?

Iz toga slijedi pitanje podataka. Hrvatska ima velike zdravstvene baze, a neke je digitalne korake napravila prije većine Europe. Koliko je te podatke moguće iskoristiti za razvoj, koliko je zaista GDPR prepreka, a koliko hrabrost, i što se mijenja s europskim prostorom zdravstvenih podataka koji dolazi?

Središnji dio emisije bavi se vremenom liječnika. Koliko kratkog termina s pacijentom odlazi na administraciju umjesto na razgovor, što bi liječnik danas mogao prestati raditi rukom, i zašto bi upravo to — a ne dijagnoza — mogla biti najveća promjena koju AI donosi u ordinaciju.

Pacijent dobiva vlastiti blok. Mora li znati da je u njegovu nalazu sudjelovao model ili ga to zanima koliko i na čemu radi mikroskop? Što raditi s pacijentima koji dolaze s dijagnozom koju su već dobili od chatbota? I postoji li strana na kojoj AI pacijentu daje nešto što sustav objektivno ne može — nekoga tko za njega uvijek ima vremena?

Otvara se i pitanje jednakosti. Tehnologija inače smanjuje razlike, ali u medicini to nije tako očito. Hoće li bolja dijagnostika doći jednako do svih, ili će se razlika između onih koji imaju i onih koji nemaju resurse, grada i sela, mladih i starih, još produbiti?

U farmaceutskom dijelu razgovor se vraća na ono što se ne da preskočiti. Koliko se razvoj lijeka uopće može ubrzati, a gdje nema kratica bez obzira na tehnologiju? Kako se u industriji u kojoj svaka tableta mora biti ista kao prethodna validira alat koji se mijenja sam od sebe? I što se događa s čovjekom koji odluku potvrđuje — ostaje li stvarna provjera ili s vremenom postaje samo potpis?

Za kraj, pitanje očekivanja. Što je u ovoj temi prenapuhano, što se događa s povjerenjem kada obećanje ne stigne, i zašto bi upravo razočaranje moglo naškoditi i onim rješenjima koja su prošla svaku provjeru.

Epizoda „AI u medicini: Pedeset godina prije nego smo ga primijetili“ donosi razgovor o području u kojem se umjetna inteligencija ne mjeri dojmom nego ishodom — i u kojem svaka greška ima ime i prezime.

Gosti emisije

Marijo Volarević / @JGL (Jadran galenski laboratorij)

Anja Barešić / @Institut Ruđer Bošković / @AI4Health.Cro