Što se dogodilo ljudima koji su prve godine života proveli gotovo bez dodanog šećera?

Rođeni su u Velikoj Britaniji koja se još oporavljala od posljedica Drugog svjetskog rata. Mnoge namirnice i dalje su bile racionalizirane, među njima i šećer. Odrasli su smjeli konzumirati oko 40 grama dnevno, djeca manje od jedne žlice, dok se očekivalo da bebe i vrlo mala djeca gotovo uopće ne konzumiraju dodani šećer.

Kad je 1953. ukinuto ograničenje šećera, njegova potrošnja naglo je porasla i do druge polovice 1954. gotovo se udvostručila. Time je, sasvim slučajno, nastao svojevrstan prirodni eksperiment čije posljedice znanstvenici proučavaju više od 70 godina poslije.

Utjecaj šećera na srce, pluća, jetru, mozak,...

Istraživači su analizirali podatke iz UK Biobanka i usporedili zdravlje ljudi rođenih neposredno prije i nakon ukidanja racionalizacije. Rezultati su pokazali da su ljudi koji su tijekom prvih 1000 dana života bili izloženi ograničenoj količini šećera imali 35 posto manji rizik od dijabetesa tipa 2 i 20 posto manji rizik od visokog krvnog tlaka u srednjoj i starijoj životnoj dobi.

Novija istraživanja pronašla su povezanost i s manjim rizikom od kardiovaskularnih i bolesti jetre, respiratornih problema i demencije. Ljudi koji su prve godine života proveli uz ograničenu količinu šećera imali su i nešto nižu biološku dob.

Moguće posljedice nisu ograničene samo na fizičko zdravlje. Istraživanje objavljeno u kolovozu pokazalo je da su osobe koje su svih prvih 1000 dana života provele u uvjetima racionalizacije šećera imale 33 posto manji rizik od dijagnoze anksioznosti. Desetljećima poslije također su rjeđe iskazivale sklonost slatkoj hrani, piše The Guardian.

Utjecaj šećera na starenje

Znanstvenici još ne znaju zašto bi relativno kratko razdoblje smanjenog unosa šećera moglo imati tako dugotrajne posljedice. Jedna je mogućnost da prehrana u ranoj dobi utječe na metabolizam, osjetljivost na inzulin, regulaciju apetita i sitosti te razvoj masnog tkiva. Mozak se također iznimno brzo razvija tijekom trudnoće i prvih godina života, zbog čega bi mogao biti posebno osjetljiv na prehranu.

Jedno od istraživanja pokazalo je i da su ljudi izloženi racionalizaciji šećera prema nekoliko pokazatelja biološke dobi bili oko godinu dana "mlađi". Znanstvenici su pronašli i razlike u proteinima uključenima u procese povezane sa starenjem.

Ipak, istraživači upozoravaju da rezultati ne dokazuju da je upravo manji unos šećera uzrokovao bolje zdravlje. Riječ je zasad o povezanosti, a ne o dokazanoj uzročno-posljedičnoj vezi. Osim toga, mnoga istraživanja koriste djelomično iste skupine sudionika UK Biobanka pa su potrebne dodatne potvrde na neovisnim skupinama ljudi.

Do 30 grama dodanog šećera dnevno, a bebama ni grama

Dosadašnji rezultati također ne mogu roditeljima dati precizan odgovor koliko je šećera previše. Čini se da je važno cijelo razdoblje prvih 1000 dana – od trudnoće do približno druge godine života – pri čemu bi posebno važni mogli biti trudnoća i razdoblje kada bebe počinju jesti krutu hranu. Znanstvenici naglašavaju da rezultati nisu dokaz da je strogo ograničavanje prehrane korisno.

Zanimljivo je da količina šećera dostupna Britancima tijekom poslijeratne racionalizacije nije bila daleko od današnjih zdravstvenih preporuka. Britanske smjernice preporučuju da odrasli i djeca starija od 11 godina ne konzumiraju više od 30 grama dodanih šećera dnevno, dok se bebama šećer uopće ne bi trebao dodavati u hranu i piće.

U stvarnosti, prosječna potrošnja šećera u Velikoj Britaniji danas je otprilike dvostruko veća od preporučene.

Pitanje koje ova istraživanja otvaraju stoga nije trebaju li današnja djeca živjeti poput djece tijekom ratne racionalizacije, nego bi li održavanje unosa šećera bliže već postojećim preporukama moglo donijeti zdravstvene koristi koje traju mnogo dulje nego što se dosad pretpostavljalo.