Kako je prodavač ribe koji je glumio u filmu za odrasle stvorio Rockyja? Film o nevjerojatnom Stalloneovom uspjehu

Iako gubi meč odlukom sudaca, osvaja srca cijele nacije, piše The Guardian.

Taj film, naravno, bio je Rocky.

Priča o njegovu nastanku, kao što je dobro poznato, nije bila ništa manje nevjerojatna. Nezaposleni karakterni glumac neobičnog imena Sylvester Stallone napisao je vlastiti boksački film, a zatim uspio uvjeriti filmski studio ne samo da financira projekt nego i da njemu povjeri glavnu ulogu.

Na kraju je postigao čak i više od lika kojeg je glumio – osvojio je najveću nagradu, Oscara za najbolji film. Ako mislite da je pola stoljeća poslije Rocky izgubio svoju snagu, odnosno nevjerojatnu sposobnost da od anonimaca stvara junake, razmislite ponovno.

Uostalom, riječ je o filmskoj franšizi čija inspirativna snaga svake godine potiče tisuće ljudi da se popnu svih 72 stube ispred Muzeja umjetnosti u Philadelphiji, odajući počast neustrašivom boksaču.

A sada je Rocky nadahnuo i treću veliku priču o uspjehu autsajdera.

Ona govori o 27-godišnjem Njujorčaninu koji je zahvaljujući upornosti, odlučnosti i beskrajnom nizu samoinicijativno poslanih audicijskih snimki dobio životnu ulogu te se našao među kandidatima za Oscara, uz velika imena poput Toma Cruisea, Matta Damona i Johna Malkovicha.

Njegovo je ime Anthony Ippolito, a glumi samog Stallonea u inspirativnom filmu redatelja Petera Farrellyja I Play Rocky, koji prikazuje nastanak slavnog boksačkog klasika.

Godinama se borio za ulogu Stallonea

Za ulogom koja prati Stalloneov put od prvih životnih i profesionalnih poteškoća u New Yorku do filmske slave u Los Angelesu, Ippolito je tragao godinama, poput Muhammada Alija ili Mikea Tysona koji kruže oko protivnika, i to još prije nego što je projekt dobio scenarij.

Toliko je želio glumiti Stallonea da je počeo slati vlastite audicijske snimke, pokušavajući pogoditi što bi autori filma mogli tražiti.

To iskustvo opisuje kao „slanje vlastitog rada u bezdan, osobito kada vas nitko nije ni pozvao na audiciju”.

Prisjećajući se tog razdoblja uz ironičan osmijeh, Ippolito priznaje da je cijeli proces ponekad bio „pomalo obeshrabrujući”, osobito kada su filmski portali počeli nagađati da će ulogu dobiti poznatija imena.

Spominjali su se David Corenswet, novi Superman, Jacob Elordi, pa čak i Timothée Chalamet.

„Ljudi oko mene govorili su mi: 'Nemoj se previše nadati, vjerojatno razmatraju poznatija imena. Takav je Hollywood'”, prisjeća se Ippolito.

Ipak, nije odustao, a njegovo se samopouzdanje pokazalo opravdanim.

Prema Farrellyjevim riječima, Ippolito je bio prva osoba koju su on i producenti razmatrali za ulogu. Nakon što su ga vidjeli, više nije bilo potrebe za audicijama drugih glumaca.

Razgovarajući s Ippolitom putem videopoziva iz hotelske sobe u Rimu, nije odmah lako shvatiti što je producente toliko uvjerilo da je upravo on pravi izbor za Stallonea.

Doduše, fizički podsjeća na Stallonea iz razdoblja Rockyja. Ima četvrtastu čeljust i gustu tamnu kosu, ali crte lica su mu nježnije, gotovo poput člana nekog boy benda, a glas mu je primjetno viši od Stalloneova dubokog, otegnutog govora.

Prije biste ga usporedili s mladim Alom Pacinom, što je prikladno jer je Ippolito već glumio Pacina u drugom projektu o nastanku slavnog filma, televizijskoj seriji The Offer, koja prikazuje dugotrajan i složen proces stvaranja Kuma.

Snimanje Rockyja bilo je gotovo jednako dramatično kao i sam film

I Play Rocky ne bavi se pretjerano složenim unutarnjim previranjima svojih likova, ali to mu ne predstavlja nedostatak.

Nije teško razumjeti zašto je publika tako dobro prihvatila film, koji Stalloneovu životnu priču pretvara u spoj inspirativne sportske drame i komedije.

Farrelly se posebno zabavlja prikazujući kaotičnu i improviziranu produkciju izvornog filma, čije se snimanje nije smjelo produljiti ni za jedan dan jer je postojala opasnost da studio obustavi cijeli projekt.

