Bivši šef izraelske vojske izrasta u najveću prijetnju Netanyahuu: "Potpuna suprotnost"

Navečer 8. lipnja izraelska stranka Likud premijera Benjamina Netanyahua objavila je na svom službenom računu na platformi X samo četiri riječi:

Uz kratku poruku objavljen je 11-sekundni video generiran umjetnom inteligencijom u kojem političari Gadi Eisenkot i Ahmad Tibi stoje zajedno ispred zgrade parlamenta nad kojom se nadvijaju tamni oblaci, piše CNN.

„Nema Gadija bez Tibija.“

Na kraju videa pojavljuje se poruka: „Eisenkot nema vladu bez Arapa“, aludirajući na Tibija, jednog od najistaknutijih arapskih zastupnika u izraelskom parlamentu.

Objava je naglasila dva ključna elementa Likudove kampanje uoči parlamentarnih izbora zakazanih za kraj listopada. Prvo, Benjamin Netanyahu ponovno će posegnuti za protuarapskom retorikom koju njegova stranka godinama koristi. Drugo, bivši načelnik Glavnog stožera izraelske vojske Gadi Eisenkot sada se smatra glavnim političkim izazivačem najdugovječnijeg izraelskog premijera.

Iako Eisenkotovo ime još nije široko poznato izvan Izraela, u zemlji njegova popularnost posljednjih mjeseci snažno raste, potisnuvši bivšeg premijera Naftalija Bennetta kao glavnog Netanyahuova suparnika. Jedan Netanyahuov savjetnik izjavio je da imaju spremno još 400 videa usmjerenih protiv Eisenkota.

Eisenkotova stranka Yashar („Ravno“ ili „Pošteno“ na hebrejskom), osnovana prije manje od godinu dana, donedavno je u anketama osvajala tek jednoznamenkastu potporu. Danas je većina istraživanja javnog mnijenja smješta gotovo uz Likud, pa čak i ispred zajedničke liste Naftalija Bennetta i bivšeg premijera Yaira Lapida.

Bennett i Lapid pokušali su Eisenkota uključiti u jedinstveni blok protiv Netanyahua, no on je to odbio i odlučio izaći na izbore samostalno. U međuvremenu ih je u više anketa prestigao.

Prema posljednjem istraživanju televizije Channel 12, Eisenkotova stranka osvojila bi 21 zastupničko mjesto u Knesetu, odmah iza Likudovih 23, dok bi savez Bennett–Lapid dobio 18 mandata. Na pitanje tko bi bio bolji premijer, 38 posto ispitanika odabralo je Eisenkota, a 36 posto Netanyahua. Slične rezultate pokazuju i druge velike ankete.

Promjena se vidi i u kampanji Likuda, koji je posljednjih tjedana glavni fokus prebacio s Bennetta upravo na Eisenkota.

U javnosti su se pojavili videozapisi koji ismijavaju Eisenkotov izražen engleski naglasak, uspoređujući ga s uglađenim međunarodnim nastupima Netanyahua, koji je srednju školu završio u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji. Jedna od novih poruka kampanje glasi i: „Gadi ne bi napao Iran.“

No upravo bi ta razlika mogla biti razlog Eisenkotove sve veće popularnosti.

Potpuna suprotnost Netanyahuu

Analitičari ističu da je Eisenkot po stilu i javnom nastupu potpuna suprotnost Netanyahuu, više nego bilo koji njegov ozbiljan politički protivnik posljednjih godina.

Dok je 76-godišnji Netanyahu desetljećima usavršavao politički spektakl, oštru retoriku i medijske nastupe, 66-godišnji Eisenkot poznat je kao tih, suzdržan i nenametljiv čovjek koji više vjeruje strategiji nego političkom marketingu.

Razlikuju se i njihove životne priče.

Netanyahu je sin uglednog povjesničara, odrastao je u elitnim krugovima Jeruzalema i služio u elitnoj specijalnoj postrojbi Sayeret Matkal.

Eisenkot je drugo od devetero djece marokanskih doseljenika. Odrastao je u Tiberijadi i Eilatu, daleko od tradicionalnih izraelskih centara političke moći. Vojnu karijeru započeo je u brigadi Golani, a od 2015. do 2019. bio je načelnik Glavnog stožera Izraelskih obrambenih snaga (IDF), na tu ga je dužnost imenovao upravo Netanyahu.

„Pod tvojim vodstvom, Gadi, izraelska vojska ostvarila je velike uspjehe“, rekao je Netanyahu na Eisenkotovu oproštaju 2019. godine. „Odajemo ti priznanje za tvoje brojne zasluge kao vojnika i zapovjednika.“

Kontroverze i ulazak u politiku

Njegov mandat obilježile su i političke kontroverze.

Godine 2016. nadgledao je kazneni postupak protiv vojnog bolničara Elora Azarije, osuđenog zbog ubojstva ranjenog palestinskog napadača u Hebronu. Slučaj je izazvao veliku političku raspravu o vojnoj etici i pravilima uporabe sile.

Unatoč snažnom pritisku desnice, uključujući i samog Netanyahua, Eisenkot je podržao vojni pravosudni postupak. U politiku je ušao 2022. pridruživši se Bennyju Gantzu, još jednom bivšem načelniku Glavnog stožera.

Nakon napada Hamasa 7. listopada zajedno su ušli u Netanyahuov izvanredni ratni kabinet. S vremenom je Eisenkot postajao sve kritičniji prema načinu vođenja rata i izostanku jasne strategije, osobito kada je riječ o oslobađanju talaca u Gazi.

„Rat se vodi kroz taktičke uspjehe, bez značajnih poteza za ostvarenje strateških ciljeva“, napisao je u veljači 2024. u pismu Netanyahuu i članovima ratnog kabineta.

Osobna tragedija

Rat je obilježio i njegov privatni život.

Dva mjeseca nakon početka sukoba njegov najmlađi sin Gal poginuo je u Gazi. Kasnije su u borbama poginula i dvojica njegovih nećaka. Istodobno je Netanyahuov sin Yair Netanyahu veći dio rata proveo u Miamiju i nije služio pričuvni vojni rok.

„Nastavit ćemo biti složna i sretna obitelj kako tvoja žrtva ne bi bila uzaludna“, rekao je Eisenkot na sinovu pogrebu.

„Učinit ćemo sve da budemo dostojni tvoje žrtve, žrtve tvojih suboraca i cijelog izraelskog naroda.“

U lipnju 2024. Eisenkot i Gantz napustili su ratni kabinet zbog neslaganja oko daljnjeg vođenja rata, a godinu dana poslije Eisenkot je osnovao vlastitu stranku koja od tada bilježi stalan rast potpore.

Može li srušiti Netanyahua?

Anshel Pfeffer, dopisnik časopisa The Economist i autor jedne od Netanyahuovih biografija, smatra da se Eisenkot razlikuje od svih prethodnih izazivača.

„Od 1996. u Izraelu traje svojevrsna audicija za osobu koja će srušiti Netanyahua“, rekao je.

„Oni koji su uspjeli, poput Ehuda Baraka i Ariela Sharona, bili su potpuno drukčiji od njega. Oni koji nisu uspjeli uglavnom su ga pokušavali oponašati.“

Pfeffer takve političare naziva „WannaBibiji“, odnosno onima koji žele biti poput Bibija Netanyahua.

Po njegovu mišljenju, Eisenkot ne slijedi taj obrazac.

„Postoji samo jedan Netanyahu. Eisenkot je prvi nakon mnogo godina koji ga pokušava pobijediti upravo time što je njegova suprotnost.“

Ipak, Pfeffer upozorava da razlike možda nisu tako velike kada je riječ o politici.

Podsjeća da je Eisenkot bio jedan od ključnih autora izraelske vojne strategije, uključujući tzv. doktrinu Dahiya, koja predviđa uporabu goleme vojne sile protiv civilne infrastrukture radi odvraćanja budućih napada, razvijenu nakon rata s Hezbollahom 2006. godine, kao i strateško planiranje na početku rata u Gazi.

„Po osobnosti jest drukčiji“, kaže Pfeffer, „ali kada je riječ o političkom sadržaju, razlike su mnogo manje jasne.“

Netanyahu je tijekom godina nadživio brojne političke izazivače koji su nakratko uživali veliku potporu javnosti, ali su na kraju izgubili od njegova političkog iskustva. Za sada se čini da upravo Eisenkotova različitost predstavlja njegov najveći adut.

„Eisenkot nije Netanyahu i nikada to neće biti. No možda upravo to mnogi Izraelci danas traže – potpuno drukčiji stil vodstva“, zaključio je Pfeffer.