Oglas

"OVDJE JE TO SRAMOTA"

Predrag Mijatović za N1 objasnio zašto klupski nogomet na području bivše Jugoslavije zaostaje

Proslavljeni nogometaš Predrag Mijatović u razgovoru s Hrvojem Krešićem u Beču govorio je o vrijednostima koje je iz sporta moguće prenijeti u politiku, gospodarstvo i druge dijelove društva, sve izraženijoj polarizaciji među ljudima te nedostatku strpljenja u današnjem svijetu.

Oglas

Posebno se osvrnuo na Sportske igre mladih, za koje smatra da mogu biti primjer starijim generacijama kako se družiti, natjecati i prihvaćati različitosti.

Na pitanje što se iz vrhunskog sporta i iskustva velikih sportskih lidera može primijeniti izvan sportskih terena, Mijatović je izdvojio fair play. Za sebe kaže da pripada legendama svojeg sporta, ali smatra da vrijednosti koje je kroz njega stekao nisu ograničene samo na nogomet.

"Pa, prvenstveno, što se može naučiti od sporta i od, hajde da kažem, legendi. Mogu reći da sam ja jedna od legendi u svom sportu. I, zapravo, fair play, ako je to moguće u drugim sferama. A moguće je, apsolutno. Sve ovisi o nama, o ljudima", rekao je Mijatović.

Predrag Mijatović
N1

Fair play, prema njegovu mišljenju, podrazumijeva spremnost da se sasluša druga strana, pokuša razumjeti što govori i kako funkcionira te da se potom pronađe rješenje koje neće biti dobro samo za jednu stranu.

"Da jednostavno saslušate drugu stranu, da shvatite o čemu govore, na koji način funkcioniraju, a onda da primijenite i neke stvari koje ste naučili kroz sport. A to je prvenstveno fair play. Zapravo, da budete korektni, da budete pristupačni i da na kraju nađete najbolje moguće rješenje za sve strane. Teško je kada se rješenje traži samo za jednu stranu, a za drugu vas baš briga."

"Uvijek moraš biti dostojanstven"

Jedna od važnih lekcija koje je naučio tijekom sportske karijere, dodao je, jest dostojanstveno prihvaćanje i pobjede i poraza te poštovanje protivnika.

"Ja sam kroz sport naučio da, bez obzira na pobjedu ili poraz, uvijek moraš biti dostojanstven i poštovati drugu stranu, ako je to moguće."

Mijatović se osvrnuo i na promjene u profesionalnom sportu, koji je i ranije bio pod velikim povećalom javnosti, ali je danas, prema njegovu mišljenju, sve postalo znatno intenzivnije i kratkotrajnije. Slava i trendovi brzo prolaze, a ono što je u jednom trenutku u središtu pozornosti već nekoliko mjeseci poslije može biti zaboravljeno.

"Apsolutno se slažem s vama. Danas se stvarno sve brzo zasiti, sve je nekako trenutačno. Ono što je danas u modi, za mjesec ili dva više nije, što nije bio slučaj prijašnjih godina, davno, kada sam se ja počinjao baviti sportom. A i općenito u svim drugim sferama života."

Problem koji pritom prepoznaje ne odnosi se samo na sport. Smatra da ljudi danas imaju gotovo sve, ali im sve više nedostaje strpljenja.

"Jednostavno, ljudi danas imaju sve, samo nemaju strpljenja. I to je ono što je zapravo katastrofalno za sve nas."

Upravo strpljenje smatra jednom od ključnih osobina potrebnih za život s ljudima koji ne dijele iste stavove. Ono omogućuje, kaže, da čovjek nauči kako funkcionirati, živjeti i poštovati druge, uključujući one koji razmišljaju drukčije.

"Moramo poštovati mišljenje drugoga"

Posebno ga zabrinjava današnja polarizacija, u kojoj različit stav o jednoj temi nerijetko postaje dovoljan razlog da ljudi zaključe kako se više ne mogu družiti.

"Jer danas postoji ta polarizacija, pa ako ne mislimo na isti način o jednoj temi, ne možemo se družiti. To je apsolutni apsurd. To je nešto što ne mogu shvatiti."

Svatko, naglašava, ima pravo na vlastito mišljenje, ali različiti pogledi ne bi trebali automatski voditi u sukob.