Scene se snimaju u jednom jedinom, frenetičnom pokušaju. Stallone šepa tijekom snimanja zbog istegnute tetive na nozi, a zatim slomi šaku udarajući smrznutu polovicu goveđeg trupa u poznatoj sceni iz hladnjače.

U jednom trenutku glumci i filmska ekipa moraju se zajedno s opremom nagurati u veliku rashladnu komoru kako bi se sakrili od sindikalnog predstavnika koji prijeti oduzimanjem dozvole za snimanje.

Ipak, najzabavniji dio filma odvija se prije nego što je Rocky uopće dobio zeleno svjetlo za produkciju.

Producenti očajnički pokušavaju uvjerići.

Riječ je o nevjerojatnom riskiranju. U jednti Stallonea da odustane od glavne uloge u zamjenu za iznos novca koji bi mu mogao promijeniti život.

No koliko god nula dodavali ponuđenom iznosu, Stallone ostaje nepokolebljiv: bez glavne uloge nema dogovora.

I to unatoč činjenici da gotovo nema nikakvih izgleda za uspjeh u glumačkoj karijeri i da mu je supruga u visokoj trudnoom trenutku Stallone je prisiljen prodati čak i vlastitog psa kako bi sastavio kraj s krajem.

No njegova se upornost na kraju isplatila.

Odbio je 300.000 dolara kako bi ostvario svoj san

Stallone je odbio ponudu od 300.000 dolara, što bi danas odgovaralo iznosu od gotovo dva milijuna dolara.

Bi li Ippolito bio spreman otići toliko daleko?

„Ne znam, to je mnogo novca”, odgovara kroz smijeh.

„Ne želim zvučati kao beskičmenjak! Ali ponuda je svakako primamljiva. Mislim da je upravo to ono što njegovu priču čini toliko nevjerojatnom, gotovo izluđujućom.”

„Mislim da je u svemu tome bilo određene naivnosti. Kao da je u mladosti jednostavno mogao ne poznavati pravila, pa ih je zato mogao i prekršiti.”

U nekom drugom životu Ippolito možda ne bi bio glumac koji glumi glumca u ulozi boksača, nego profesionalni igrač bejzbola.

Već s tri godine bio je čudo od djeteta kada je riječ o bacanju loptice. Mogao ju je baciti brzinom od „oko 40 milja na sat”, odnosno približno 64 kilometra na sat.

Zahvaljujući tom talentu pojavio se u jednoj epizodi emisije Ripley's Believe It or Not!.

Tijekom većeg dijela djetinjstva njegov je „glavni cilj” bio profesionalno igrati bejzbol, a nastavio se baviti tim sportom na visokoj razini i tijekom studija.

„Nesvjesno sam mnogo naučio o glumi”, kaže, „jer je bejzbol sport u kojem se neprestano suočavate s neuspjehom.”

Od bejzbolskog talenta do holivudske zvijezde

U kasnim tinejdžerskim godinama počeo je ozbiljnije razmišljati o glumi.

Dobivao je manje uloge u filmovima, među kojima je bila drama o odrastanju Not Fade Away redatelja Davida Chasea, tijekom čijeg je snimanja imao priliku izdaleka promatrati Jamesa Gandolfinija.

Zatim je nastupio u komediji-drami The English Teacher s Julianne Moore te filmu Pixels s Adamom Sandlerom.

Upravo je tijekom snimanja potonjeg prvi put shvatio koliko bi bilo privlačno baviti se glumom kao stalnim poslom.

„Pomislio sam: 'Vau, ovi ljudi izgledaju kao da se stvarno zabavljaju na poslu.' To mi je ostalo u sjećanju.”

Nakon završetka studija njegova je karijera krenula uzlaznom putanjom.

Dobio je jednu od glavnih uloga u provokativnoj Netflixovoj srednjoškolskoj drami Grand Army, a zatim je utjelovio Pacina u seriji The Offer.

Kako je to glumiti ne jednog, nego dvojicu najpoznatijih živućih glumaca?

„To vas svakako može izbaciti iz ravnoteže. Ali istodobno je nevjerojatna prilika za istraživanje različitih stvari. U tome postoji gotovo voajeristička dimenzija, kao da se penjete beskonačnim stubištem.”

Sada, zahvaljujući uspjehu filma I Play Rocky, Ippolito se počinje nalaziti među velikim imenima, umjesto da ih samo utjelovljuje na ekranu.

Nedavno je upoznao Andrewa Garfielda i, kako kaže, „još se oporavlja” od tog susreta.

Tijekom sezone filmskih nagrada zasigurno će biti još takvih susreta. O njegovoj izvedbi Stallonea već se govori kao o mogućem kandidatu za nominaciju za Oscara za najboljeg glumca, što bi ga dovelo u konkurenciju s „ljudima kojima se divim posljednjih 20 godina”.

Anthonyja Ippolita još ne treba otpisati.