Bivša premijerka Jadranka Kosor gošća je Pressinga N1 televizije. S Ilijom Jandrićem komentirala je aktualne teme.
Govoreći o kampanji kaže: “Mislim da oni koji nisu bili u kampanjama govore da je ovo najprljavija kampanja. Imali smo strašne kampanje. Sjetite se kampanje za predsjedničke izbore u kojoj je gotovo ubijen Vlado Gotovac. Imali smo kampanje s vrijeđanjem koje se teško može prepričati. I meni su iz suprotnog tabora pjevali ‘O Suzana zamazana’. Moj protukandidat je rekao i jednu neistinu o mom stanu od koje sam se prala sve ove godine.”
Što se tiče Miroslava Škore kaže kako on ne može pobijediti na ovim izborima, ali je za njega uspjeh to što je ušao u drugi krug.
“On se želi pozicionirati kao lider desnice”, kaže Kosor i dodaje: “On igra na domoljublje i gradi sanitarni kordon prema Tomaševiću koji kao nije dovoljno domoljub.” Podsjetila je i na to da Škoro u debati na N1 televiziji nije znao kojom je brigadom zapovijedao Blago Zadro, a da bi to morao znati.
“Učinilo mi se tada da Tomašević ima sjajnu priliku poentirati. Nije to učinio, vjerojatno zbog toga što ni on nije znao za 204. vukovarsku brigadu”, kaže ona.
“Njihovo sučeljavanje mi izgleda kao neko odbrojavanje s Tomaševićeve strane, kao da on samo čeka da to prođe”, govori.
VEZANE VIJESTI
O premijerovoj izjavi da su neki šutjeli dok je on bio meta kaže: “On sve što se događa u državi gleda s osobne strane, nu mene, meni je najteže. Ne vidim da se ostatak ljevice nešto pretrgao u ovoj kampanji. Čini mi se da je šef SDP-a u pričuvnoj poziciji, nije plakao nad Tomaševićevom sudbinom. Vidim da on ima neku vrstu policijske pitanje. To je ok.” Dodaje i da bi Tomašević trebao nositi kacigu dok se vozi biciklom jer zakon to propisuje, ali i da se neće moći voziti biciklom ako bude obavljao gradonačelnički posao.
“Imam veliku dvojbu. Bojim se da mnogi neće izaći jer ne vide svog kandidata. Čini mi se ipak da ti ljudi kojima je Tomašević okružen neće biti dovoljni ako pobjedi, a izvjesno je da hoće”, govori Kosor. Smatra da je krug oko Tomaševića previše zatvorene i da ih je ponio trenutni uspjeh. “Trebali bi se vratiti u prošlost i vidjeti druge stranke koje su ovako buknule i onda su potpuno nestale”, podsjeća na Živi zid i ORAH.
“Bit će najzanimljiviji njihov odnos s SDP-om”, kaže.
Na pitanja o odnosima u HDZ-u kaže kako bi se moglo reći da Ivan Anušić iz Osijeka “diže glavu”, te kako je već nekoliko puta pokazao da kao potpredsjednik stranke neće biti samo ‘dizač ruku’.
“On je pobijedio u prvom krugu. Ako sada pobijedi i Radić, on će to sve pripisati svom angažmanu, i to s pravom. On je desna struja u HDZ-u. Plenković ne bi trebao odavati taj dojam bezbrižnosti i obraćati se svima von oben. Njegov osobni izbor u Zagrebu je bio Davor Filipović i on je postigao loš rezultat. Uložio je puno toga na svoje ime. I sad ulaže previše na svoje ime”, govori.
“Nikad nijedan predsjednik HDZ-a ne može mirno spavati. Osim Tuđmana. Još osjećam beštek za 24 osobe u leđima, skupa sa žličicama”, govori kroz smijeh.
“Bez obzira na njegov gard i to što se okružio ljudima koji ga bespogovorno slušaju, mora znati da će doći dan kad će netko reći ‘E sad ćemo podvući crtu'”, govori o trenutnom premijeru.
Odlazak Ive Sanadera
S osmijehom govori o knjizi “Premijerka” koju je nedavno napisala.
Na pitanje zašto je Ivo Sanader otišao, kaže: “Kad bih zaista znala pouzdano, rekla bih to. Ja naslućujem zašto je otišao. Mislim da svi ovi brojni procesi koji traju, a u nekima ima i pravomoćne presude, zapravo su odgovor na to pitanje.”
“Mislim da nije bilo pritiska. O tome kako sam saznala da on odlazi, detaljno sam napisala. Pozvao me sebi doma i rekao da on odlazi i da će predložiti da budem predsjednica stranke i Vlade. I danas vidim tu scenu jer je to bio šok, čini mi se da se do danas nisam oporavila. Mislila sam da, bila je to godina predsjedničkih izbora, mislila sam da je to to. Odavao je dojam najmirnijeg čovjeka na svijetu”, prisjeća se.
Kaže da ju je jako povrijedilo što ju je nazvao “zapisničarkom”.
“Niti sam se okrenula nit sam ikad rekla ‘Kud Ivo tud i ja’. Nakon izbora parlamentarnih, mislim 2003., premoćno smo pobijedili, radimo, sklapamo vladu, koaliciju. Zamjenica sam predsjednika stranke, radim intervju za jedan veliki list. Na kraju razgovora novinar me pita ‘Sanader će biti predsjednik Vlade, kud ćete vi?’. Ja kao zamjenica kažem ‘Pretpostavljam da ću biti u Vladi’. Nakon toga izlazi list s naslovom ‘Kud Ivo tud i ja'”, govori.
Kaže kako mu nikad nije okrenula leđa te da je njegov pokušaj povratka u stranku bio “pokušaj puča”.
“Tad sam rekla da ne možeš otići i ostati. Bila sam predsjednica Vlade izabrana u Saboru, a on je i dalje bio veliki autoritet ministrima i članovima stranke. Jedno vrijeme je dolazio na stranačka predsjedništva i to je bila jedna zaista tužna situacija za mene”, govori i dodaje kako su odlično surađivali to toga.
“Mislim da je pobrkao lojalnost i pamet. Zato što sam žena”, govori Kosor.
Pregovori s EU-om i odnos s Pahorom
“Bilo je ljudske kemije, ali nije bilo muško-ženske iako je medijima to bilo strašno simpatično. Ali je meni to štetilo. Bio je jedan prilog na televiziji u fazi pregovora koja je bila jako mučna. Gledam taj prilog, a ispod ide glazba iz filma ‘Love story'””, govori o odnosu s Borutom Pahorom koji je svojedobno zauzimao mnogo prostora u medijima.
“Mislim da je jedna od najglupljih izreka ona ‘Što te ne ubije te osnaži’. Što te ne ubije te skoro ubije”, govori kroz osmijeh o tadašnjim problemima.
Govoreći o srazu sa Stjepanom Mesićem kaže kako nije mislila da je to unaprijed izgubljena bitka.”Mislila sam da me moja stranke podupire i da je moguće Mesića pobijediti jer je on djelovao umoran. U sredini kampanje sam shvatila da sam ja tu mali ženski zeko koji trči kao luda Marta po Hrvatskoj, po autobusima, po plakatima… Onda je on rekao da iskačem iz paštete. On je mislio da će pobijediti u prvom krugu i bio je silno nervozan. U jednom sučeljavanju novinar je pitao što bismo napravili da sretnemo Antu Gotovinu. Ja kažem da ga vjerojatno ne bih prepoznala na ulici, a on kaža da bi ga odmah dao uhititi”, prisjeća se.
Na pitanja o stanu u kojemu živi, Kosor kaže kako je zamijenila stanarsko pravo za stanarsko pravo.
“Mijenjala sam stan, moj suprug i ja smo imali stanarsko pravo, onda je došla slobodna Republika Hrvatska i onda smo imali stanarsko pravo u MORH-ovom stanu. Meni su onda ponudili nekoliko rješenja, nešto većih stanova, i kad sam ja došla taj stan pogledati on je bio potpuno prazan”, govori Kosor. Kaže kako je sve u slučaju tog stana bilo potpuno etično s njene strane.
Govoreći o deložaciji maloljetne braće Drobac srpske nacionalnosti iz tog stana prije nego što je njoj dodijeljen, kaže kako je za sve te stvari saznala kad je Milorad Pupovac počeo to problematizirati u medijima te da su njih dvoje, kad su bili koalicijski partneri, pronašli rješenje za tu obitelj. Nije htjela reći na kakav način jer bi to izgledalo “kao da ima grižnju savjesti”.
Teško djetinjstvo
Kosor je progovorila o svom ocu koji ju je napustio kad je imala dvije godine i nikad više se nisu vidjeli.
“Ja sam to osjećala kao ogroman nedostatak i neku vrstu vlastite krivnje. Bila sam jedino dijete u školi bez oca. Djeca su me tukla, rugala mi se dok se nisam i ja počela tući za svoje mjesto. Kako sam se osjećala? Pa cijeli život, pa i sada, kao neka nedovršena ja. Kao neka vrsta pokvarene lutke. One koje su uvijek govorile ‘mama’, a nikad ‘tata'”, govori.
“Novinari su došli pitati ga je li ponosan što mu je kći postala predsjednica Vlade, najprije ih je ignorirao, a onda je rekao ‘O toj osobi ne želim govoriti’. To me je pokosilo”, kaže. Govori i da mu je u dva navrata pisala. Kad je naučila pisati, pisala mu je, kaže, svaki dan. Odgovor nikad nije dobila, a sva pisma koja mu je poslala, otac joj je vratio neotvorena u velikoj žutoj kuverti, kaže.
Na sprovod ocu je ipak otišla. S članovima njegove obitelj nije ostala u kontaktu, ni s bratom. “Mi smo jako slični. On je slučajno saznao da sam mu sestra. Nedostajao nam je netko tko bi nas spojio. Mi smo bili dva stranca, užasno bliska. Imala sam strašan teret od toga da je on imao oca cijelo vrijeme, a ja ga nisam imala ni pola sata. Nas ništa nije spojilo”, govori Kosor. “On je zabranio svojoj rodbini da imaju ikakve kontakte sa mnom. Ne bi moj tata saznao da je netko od moje rodbine poslao neku kartolinu, neku čokoladu. Ja nikad ništa nisam dobila ni od svog tate ni od njegove rodbine”, kaže.
S majkom, kaže, ima hladan odnos.
“Ona jako dugo nije živjela sa mnom. Uvijek i u svakom trenutku mi se volimo, to je bezuvjetna ljubav. Ali ono što ne izgradite u toj najranijoj dobi to se ne može nadoknaditi. Danas živim s njom, brinem se o njoj, kuham, spremam, medicinska sam sestra…”, govori. Kaže i kako je majci pročitala neke dijelove knjigejer sama ne može čitati, jako slabo vidi.
“Ja sam uz baku imala samo mamu. Njih dvije su jedina moja obitelj bila”, kaže. S 15 godina je, kaže, iz kuće izbacila očuha koji ju je pokušao seksualno zlostavljati. “Mislim da sam hrabra osoba. Rekla sam majci ili on ili ja, što je nevjerojatno kad gledam iz ove distance. Pobacala sam sve njegove stvari. Mami je to bio drugi veliki poraz u životu, drugi propali brak. Ja to jako dobro razumijem. Mislim da bi mi se mnogo manje loših stvari u politici dogodilo da sam uz sebe imala nekog muškarca, nekog muža”, govori.
Kaže kako je sina kupala u ljubavi te da je teško podnijela njegovu najavu da će se oženiti. Danas pak ima odličan odnos sa snahom.
“Ja sam to doživljavala kao trenutak kad će me još netko ostaviti, ali to nije bilo tako”, govori Kosor. Prema njezinim riječima, na sina je ponosna, a vole ga i svi susjedi. Unuk joj kaže ima nešto i njenih gena. “Mnogi misle da sam ja jedna ledena ženska osoba. A nisam, ja se volim šaliti na vlastiti račun”, kaže.
Zaključuje da je nakon političkih poraza postala bolja osoba jer je naučila oprostiti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
