Vedriš: Ako nastavi rasti cijena goriva, to će se pretočiti na opća poskupljenja

Mladen Vedriš ističe da Hrvatska ne može značajnije utjecati na globalne poremećaje koji podižu cijene energenata, ali može odlučivati o tome kako će na njihove posljedice odgovoriti kod kuće.

„S krizom naftnom, s Hormuzom, ne možemo reći da smo se pomaknuli u boljem pravcu i trpimo dobrim dijelom te posljedice koje utječu na cijene goriva“, rekao je.

Upozorava da se cijene goriva ne mogu promatrati samo kroz usporedbu nominalnih iznosa među državama Europske unije.

„Jedno je cijena goriva u Njemačkoj s njihovim prosjekom plaća, a drugo je to u Hrvatskoj“, istaknuo je.

Vedriš kaže da se europske države sve više okreću smanjivanju udjela države u cijeni goriva, kroz trošarine ili PDV, kako bi ublažile udar rasta cijena na građane i gospodarstvo.

Plivajuće trošarine

Kao jedan od mogućih modela navodi plivajuće trošarine. Njihova je logika da, dok tržišna cijena nafte i rafinerijske cijene rastu, država smanjuje svoj porezni udio kako bi konačna cijena za potrošača ostala pod kontrolom.

„Trošarine su gotovo iskorištene kao instrument, ostaje pitanje poreza na dodatnu vrijednost, koji je u Hrvatskoj inače vrlo visok“, rekao je Vedriš.

Smatra da bi se, nastavi li se sadašnja situacija s energentima, sve više europskih država moglo odlučivati za ograničavanje cijena uz istodobno smanjivanje državnog udjela.

Razlog je, objašnjava, opasnost od prelijevanja cijena goriva na ostatak gospodarstva.

„Ako nastavi se dizanje cijena goriva, to će se pretočiti na opća poskupljenja“, upozorio je.

Povećanje troškova prvo pogađa prijevoz i teretni promet, a zatim se prenosi na prehrambene proizvode i usluge. Prema Vedrišu, posljedice takvog lanca poskupljenja mogu za državu biti skuplje od odricanja od dijela prihoda od goriva.

Rast cijena, dodaje, stvara i pritisak na rast plaća, najprije u javnom, a zatim i u privatnom sektoru.

„Ako mora povećati razinu osobnih dohodaka u javnom sektoru, više bi platila u ukupnosti iz proračuna nego što će, pod navodnicima, izgubiti ako se odrekne dijela toga prihoda“, rekao je.

Posebno zaštititi ribare i poljoprivrednike

Poseban problem predstavlja rast cijene plavog dizela koji koriste ribari i poljoprivrednici.

Vedriš smatra da bi država upravo prema tim sektorima trebala intervenirati selektivno.

„Plavi dizel bi morao ostati u jednom, nazovimo, privilegiranom položaju po razini cijena. Ne bi ta poskupljenja smjela biti tolika, jer se radi o vrlo osjetljivim skupinama“, rekao je.

Podsjeća da je hrvatska poljoprivreda već na granici rentabilnosti, dok se ribarstvo istodobno suočava s klimatskim i ekološkim promjenama te sve težim uvjetima za ulov.

Problem, kaže, nadilazi samo pitanje trenutačne cijene goriva. Odustajanje ljudi od poljoprivrede ili ribarstva ima posljedice i za demografiju, regionalni razvoj i domaću proizvodnju hrane.

„Država bi prema tom sektoru, poljoprivrede, ribarstva, morala imati dodatni posebni senzibilitet“, istaknuo je.

Regionalni savjeti moraju ostati savjetodavni

Vedriš se osvrnuo i na razvojni jaz između Zagreba i pojedinih dijelova Hrvatske te inicijativu za osnivanje regionalnih savjeta.

Naglašava da regionalni razvoj nije samo ekonomsko pitanje jer ravnomjerniji razvoj utječe na ostanak stanovništva, demografiju, sigurnost i održivost prostora.

„Ne može sve skupa stanovništvo jedne države završiti u tri ili četiri urbane sredine“, rekao je.

Ideju regionalnih savjeta smatra razumnom ako njihov cilj bude povećavanje odgovornosti regija za vlastiti razvoj i poticanje lokalnih inicijativa.

Ipak, upozorava da upravljanje regionalnim razvojem mora ostati u nadležnosti Ministarstva regionalnog razvoja.

„Ti savjeti kao ad hoc tijela moraju biti savjetodavna tijela koja će omogućiti da određene inicijative, prijedlozi, projekti prođu redovnu proceduru kroz Ministarstvo, budu potpomognuti i europskim sredstvima“, objasnio je.

Hrvatska se mora pripremiti za drugačije europske fondove

Upravo bi budućnost europskih fondova, upozorava Vedriš, mogla postati jedno od ključnih ekonomskih pitanja za Hrvatsku.

Europska unija priprema novu financijsku perspektivu za razdoblje od 2028. do 2034. godine, a Vedriš očekuje promjenu kriterija prema kojima će se novac raspodjeljivati.

Hrvatska je tijekom proteklog desetljeća, kaže, povukla značajna europska sredstva i zahvaljujući njima smanjila dio razvojnog zaostatka za prosjekom Europske unije.

No ubuduće će veći dio sredstava biti usmjeren prema inovacijama, tehnološkom razvoju, zelenim politikama, visokim tehnologijama te obrani i sigurnosti.

„Više nećete dobivati glavninu sredstava samom činjenicom da ste po stupnju BDP-a nešto niži od prosjeka“, upozorio je.

Ključno će, prema njegovim riječima, biti koliko je država sposobna pripremiti kvalitetne projekte i konkurirati drugim članicama za dostupna sredstva.

Istodobno više neće biti dodatnog instrumenta poput Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, iz kojeg je Hrvatska financirala niz projekata i aktivnosti.

Vedriš upozorava da se zato pitanje budućih europskih sredstava izravno tiče sposobnosti Hrvatske da zadrži sadašnje stope gospodarskog rasta.

„Hrvatska je bila ponosna, imala je stope rasta negdje tri ili četiri posto u jednom dužem periodu od nekoliko godina. Polovica toga je bila činjenica da su dolazila ova dodatna sredstva“, rekao je.

Zato postavlja pitanje što će se dogoditi ako europskog novca ubuduće bude manje ili ako do njega bude znatno teže doći.

„Tada ostaje pitanje kako servisirati sve ovo o čemu smo počeli razgovarati, javne obveze, razinu osobnih dohodaka, tako da ta razvojna pitanja nisu akademska niti politička, ona su itekako životna i na kraju se prenose na svakoga od nas“, zaključio je Vedriš.