Usred pustinje podigli ledene tornjeve visoke 33 metra - genijalno rješenje protiv suše

Ledeni tornjevi visoki do 33 metra, koji mogu pohraniti čak 7,5 milijuna litara vode, osiguravaju navodnjavanje u ovoj hladnoj pustinji te postaju globalni primjer prilagodbe klimatskim promjenama, piše Times of India.

Kako je nastala ideja?

Poljoprivreda u Ladakhu, koja se uglavnom temelji na uzgoju ječma, pšenice i povrća za vlastite potrebe, ovisi o navodnjavanju već u ožujku i travnju, kada se tlo počinje odmrzavati, a usjevima je potrebna vlaga za klijanje.

Problem je u tome što prirodni ledenjaci počinju otpuštati vodu tek u svibnju i lipnju, kada više temperature uzrokuju topljenje leda i pune rijeke i kanale, prenosi BBC.

Ta vremenska neusklađenost između potrebe za vodom i njezine dostupnosti desetljećima je ograničavala razvoj poljoprivrede u regiji.

Stanovnici su pokušavali rješenje pronaći skladištenjem snijega, preusmjeravanjem smrznutih potoka i izgradnjom privremenih nasipa, ali nijedna metoda nije bila učinkovita u većem opsegu.

S klimatskim promjenama, koje ubrzavaju topljenje ledenjaka i mijenjaju režim dotoka vode, problem je prerastao poljoprivredu i postao pitanje opstanka lokalnih zajednica, sigurnosti opskrbe hranom i prilagodbe klimatskim promjenama.

Kako funkcioniraju "Ledene stupe"?

Ideja iza tzv. ledenih stupa vrlo je jednostavna: ako voda dolazi prerano, potrebno ju je pretvoriti u led kako bi se njezino otapanje moglo kontrolirati.

Sustav funkcionira ovako:

• tijekom zime voda koja bi inače otjecala preusmjerava se prema selima
• nisu potrebne pumpe jer se koristi prirodna razlika u nadmorskoj visini
• voda se raspršuje kroz perforirane cijevi i zbog niskih temperatura odmah se smrzava
• slojevi leda postupno se gomilaju u visinu i stvaraju golemi ledeni toranj.

Konusni oblik nije slučajan – ima manju površinu izloženu suncu pa se led topi sporije, čime se osigurava postupno otpuštanje vode tijekom proljeća. Na taj način led postaje prirodni spremnik vode, a njegovo topljenje omogućuje plansko navodnjavanje.

Impresivne dimenzije

Prve ledene stupe bile su visoke svega šest do sedam metara i sadržavale desetke tisuća litara vode.

Danas najveće dosežu:

• visinu od oko 33,5 metara
• kapacitet do 7,5 milijuna litara vode
• opstaju do početka ljeta, odnosno svibnja ili lipnja
• omogućuju navodnjavanje čitavih hektara zemljišta tijekom ožujka i travnja.

Za mnoga sela upravo rano navodnjavanje znači razliku između uspješne i propale poljoprivredne sezone.

Tehnologija koja se proširila svijetom

Metodu je razvio inženjer i inovator Sonam Wangchuk, koji je problem promatrao iz perspektive fizike i lokalnih potreba.

Njegova je ključna misao bila:

"U Ladakhu nema manjka vode – ona jednostavno dolazi prekasno."

Od 2014. godine sve više sela počelo je graditi ledene stupe, uz pomoć tehničkih škola, lokalnih nevladinih organizacija i zajedničkog rada stanovnika.

Danas se projekt razvija u tri smjera:

• sve više sela prihvaća ovu tehnologiju
• grade se veće i učinkovitije ledene stupe
• model proučavaju i Nepal te Butan.

Odgovor na klimatske promjene

Ladakh je jedno od rijetkih mjesta na svijetu gdje se istodobno događaju:

• povlačenje ledenjaka
• promjene sezonske raspodjele vode
• rast prosječnih temperatura
• dezertifikacija na velikim nadmorskim visinama
• velika ovisnost poljoprivrede o navodnjavanju.

U takvim uvjetima led postaje prirodni sezonski spremnik vode, sličan akumulacijskim jezerima, ali bez velikih građevinskih zahvata i značajnijeg utjecaja na okoliš.

Zbog toga se ledene stupe danas smatraju primjerom autohtone tehnologije prilagodbe klimatskim promjenama.

Kako navodnjavaju usjeve?

Za razliku od klasičnih akumulacija, ledene stupe vodu otpuštaju postupno.

Kako proljeće zagrijava tlo, sunce najprije zagrijava podnožje ledenog tornja, pa se led polako topi i gravitacijom natapa okolno zemljište.

Takvo navodnjavanje omogućuje:

• dovoljno vlage za klijanje usjeva
• zaštitu tla od naglih temperaturnih promjena
• opskrbu vodom prije nego što počne prirodno topljenje planinskih ledenjaka.

Kada se u svibnju počnu topiti prirodni ledenjaci, oni preuzimaju ulogu opskrbe vodom i ciklus se nastavlja.

Ograničenja tehnologije

Unatoč velikom uspjehu, sustav ima i svoja ograničenja:

• funkcionira samo u područjima s vrlo hladnim zimama
• zahtijeva veliku nadmorsku visinu i suh zrak
• gradnja je i dalje uglavnom ručna i oslanja se na lokalnu zajednicu
• toplija ljeta mogu ubrzati topljenje i smanjiti učinkovitost
• nije primjenjiv u područjima bez odgovarajućih izvora vode.

Najveći izazov predstavlja ubrzano zagrijavanje Himalaje, koje bi moglo istodobno smanjiti količinu zimskog leda potrebnog za stvaranje ledenih stupova i dotok vode iz prirodnih ledenjaka.