"Jednostavno, mislim da svatko ima pravo na svoje mišljenje, s jedne strane. A opet, s druge strane, različita mišljenja koja možemo imati vi i ja ne bi trebala dovesti do sukoba između nas dvojice. Znači, moramo poštovati mišljenje drugoga."

Mijatović smatra da je upravo sposobnost prihvaćanja tuđeg mišljenja posljednjih godina oslabjela. Uz nedostatak strpljenja, primjećuje i svojevrsni strah od razgovora s ljudima koji zastupaju drukčije stavove.

"Danas se to, rekao bih, pomalo izgubilo i ljudi nemaju strpljenja. Nekako mi se čini da su ljudi postali kukavice. Čim ne razmišljam na isti način, ne želim razgovarati s tobom jer znam da ćemo se posvađati ili, ne daj Bože, zaratiti. Zašto bismo zaratili ili se svađali?"

Kao jednostavan primjer naveo je navijačke podjele. Ne vidi razlog zbog kojeg ljudi koji navijaju za različite klubove ne bi mogli zajedno gledati utakmicu i družiti se.

"Pobogu, brate, pa ja navijam za Partizan, vi navijate za Crvenu zvezdu, primjerice, ili Dinamo, hajde, zašto se ne bismo mogli družiti kao što je to slučaj u Španjolskoj? Otac i sin navijaju za dva različita kluba, jedan nosi jedan dres, drugi drugi, gledaju utakmicu na istoj tribini i nema nikakvih problema. Kod nas je to apsolutno nemoguće."

"Melem za mnoge rane"

U tom kontekstu posebno važnima smatra Sportske igre mladih, u koje je godinama aktivno uključen. Za njih kaže da predstavljaju svojevrsni "melem" za brojne rane koje su nastale u regiji.

"Osobno mislim, i to sam rekao mnogo puta, da su Sportske igre mladih, hajde, rekao bih, svojevrstan melem za mnoge rane koje su nastale, pogotovo u našoj regiji."

Smatra da su se zahvaljujući takvim projektima djeca ponovno počela družiti te da mlađe generacije svojim ponašanjem zapravo mogu podučiti starije kako bi međusobni odnosi trebali izgledati.

"I mislim da su se djeca ponovno počela družiti. Zapravo, nas malo starije, da ne kažem stare, uče kako treba funkcionirati, kako se treba družiti. Čini mi se da smo mi stariji posljednjih godina to pomalo zaboravili i da smo opterećeni nekim potpuno nevažnim i glupim stvarima."

Mijatović je istaknuo da je vrlo aktivan u Sportskim igrama mladih te da prati njihov rad i ono što su napravili Zdravko, Slaven i Tiho. Upravo ponašanje djece koja sudjeluju u Igrama za njega pokazuje da je moguće istodobno se natjecati, družiti i normalno funkcionirati čak i kada se ljudi međusobno ne slažu oko svega.

"A kroz Sportske igre mladih jako sam prisutan, gledam i pratim Zdravka, Slavena i Tiha i sve što su napravili. Zapravo, ta djeca, vjerovali ili ne, nas uče kako se družiti, kako se natjecati i kako, čak i ako o istim stvarima ne mislimo na isti način, možemo normalno funkcionirati."

Zbog toga namjerava nastaviti podržavati Sportske igre mladih koliko god bude mogao i na sve načine koji mu budu dostupni.

"I ja sam oduševljen svime time. Stvarno ih podržavam i podržavat ću ih dok god budem mogao, na milijun načina na koje budem mogao, jer je to stvarno nešto što treba biti primjer svima nama", zaključio je Predrag Mijatović.

"Nikad nije bio sporan talent"

Na kraju se osvrnuo na ono što mu je život - nogomet. Smatra da klubovi regije bivše Jugoslavije zaostaju, a objasnio je zašto.

"Ne treba izmišljati toplu vodu, kad je nogomet u pitanju. Španjolska je najbolji primjer i ljudi su shvatili da treba dovesti ljude sa strane, ako kod kuće nema boljih. Kod nas to ne ide, to je kao neka sramota. I, shvatio sam da kod nas, u regiji, nikad nije bio sporan talent, problem su kadrovi, ljudi koji rade s talentima. Tu smo daleko od modernog nogometa i to je jako komplicirano. Ako ne prebacimo mentalni sklop, mislim da ćemo dugo biti tu gdje smo i danas."

Teme

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama