"U Francuskoj je na djelu veliki raskol između očekivanja građana i Macronove politike"

Oko 400 škola u Francuskoj u petak je ostalo zatvoreno dok se prosvjedi srednjoškolaca zbog nedostatka nastavnika, pretrpanih učionica i loših uvjeta u školama šire zemljom. U dijelu gradova prosvjedi su prerasli u nasilje i sukobe s policijom, a pokretu su se pridružili i studenti.

Kovačević smatra da aktualne događaje ne treba promatrati samo kroz neposredne zahtjeve učenika.

"Ja mislim da možemo govoriti o još jednoj manifestaciji opće prisutne krize francuskog političkog sustava, krize povjerenja u parlament i krize izazvane nezadovoljstvom politikama koje predsjednik Macron nameće neovisno o iskazanoj volji građana i nerijetko neovisno o sastavu parlamenta", rekao je.

Istaknuo je da postoje opravdani razlozi za nezadovoljstvo učenika stanjem u obrazovnom sustavu, dok nasilje koje prati dio prosvjeda vidi i u širem kontekstu francuske političke tradicije.

"Kad je u društvu vidljiva spremnost na tako drastično iskazivanje nezadovoljstva, to ukazuje da, neovisno o tome jesu li ti koji prosvjeduju sposobni racionalno uvidjeti prave uzroke, to ipak ukazuje na dublje uzroke", kazao je Kovačević.

"Ključni problem je položaj predsjednika Republike"

Kovačević dio problema vidi u snažnim ovlastima francuskog predsjednika i načinu na koji je Emmanuel Macron provodio dio svojih reformi.

"Po mom mišljenju, ključni problem je položaj predsjednika Republike u Francuskoj. Ustav mu daje takve ovlasti da on zapravo može ignorirati odluke predstavnika naroda, odnosno odluke parlamenta", rekao je.

Kao jednu od prekretnica naveo je korištenje članka 49.3 francuskog Ustava 2023. godine. Macronova vlada tada je posegnula za tom ustavnom procedurom pri donošenju mirovinske reforme bez glasanja u Nacionalnoj skupštini.

Prema Kovačeviću, Macronova ekonomska politika od početka je bila usmjerena prema povećavanju konkurentnosti Francuske i njezine privlačnosti velikim investitorima, što je dolazilo u sukob s dugom francuskom tradicijom snažne socijalne države.

"Francuska je među onim europskim zemljama u kojoj su se sindikati i svojedobno socijalisti izborili za veliku razinu radničkih prava i općenito visok društveni standard. I pokušati ukinuti ta dostignuća države blagostanja u zemlji u kojoj od Francuske revolucije pa nadalje postoji vrlo jaka tradicija pobune protiv vlasti, znači riskirati izbijanje ovakvih pobuna", kazao je.

"Veliki raskol između očekivanja građana i smjera kojim je Macron usmjerio Francusku"

Na pitanje mogu li se aktualni učenički prosvjedi povezati i sa štrajkovima te drugim oblicima socijalnog nezadovoljstva, Kovačević je odgovorio potvrdno.

"Macron je pokušao promijeniti dominantne smjerove francuske politike. I kad su konzervativci, republikanci, degolisti bili na vlasti, ta razina socijalnih prava je neprestano rasla. Macron je pokušao promijeniti taj trend želeći francusku ekonomiju učiniti konkurentnijom", rekao je.

Srž aktualne krize zato vidi znatno šire od samih prosvjeda učenika.

"Uzroci su nedvojbeno dublji, a mogu se najjednostavnije opisati kao veliki, veliki raskol između očekivanja građana i smjera društvenog i ekonomskog razvoja kojim je Macron pokušao usmjeriti Francusku", zaključio je Kovačević.

Francuska poslije Macrona

Razgovor se potom okrenuo predsjedničkim izborima 2027. godine i pitanju kakva Francuska ostaje nakon završetka Macronova drugog mandata. Prvi krug predsjedničkih izbora održat će se 18. travnja, a drugi 2. svibnja 2027.

Kovačević je podsjetio da je dio Macronovih birača na prethodnim izborima glasao za njega kako bi spriječio dolazak Marine Le Pen na vlast.

"Dobar dio onih koji su glasali za Macrona glasali su u strahu od mogućeg dolaska krajnje desnice na vlast", rekao je.

Aktualna istraživanja javnog mnijenja pokazuju drukčiji odnos snaga nego prije pet godina. Više rujanskih anketa stavlja Le Pen na prvo mjesto u prvom krugu, uglavnom s više od 30 posto potpore, dok se iza nje, ovisno o istraživanju i kombinaciji kandidata, pojavljuju Jean-Luc Mélenchon i bivši premijer Édouard Philippe.

Kovačević smatra da je Le Pen tijekom godina mijenjala politički nastup i pokušavala proširiti bazu birača izvan tradicionalnog biračkog tijela Nacionalnog okupljanja.

"Ona je djelomično modificirala barem svoju retoriku", rekao je Kovačević, dodajući da se jasnije odredila prema Rusiji te da Brexit i izlazak iz Europske unije više nisu središnje teme njezine politike.

Što bi uspon Le Pen značio za Francusku u Europi?

Na pitanje kako bi eventualni dolazak Le Pen na čelo države utjecao na francusku vanjsku politiku i položaj zemlje u Europskoj uniji, Kovačević očekuje pragmatičniji pristup nego što ga je Nacionalno okupljanje zastupalo dok je bilo dalje od vlasti.

"Pretpostavljam da će i Marine Le Pen, ako postane predsjednica, ipak nastojati ojačati ulogu Francuske unutar Europske unije", rekao je.

Smatra da će iskustvo Brexita utjecati i na francuske suvereniste te da će pitanje jačanja europske sigurnosne i obrambene politike ostati važno bez obzira na to tko bude vodio Francusku.

"Pretpostavljam da će biti puno prilagodljivija, ako stvarno bude u prilici donositi odluke, nego li se činilo da će ona biti kad je bila naprosto opozicijska političarka bez izgleda da pobijedi", zaključio je Kovačević.