U kojoj europskoj zemlji radnicima ostaje najmanji dio plaće? Razlike među državama su velike

Koliko novca radnici zaista zadrže od svoje plaće nakon poreza i drugih obveznih izdvajanja? Odgovor se znatno razlikuje ovisno o zemlji, poreznom sustavu, bračnom statusu i broju djece.

Analiza portala Euronews Business, temeljena na podacima Eurostata, usporedila je bruto i neto godišnju zaradu te izračunala koliki dio plaće radnicima zapravo ostaje nakon poreza i doprinosa, piše Euronews.

Podaci pokazuju da za samca bez djece koji zarađuje prosječnu plaću udio davanja u Europi varira od 15,1 posto na Cipru do čak 41,5 posto u Rumunjskoj. Prosjek Europske unije iznosi 29,1 posto.

Prosječna godišnja bruto plaća u EU iznosi 37.958 eura, dok radnicima nakon poreza i doprinosa ostane 26.929 eura. Razlika od 11.029 eura odlazi na poreze i druga izdvajanja.

Najveće porezno opterećenje u Rumunjskoj, visoko i u Hrvatskoj

Rumunjska se nalazi na vrhu ljestvice s najvećim udjelom bruto plaće koji odlazi na poreze i doprinose - 41,5 posto.

Više od trećine bruto zarade odlazi i u još šest europskih država: Litvi (39,1 posto), Belgiji (37,6 posto), Sloveniji (36,9 posto), Njemačkoj (34,8 posto), Danskoj (34 posto) i Mađarskoj (33,5 posto).

Iznad prosjeka Europske unije nalaze se i Luksemburg s 32,6 posto te Hrvatska s 31,5 posto.

Na drugom kraju ljestvice, nakon Cipra, nalazi se Grčka gdje na poreze i doprinose odlazi 17 posto bruto plaće.

Među velikim gospodarstvima Njemačka ima najveće opterećenje

U skupini država gdje se udio izdvajanja kreće između 22 i 25 posto nalaze se Češka (21,6 posto), Irska (21,6 posto), Portugal (21,8 posto), Španjolska (22,1 posto), Bugarska (22,4 posto), Malta (23,1 posto), Estonija (23,2 posto), Italija (24,1 posto), Švedska (24,5 posto) i Slovačka (24,6 posto).

Među četiri najveća gospodarstva Europske unije najveći udio davanja ima Njemačka s 34,8 posto, dok je najmanji u Španjolskoj s 22,1 posto. Francuska je na 26,2 posto, a Italija na 24,1 posto.

Analiza pokazuje da južnoeuropske zemlje uglavnom imaju niže porezno opterećenje rada, dok su veći udjeli češći u srednjoj i istočnoj Europi. Zapadna Europa pokazuje veće razlike – primjerice Belgija i Njemačka među zemljama su s najvišim opterećenjem.

Djeca mogu značajno promijeniti iznos koji ostaje radnicima

Obiteljski status ima velik utjecaj na konačan iznos plaće. Kod parova s jednom plaćom i djecom udio poreza i doprinosa znatno se smanjuje.

Za takva kućanstva udio davanja kreće se od -3,3 posto u Grčkoj do 33,4 posto u Rumunjskoj. Negativan rezultat znači da radnici kroz obiteljske naknade i porezne olakšice mogu dobiti više nego što bi iznosila njihova bruto zarada.

Prosjek EU-a za ovu skupinu iznosi samo 8 posto, u usporedbi s 29,1 posto kod samca bez djece.

Posebno se ističe Njemačka. Kod samca bez djece 34,8 posto bruto plaće odlazi na poreze i doprinose, dok kod obitelji s jednim zaposlenim roditeljem i dvoje djece taj udio pada na samo 0,2 posto.

U oba slučaja bruto godišnja zarada iznosi 47.514 eura, ali obitelj s djecom kući odnese 47.424 eura, dok samac bez djece zadrži 31.000 eura – razlika je čak 16.424 eura.

Kod parova s dvije plaće i dvoje djece udio davanja niži je nego kod samaca bez djece u gotovo svim državama EU-a, osim u Grčkoj.

Ekonomist Alex Mengden iz Tax Foundationa objašnjava da razlike među državama nisu posljedica samo poreza na dohodak, nego ukupnog sustava oporezivanja rada, uključujući doprinose.

Prema njegovim riječima, neke zemlje imaju veći udio poreza na dohodak, dok druge veći teret prebacuju na socijalne doprinose, što značajno mijenja konačnu sliku koliko novca radnicima ostaje od plaće.