Oglas

Udruga Žaruljica

Popović upozorila na problem u psihijatriji: "Postoje i tihi pacijenti, a o njima se ne priča"

Predsjednica udruge Žaruljica Dina Popović gostovala je kod Hanan Nanić u emisiji N1 Studio uživo, gdje je govorila o potrebi prepoznavanja neurodivergentnih osoba u sustavu mentalnog zdravlja, individualnom pristupu pacijentima i inicijativi za promjene u psihijatrijskoj skrbi, pokrenutoj nakon tragične smrti Kristiana Josipa Periša.

Oglas

Udruga Žaruljica uputila je otvoreno pismo medijima povodom smrti Kristiana Josipa Periša na psihijatrijskom odjelu, upozoravajući na potrebu za promjenama u pristupu pacijentima, osobito onima čije neurodivergentne osobitosti nisu prepoznate.

Popović je istaknula da je udruga 26. listopada održala sastanak u Ministarstvu zdravstva, na kojem su sudjelovali predstavnik Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) Benjak, troje predstavnika Ministarstva te dvije predstavnice Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

"Razgovarali smo o prepoznavanju neurodivergencije u zdravstvenom sustavu. Uvijek se pozivam na inozemnu stručnu literaturu, a jedan od primjera je model razvijen u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji omogućuje prepoznavanje neurodivergencije već pri ulasku osobe u sustav", objasnila je Popović.

"Neurodivergentne osobe mogu imati drukčije komunikacijske i senzorne potrebe"

Riječ je o pristupu koji je prvotno razvijen za osobe s poremećajima hranjenja, no Popović smatra da bi se njegova načela mogla primjenjivati i u širem sustavu mentalnog zdravlja.

"Predložila sam da se taj model proširi na cijeli sustav mentalnog zdravlja, a u tome imam i podršku HZJZ-a. Problem je što se potrebe osoba koje ulaze u sustav često ne prepoznaju. One dolaze s određenim dijagnozama, ali u podlozi njihovih teškoća može biti nešto drugo, zbog čega ne dobivaju odgovarajuću podršku", upozorila je.

Pojasnila je da neurodivergentne osobe mogu imati drukčije komunikacijske i senzorne potrebe, koje zdravstveni djelatnici ne prepoznaju uvijek.

"Neke su osobe senzorno preopterećene, nekima je potrebna jasnija i izravnija komunikacija, a neke ne razumiju ono što im se govori na način na koji se to od njih očekuje. Upravo je to bila glavna tema našeg sastanka", rekla je.

Podsjetila je i da je udruga u kolovozu pokrenula peticiju kojom traži bolje prepoznavanje ADHD-a i autizma, ponajprije u psihijatrijskom sustavu.

"Interes postoji, ali promjene se događaju sporo"

Na pitanje voditeljice očekuje li da će Ministarstvo zdravstva i HZJZ prihvatiti preporuke udruge, Popović je odgovorila da interes postoji, iako je svjesna sporosti administrativnih postupaka.

"Radim u državnoj službi i jasno mi je da sve ide sporo, ali mislim da je upravo sada trenutak za promjene. Čula sam i komentare da nije pravo vrijeme jer 'brod tone i svi se spašavaju', no smatram da to ne bi smjelo biti opravdanje", kazala je.

Na sastanku je, kaže, predstavila stručne materijale i preporuke koje je prevela na hrvatski jezik.

"Pripremila sam prezentaciju, prevela preporuke modela i razgovarali smo više od sat vremena. Očekujem da će se nešto pokrenuti", istaknula je.

Naglasila je da Hrvatska već ima dokumente koji predviđaju razvoj sustava mentalnog zdravlja, među kojima je i Strateški okvir razvoja mentalnog zdravlja do 2030. godine.

"Na taj se dokument jučer pozivala i udruga bolničkih liječnika. Upravo su odredbe koje se u njemu navode iste one na koje upozoravam u svojoj inicijativi", rekla je.

Britanski model kao primjer za hrvatsko zdravstvo

Model na koji se Popović poziva nosi naziv PEACE Plus Pathway (PEACE+), a razvijen je u sklopu istraživanja na King's College London u suradnji sa zdravstvenim stručnjacima. Temelji se na prilagodbi skrbi osobama s poremećajima hranjenja koje imaju autizam ili ADHD, uz naglasak na prepoznavanju njihovih potreba, komunikaciji i individualiziranom liječenju.

Popović smatra da bi se sličan pristup mogao primijeniti i u hrvatskom sustavu mentalnog zdravlja.

"Mi u Hrvatskoj nemamo odgovarajuću dijagnostiku za osobe starije od 18 godina unutar sustava. To je velik problem, osobito kada govorimo o fenomenu maskiranja, koji je posebno izražen kod djevojaka i žena", upozorila je.

