San star dva stoljeća: Dvije zemlje su šest godina kopale tunel kako bi se povezale, srele su se 40 metara ispod morskog dna

Stoljećima je La Manche predstavljao prirodnu granicu između Velike Britanije i kontinentalne Europe. Putovanje između dvije obale bilo je moguće samo trajektom ili zrakoplovom, često uz probleme koje su donosili jaki vjetrovi i loši vremenski uvjeti.

Sve se promijenilo krajem 20. stoljeća kada su Velika Britanija i Francuska ostvarile projekt o kojem se sanjalo više od 200 godina – izgradnju tunela ispod mora koji će ih izravno povezati, piše Faruk Međedović za N1 BiH.

Susret koji je ušao u povijest

Najvažniji trenutak dogodio se 1. prosinca 1990. godine. Nakon gotovo šest godina iskapanja s dvije suprotne strane La Manchea, britanski i francuski radnici probili su posljednji sloj stijene i susreli se oko 40 metara ispod morskog dna.

Britanski radnik Graham Fagg i francuski inženjer Philippe Cozette prvi su se rukovali u podzemlju, stvarajući prvu izravnu kopnenu vezu između Velike Britanije i kontinentalne Europe nakon tisuća godina.

Nevjerojatna je bila i preciznost projekta – dvije ekipe koje su radile s različitih strana tunela promašile su se za samo nekoliko centimetara.

Ideja stara više od dva stoljeća

Prvi ozbiljan prijedlog za podmorski tunel pojavio se još 1802. godine, kada je francuski inženjer Albert Mathieu predložio izgradnju prolaza ispod La Manchea s umjetnim otokom za ventilaciju.

Tijekom 19. i 20. stoljeća pojavili su se brojni novi planovi, ali su ih zaustavljali sigurnosni problemi, visoki troškovi i tehnološka ograničenja.

Tek su 1986. godine britanska i francuska vlada potpisale sporazum o izgradnji željezničkog tunela između Folkestonea u Engleskoj i Coquellesa u Francuskoj.

Kako je izgrađeno čudo ispod mora?

Projekt je uključivao tri paralelna tunela:

• dva velika željeznička tunela za promet vlakova
• jedan manji servisni tunel za održavanje i sigurnost

Ogromni strojevi za bušenje, teški stotine tona, probijali su se kroz stabilnu stijenu ispod morskog dna. Inženjeri su prvo izgradili servisni tunel kako bi provjerili geološke uvjete, preciznost trase i moguće probleme prije nego što su krenuli s glavnim tunelima.

Najveći izazov bio je osigurati da se dvije ekipe susretnu točno na predviđenom mjestu, i to bez mogućnosti međusobnog vizualnog kontakta. Koristili su napredne geodetske metode, lasersko navođenje i stalno praćenje strukture tla.

Tunel koji je promijenio europski promet

Danas se Eurotunel, odnosno tunel ispod La Manchea, proteže na 50,5 kilometara, od čega se oko 37 kilometara nalazi ispod mora. Riječ je o jednom od najdužih podmorskih željezničkih tunela na svijetu.

Kroz njega prometuju:

• Eurostar vlakovi, koji povezuju London s Parizom, Bruxellesom i drugim europskim gradovima
• teretni vlakovi koji prevoze robu između Britanije i Europe
• shuttle vlakovi koji prevoze automobile, autobuse i kamione

Izgradnja je bila ogroman logistički pothvat. Na vrhuncu radova sudjelovalo je gotovo 13.000 radnika, a između 1988. i 1991. godine iskopano je oko 150 kilometara tunela.

Osim samog iskapanja, inženjeri su morali razviti složene sustave ventilacije, zaštite od požara, odvodnje i sigurnosne infrastrukture koji mogu funkcionirati duboko ispod mora.

Više od tunela – simbol suradnje

Eurotunel nije samo prometna veza između dvije države, već i simbol međunarodne suradnje i tehnološkog napretka.

Omogućio je brže i pouzdanije putovanje između Velike Britanije i Europe, neovisno o vremenskim uvjetima na moru, a istodobno je pridonio smanjenju emisija u odnosu na brojna kratka avionska putovanja.

Više od tri desetljeća nakon povijesnog proboja, tunel ispod La Manchea i dalje se smatra jednim od najimpresivnijih infrastrukturnih projekata svijeta – dokazom da se uz vrhunsku tehnologiju i međunarodnu suradnju mogu ostvariti i najambiciozniji planovi.