Siniša Mihajlović više nije na klupi Rossonera. Na njegovo mjesto zasjeo je trener omladinskog pogona Christian Brocchi.
Predsjednik Milana je postao većinski vlasnik Milana 1986. godine, kada je klub bio skoro na izdisaju i u tim teškim trenucima odlučio je klub vratiti na stare staze slave i učiniti ga najboljim nogometnim klubom svijeta. Na tom putu je gotovo i uspio.
Milan je za vrijeme dok je on predsjednik postao druga najtrofejnija momčad svijeta, ako se uzmu u obzir internacionalni trofeji, odmah iza Real Madrida i s jednakim brojem trofeja kao aregentinska Boca. Ali na tom uzlaznom putu Berlusconi je promijenio mnogo trenera, mnogi od kojih su se na klupi Rossonera zadržali tek nekoliko mjeseci.
Evo i popisa:
Niels Liedholm
Legendarni napadač koji u Milanu i danas drži brojne rekorde bio je prvi Berlusconijev trener i to 1987. godine. Imao je potpuno povjerenje predsjednika sve dok iste godine nije zamijenjen novim, mladim trenerom koji je tek počinjao – Fabiom Capellom.
Fabio Capello – prvi put
Danas trenerska legenda, Capello je te 1987. godine vodio Milan tek nekoliko mjeseci. Uprava na čelu s Berlusconijem je odlučila zahvaliti se tada mladom Talijanu.
Arrigo Sacchi – prvi put
Danas radi kao analitičar na televiziji, ali je 1988. Sacchi, na iznenađenje mnogih postao trener Milana. Ono što mu je osiguralo poziciju su dobre partije Parme, koju je s uspjehom do tada vodio. Sa njim na čelu je Milan odmah osvojio Scudetto, a nakon toga i dva puta Kup prvaka, današnju Ligu Prvaka, dva Interkontinentalna kupa i dva europska Superkupa. Ostao je na klupi Rossonera sve do 1991.
Fabio Capello – drugi put
Capello je Berlusconiju oduvijek bio drag. Nakon Sacchijevog odlaska dobio je priliku i iskoristio ju je na najbolji mogući način. Pod njegovim vodstvom za pet godina, od 1991.-1996., Milan je osvojio četiri Scudetta, tri talijanska Superkupa, jednu Ligu prvaka i jedan europski Superkup.
Oscar Tabarez
Nakon što je Capello navijače „razmazio“ i navikao na velike rezultate, došao je Tabarez, koji je nakon izgubljene utakmice Superkupa Italije protiv Fiorentine i nekoliko loših utakmica Rossonera dobio otkaz prije kraja godine. Prošlo je tek jedanaest prvenstvenih utakmica.
Arrigo Sacchi – drugi put
Nakon kratke avanture sa Tabarezom, Berlusconi se odlučio ponovo pozvati Sacchija, koji je na klupi Milana završio sezonu 1996-1997, ali nije želio, tako su tada pisali italijanski mediji, obnoviti ugovor s Rossonerima zbog kaotičnog stanja u svlačionici.
Fabio Capello – treći put
1997. Berlusconi ponovno poziva Capelloa u nadi da će nakon dvije godine neuspjeha miljenik pronaći način da vrati momčad na pobjedničke staze. Ovaj put eksperiment ne uspijeva, a na kraju sezone Capello podnosi ostavku.
Alberto Zaccheroni
Nekada trener Udinesea, Zaccheroni je 1998. u Milanu naslijedio demoraliziran sastav i mnogo problema s igračkim kadrom. Ipak s najmanje zvijezda u timu u Berlusconijevoj eri, trener uspijeva osvojiti Seriju A. I pored podviga, manje od tri godine kasnije, predsjednik Milana odlučio je zamijeniti Zaccheronija većim trenerskim imenom.
Cesare Maldini
Dugogodišnji igrač Milana i otac Paola Maldinija na klupu Rossonera sjeo je 2001. Tu se zadržao tek jednu sezonu, u kojoj je osvojio šesto mjesto, koje je bilo dovoljno za kvalifikaciju u kup UEFA. Iako nije bio osobito uspješan u Milanu, pamti se da je on na mjesto prvog asistenta doveo Maura Tassottija, još jednu klupsku legendu koja će svoje trenerske vještine pokazati nešto kasnije kao asistent.
Fatih Terim
Turski trener u sezoni 2001-2002 bio je predmet tretmana kakav je imao Oscar Tabarez. Prije kraja godine dobio je otkaz nakon niza rezultata koji nisu zadovoljili Berlusconija.
Carlo Ancelotti
Za razliku od mnogih drugih, Ancelotti je bio pun pogodak. U Milanu se zadržao osam godina što je do danas najduži staž jednog trenera u Berlusconijevoj eri. Staž su mu produžili po jedno osvajanje Serije A, Kupa Italije, talijanskog Superkupa, Interkontinentalnog kupa te po dva puta Ligu prvaka i europski Superkup.
VEZANE VIJESTI
Leonardo
Najveće iznenađenje otkako je predsjednik Berlusconi. Leonardo, nikada prije na klupi bilo koje momčadi, u ruke dobiva jednu od najskupljih momčadi svijeta. I pored toga, zbog loših rezultata daje otkaz, a nekoliko mjeseci nakon toga postaje trener mrskog rivala Intera, što mu navijači ni danas nisu oprostili. Na klupi Milana se nije zadržao ni cijelu sezonu.
Massimiliano Allegri
Tri puta trener godine u Italiji, prije dolaska u Milan, Allegri je bio najveća nada Italije kada su treneri u pitanju. 2010., u svojoj prvoj sezoni osvaja Seriju A, a godinu kasnije Milan gubi prvo mjesto u korist Juventusa. U sljedećoj sezoni Berlusconijevo strpljenje je iscurilo, te i on dobija otkaz.
Clarence Seedorf
Tek što je završio igračku karijeru u prvoj brazilskoj ligi, Seedorfu je, kao miljeniku navijača i kluba ponuđeno mjesto prvog trenera. Iako s igračkim kadrom na raspolaganju nije mogao mnogo, Berlusconi mu uručuje otkaz o kojem se i danas burno raspravlja.
Filippo Inzaghi
Odlaskom Seedorfa i dolaskom Inzaghija nastavljaju se problemi u crveno-crnom taboru. Inzaghi je završio sezonu koju je započeo Seedorf. Dobio je otkaz na kraju sezone 2014-2015.
Siniša Mihajlović
Dugo je Mihajlović „plesao na žici“. Od samog početka je njegov zadatak bio ravan nemogućoj misiji. Podići Milan iz blata bez velikih ulaganja u igrački kadar. Miha je zavrnuo rukave i prihvatio se posla. Dobio je otkaz dok je momčad bila na šestom mjestu koje nikoga ne zadovoljava, a izborio je i finale Kupa Italije, koje prema mišljenju Silvija Berlusconija nije dovoljno.