"37 posto djevojaka s poremećajima hranjenja ujedno je u spektru autizma, ali to nije prepoznato"

Podsjetila je na konferenciju "Kad hrana boli", održanu u veljači 2026. godine u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, na kojoj je, prema njezinim riječima, gostovao stručnjak William Mandy.

"Govorio je o modelu PEACE Pathway i podatku da je 37 posto djevojaka s poremećajima hranjenja ujedno u spektru autizma, ali to kod njih nije prepoznato. Međutim, nije riječ samo o autizmu, nego i o ADHD-u, zbog čega je model proširen i nazvan PEACE Plus Pathway", objasnila je Popović.

Posebno je istaknula da su pokrovitelji konferencije bili Ministarstvo zdravstva i Grad Zagreb.

"Zanimljivo je da su Ministarstvo zdravstva i Grad Zagreb bili pokrovitelji tog događaja, a sada se međusobno prepiru oko toga tko je za što odgovoran. Dakle, ta je tema već otvorena u Hrvatskoj, ali konkretne promjene još se nisu dogodile", kazala je.

"Dijagnoza nije sama sebi svrha, nego način prepoznavanja potreba"

Popović je naglasila da cilj inicijative nije povećavanje broja dijagnoza, nego pravodobno prepoznavanje osoba kojima je potrebna drukčija podrška.

"Ne zagovaram pretjerano dijagnosticiranje. Ljudi često govore da prije nije bilo toliko dijagnoza, ali razlog je i to što dijagnostika nije postojala. Različiti ljudi danas imaju teškoće koje možda nose već godinama, a da njihove potrebe nikada nisu bile prepoznate", rekla je.

Prema njezinim riječima, dijagnoza bi trebala biti polazište za razumijevanje osobe i prilagodbu zdravstvene skrbi.

"Dijagnoza znači prepoznavanje potreba osobe. Moramo znati kako pomoći nekome tko drukčije komunicira ili na drukčiji način doživljava svoju okolinu", objasnila je.

"Postoje i tihi pacijenti o kojima se gotovo ne govori"

Osvrnula se i na način na koji se u javnosti govori o psihijatrijskim pacijentima, istaknuvši da se pozornost često usmjerava na nasilno ponašanje, dok se zanemaruju oni koji svoje teškoće ne izražavaju otvoreno.

"U javnosti se mnogo govori o pacijentima koji su zbog svoje bolesti nasilni. Međutim, riječ je o 17 do 23 posto pacijenata koji pokazuju verbalno ili fizički nasilno ponašanje. Ostali su često tihi pacijenti, o kojima se gotovo uopće ne govori", kazala je, navodeći te postotke.

Upozorila je da izostanak pritužbi ili zahtjeva za pomoći ne znači nužno da je pacijentu dobro.

"Tihi pacijent može boraviti u sobi, pojesti vrlo malo obroka na odjelu, ne tražiti razgovor s psihijatrom, biti pod sedativima i pritom ništa ne govoriti. I to može biti opasno, a o tome se nije dovoljno razgovaralo", istaknula je.

"Zdravstveni djelatnici moraju razumjeti da ne komuniciramo svi jednako"

Kao jedan od ključnih problema izdvojila je nedovoljno razumijevanje različitih načina komunikacije.

"Komunikacija je na prvom mjestu. Ne komuniciramo svi na isti način. Nekome je potrebno više vremena da oblikuje odgovor, dok se netko drugi lakše izražava pisanjem nego govorom. Ako je osoba vrlo izravna, to ne znači da je nepristojna, iako se takvo ponašanje često tako tumači", objasnila je.

Smatra da bi zdravstveni djelatnici trebali dobiti jasne smjernice koje bi im pomogle u prepoznavanju specifičnih potreba pacijenata.

"Zdravstveni djelatnici moraju biti educirani kako bi to mogli prepoznati. Ne moraju to nužno biti velike edukacije. Ponekad bi bilo dovoljno da imaju priručnike s jasnim postupcima koje mogu primijeniti i da razumiju kakva je osoba pred njima", rekla je.

"Puno je predrasuda i stereotipa o osobama s autizmom"

Popović je upozorila i na raširene stereotipe o autizmu, koji mogu otežati njegovo prepoznavanje.

"U psihijatriji se zna reći da netko nije autističan zato što gleda sugovornika u oči. To jednostavno nije točno. Primjerice, moja kći usmjerava pogled prema nosnoj kosti sugovornika. Ne gleda ga izravno u oči, ali sama je naučila kako uspostaviti takav kontakt", ispričala je.

Naglasila je da se osobe iz spektra autizma često pogrešno procjenjuju na temelju unaprijed stvorenih predodžbi o njihovu ponašanju.

"Postoje stereotipne tvrdnje da osobe iz spektra autizma nemaju prijatelje, da nemaju empatiju ili da ne ostvaruju emocionalne veze. Puno je predrasuda i stereotipa", zaključila je Popović.

Teme

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama