O čemu govorimo kada govorimo o palestinskom pravu na otpor protiv izraelske okupacije?

Promatrana kroz povijest ljudskih prava, palestinska borba u Gazi poprima značenje koje nadilazi jedan narod ili teritorij. Ona razotkriva jaz između deklarativne predanosti čovječanstva univerzalnom ljudskom dostojanstvu i njegove spremnosti da zaštiti one kojima se prava sustavno uskraćuju, piše Buğra Sarı za Middle East Monitor.

Opća deklaracija o ljudskim pravima, usvojena 1948. godine, odbacuje hijerarhije ljudske vrijednosti. Prava pripadaju ljudima neovisno o nacionalnosti, vjeri, političkoj pripadnosti ili priznanju suverene države. Palestincima stoga nije potrebno nikakvo posebno opravdanje da bi zahtijevali pravo na život, slobodu, obrazovanje, vlasništvo i sigurnost. Ta im prava pripadaju neovisno o političkim uređenjima koja bi trebala osigurati njihovu zaštitu.

Palestinski otpor u Gazi, shvaćen kao šira borba protiv oduzimanja zemlje i imovine te za individualnu i kolektivnu slobodu, daje tom načelu konkretan sadržaj. Obuhvaća političku mobilizaciju, građansko djelovanje, očuvanje kulturnog kontinuiteta i napore za održavanje društva u razornim uvjetima. Njegovo univerzalno značenje proizlazi iz prava koja se brane i ustrajanja na tome da Palestinci moraju imati mogućnost ostvarivati ih.

Stoljeće oduzimanja zemlje i otpora

Započeti ovu povijest 7. listopada 2023. znači svesti dugotrajnu borbu za prava na posljedice jednog događaja. Time se zanemaruju iskustva koja su oblikovala uzastopne palestinske generacije: oduzimanje zemlje i imovine, raseljavanje, okupacija i onemogućavanje političke slobode.

Stoljetna dimenzija te borbe proizlazi iz imperijalnih aranžmana koji su prethodili uspostavi Izraela. Balfourovom deklaracijom iz 1917. podržano je stvaranje židovske nacionalne domovine u Palestini, dok je postojeće nežidovsko stanovništvo spomenuto u kontekstu zaštite njegovih građanskih i vjerskih prava. Ta je formulacija, poslije ugrađena u britanski mandat nad Palestinom, priznala nacionalne težnje jednog stanovništva, ali nije na jednak način priznala težnje drugoga.

Nasilje koje je pratilo uspostavu Izraela pretvorilo je političku isključenost u masovno oduzimanje zemlje i imovine. Napad organizacija Irgun i Lehi na Deir Yassin u travnju 1948. postao je trajan simbol ranjivosti palestinskog civilnog stanovništva.

Tijekom Nakbe približno 750.000 Palestinaca protjerano je iz svojih domova. Gaza je postala jedno od glavnih utočišta za ljude odvojene od svojih domova, izvora prihoda i zajednica.

Podudarnost Nakbe i usvajanja Opće deklaracije o ljudskim pravima 1948. godine otkriva duboko povijesno proturječje. Dok je međunarodna zajednica proglašavala univerzalno ljudsko dostojanstvo, Palestinci su gubili temeljne uvjete za ostvarivanje svojih prava. Njihova borba koja je uslijedila neprestano je razotkrivala jaz između priznavanja prava i njihove stvarne zaštite.

Izraelska okupacija Gaze 1967. godine donijela je dodatne oblike kontrole. Povlačenje izraelskih naselja i stalno raspoređenih kopnenih snaga 2005. nije dovelo do uspostave palestinskog suvereniteta. Međunarodni odbor Crvenog križa nastavio je smatrati Gazu okupiranim područjem jer je Izrael zadržao učinkovitu kontrolu nad ključnim aspektima pristupa i kretanja. Izraelska blokada uvedena 2007. dodatno je ograničila gospodarski i društveni život.

Ponavljani valovi nasilja dodatno su pogoršali te uvjete. Ujedinjeni narodi zabilježili su 2251 poginulog Palestinca tijekom neprijateljstava 2014. godine, među kojima su bila 1462 civila. Povjerenstvo UN-a koje je istraživalo Veliki marš povratka 2018. utvrdilo je da su izraelske snage bojevim streljivom ubile 183 prosvjednika. Nesigurnost u Gazi, dakle, postojala je mnogo prije listopada 2023.

Tri generacije ljudskih prava pomažu razumjeti to iskustvo. Građanska i politička prava štite od nasilja i samovoljnog postupanja vlasti; gospodarska i socijalna prava omogućuju dostojanstven život; kolektivna prava odnose se na budućnost jednog naroda. U Gazi je njihova međusobna povezanost neizbježna.

Prva generacija prava: Život, sloboda i sigurnost

Pravo na život temeljno je ljudsko pravo. Prema Reutersu, zdravstvene vlasti u Gazi do listopada 2026. izvijestile su o više od 74.000 ubijenih Palestinaca od listopada 2023.

Genocid izravno zadire u to pravo.

U rujnu 2025. Neovisno međunarodno istražno povjerenstvo UN-a za okupirano palestinsko područje, uključujući Istočni Jeruzalem, i Izrael zaključilo je da je Izrael počinio genocid u Gazi.

Povjerenstvo je identificiralo četiri genocidna čina, uključujući ubijanje, nanošenje teških tjelesnih ili duševnih ozljeda, nametanje razornih životnih uvjeta i mjere usmjerene na sprječavanje rađanja, kao i genocidnu namjeru. Zasebno je Međunarodni sud pravde u siječnju 2024. naložio pravno obvezujuće privremene mjere kojima se od Izraela zahtijeva sprječavanje djela zabranjenih Konvencijom o genocidu i omogućavanje prijeko potrebne humanitarne pomoći.

Sloboda i sigurnost također zahtijevaju zaštitu od proizvoljnog pritvaranja i mučenja. Izvješće UN-a iz srpnja 2024. dokumentiralo je pritvaranja bez podizanja optužnice ili suđenja te svjedočanstva o zlostavljanju. Važna je i sloboda udruživanja: stručnjaci UN-a osudili su izraelsko proglašenje šest palestinskih organizacija civilnog društva terorističkim organizacijama 2021. godine. Ti nalazi povezuju fizički opstanak sa zaštitom od samovoljnog postupanja vlasti i obranom ljudskog dostojanstva.

Pravo na vlasništvo: Temelji slobode

Vlasništvo povezuje zaštitu pojedinca s poviješću oduzimanja zemlje i imovine. Članak 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje pravo na vlasništvo i zabranjuje njegovo proizvoljno oduzimanje. Palestinski dom ili poljoprivredno zemljište također omogućuju obiteljski kontinuitet, neovisnost i povezanost s određenim mjestom.

Prema humanitarnom pregledu Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) iz rujna 2025., 92 posto stambenih jedinica u Gazi bilo je uništeno ili oštećeno. Takvo razaranje istodobno odnosi krov nad glavom, godinama stjecanu ušteđevinu i materijalne temelje života zajednice. Obnova se stoga ne odnosi samo na povrat materijalne imovine nego i na ponovno uspostavljanje društvenog kontinuiteta.

Politika izgradnje naselja u drugim dijelovima okupiranog palestinskog teritorija otkriva sličnu povezanost između vlasništva i političke isključenosti. U savjetodavnom mišljenju iz srpnja 2024. Međunarodni sud pravde utvrdio je da je nastavak izraelske prisutnosti nezakonit te je naveo obveze povezane s obustavom izgradnje naselja, evakuacijom i naknadom štete. Sud je izraelsku politiku povezao s uskraćivanjem palestinskog prava na samoodređenje.

Pravo na vlasništvo povezuje individualna prava s kolektivnom slobodom: ljudi ne mogu smisleno odlučivati o vlastitoj budućnosti ako neprestano gube materijalne temelje svojeg postojanja.

Druga generacija prava: Obrazovanje, zdravlje i sredstva za život

Gospodarska i socijalna prava produbljuju takvo razumijevanje. Ljudi mogu preživjeti bombardiranje, a pritom izgubiti sve što im je potrebno za održivu budućnost. Obrazovanje, zdravstvena skrb, hrana i zaposlenje daju ljudskom dostojanstvu konkretan sadržaj. Njihovo uništavanje ostavlja posljedice koje traju mnogo dulje od neposrednog nasilja.

U kolovozu 2025. službeno je potvrđena glad u guvernoratu Gaza. U zajedničkom priopćenju agencije UN-a povezale su izgladnjivanje sa sukobom, ponovljenim raseljavanjem, ozbiljnim ograničenjima pristupa humanitarnoj pomoći i urušavanjem ključnih sustava. Glad tako pokazuje kako uništavanje društvene infrastrukture može ugroziti život jednako izravno kao i oružano nasilje.

Zdravstvena skrb pokazuje istu međusobnu ovisnost. U rujnu 2026. OCHA je dokumentirala nestašice lijekova za liječenje raka, potrepština za dijalizu i inzulina, povezujući poremećaje u opskrbi s nedostatnim financiranjem i preprekama u dopremi dostupnih lijekova. Prekid liječenja može uzrokovati nepovratnu štetu čak i nakon ponovne uspostave opskrbe.

Obrazovanje otkriva posljedice koje se protežu kroz generacije. Procjena koju je UNESCO predstavio u studenome 2025. pokazala je da je 95 posto visokoškolskih kampusa u Gazi oštećeno ili uništeno, pri čemu su 22 od njih ukupno 38 potpuno uništena. OCHA je u rujnu 2026. izvijestila da približno 200.000 djece nema pristup organiziranom obrazovanju. Ti gubici ugrožavaju znanje i stručne kapacitete ključne za budući oporavak.

Ipak, borba za očuvanje obrazovanja se nastavlja.

UNESCO je izvijestio da je osigurao privremene prostore za učenje za 10.000 sveučilišnih studenata. Takvi napori utjelovljuju otpor kroz očuvanje obrazovanja: studenti i nastavnici održavaju znanja i sposobnosti o kojima ovisi obnova njihova društva.

Mogućnosti ostvarivanja prihoda povezuju sve te primjere. Agencija UN-a za palestinske izbjeglice (UNRWA) dokumentirala je kako ograničenja ribolova smanjuju prihode obitelji. U uvjetima blokade pristup moru postaje pitanje gospodarskog opstanka. Obnova prava stoga, uz hitnu pomoć, zahtijeva i mogućnosti rada i proizvodnje.

Humanitarna pomoć neophodna je, ali trajno rješenje mora obnoviti sposobnost ljudi da samostalno osiguravaju vlastitu egzistenciju. U suprotnom, pomoć riskira postati trajni način održavanja života ljudi čije pitanje slobode ostaje neriješeno.

Treća generacija prava: Samoodređenje i kulturni kontinuitet

Pravo na samoodređenje objedinjuje sve te dimenzije. O njemu se često raspravlja u kontekstu kolektivnih prava ili prava treće generacije, a izričito je priznato u zajedničkom prvom članku dvaju temeljnih međunarodnih paktova o ljudskim pravima. Obuhvaća pravo naroda da određuju svoj politički status, ostvaruju razvoj i raspolažu svojim prirodnim bogatstvima i resursima.

Za Palestince se to pravo odražava u svakodnevnom životu. Tko odlučuje o pristupu zemlji i vodi? Tko određuje mogu li se ljudi kretati, obnavljati svoje domove ili uspostavljati gospodarske veze? Samoodređenje podrazumijeva mogućnost utjecaja na te uvjete, umjesto trajne podređenosti odlukama koje se donose drugdje.

Ograničenja ribolova pokazuju kako se kolektivna i socioekonomska prava preklapaju. Pristup prirodnim resursima omogućuje ostvarivanje prihoda, prehrambenu sigurnost i razvoj. Kontrola nad tim resursima stoga utječe i na dobrobit pojedinaca i na sposobnost naroda da oblikuje vlastitu budućnost.

Kulturni kontinuitet sastavni je dio iste borbe. Do 24. ožujka 2026. UNESCO je potvrdio oštećenja na 164 kulturna lokaliteta u Gazi, uključujući vjerske građevine, spomenike, muzeje i arheološka nalazišta. Ti gubici pogađaju mjesta preko kojih zajednice uspostavljaju odnos s vlastitom poviješću i prenose osjećaj pripadnosti. Oni osiromašuju palestinski kolektivni život, ali i zajedničku baštinu čovječanstva.

Očuvanje obiteljskih zapisa, kulturnog znanja i dokumentiranje kršenja prava stoga imaju političko značenje. Tim se praksama brane zahtjevi i prava koje bi raseljavanje i nekažnjivost mogli izbrisati. Njima se potvrđuje da Palestinci imaju vlastitu povijest i pravo sudjelovati u određivanju svoje budućnosti.

Gaza i univerzalna povijest emancipacije

Značenje takvog zahtjeva postaje jasnije u širem kontekstu povijesti emancipacije. Američka borba za neovisnost afirmirala je načelo vlasti utemeljene na pristanku onih kojima se vlada. Francuska revolucija dala je trajnu snagu idealima slobode i jednakosti. Južnoafrički pokret protiv aparthejda suprotstavio se institucionaliziranoj rasnoj nejednakosti. Njihova važnost djelomično proizlazi iz načina na koji su pojedinačne borbe proširile primjenu načela predstavljenih kao univerzalna.

Te povijesti također razotkrivaju trajnu napetost. Pokreti i države mogu proglašavati univerzalna prava, a istodobno određenim skupinama uskraćivati njihovo ostvarivanje. Napredak ovisi o onima koji su isključeni i koji zahtijevaju da se ta načela primjenjuju i na njih. Univerzalnost dobiva praktično značenje kroz otpor tvrdnji da neki ljudi moraju beskonačno čekati zaštitu.

Palestinski otpor u Gazi pripada toj povijesti jer potvrđuje prava čija valjanost obuhvaća sve ljude. Nacionalni karakter borbe i njezino univerzalno značenje nisu proturječni: Palestinci nastoje ostvariti slobode koje se ne mogu dosljedno priznavati samo drugima. Njihova borba zahtijeva primjenu ljudskih prava čak i kada njihova zaštita dovodi u pitanje moćne interese.

To stavlja odgovornost na institucije i vlade koje se pozivaju na univerzalna načela. Priznavanje palestinske patnje mora se pretočiti u zaštitu, odgovornost za počinjena djela i obnovu uvjeta potrebnih za slobodu. Palestinski glasovi i odluke moraju imati ulogu u obnovi i političkim aranžmanima; svoditi ljude isključivo na primatelje pomoći znači zanemariti njihovu sposobnost samostalnog djelovanja i odlučivanja.

Ako zaštita ovisi o geopolitičkoj važnosti ili diplomatskim savezima, prava postaju povlastice koje se dodjeljuju prema političkoj naklonosti. Obrana palestinskih prava stoga znači i obranu jednake primjene standarda za koje vlade tvrde da ih prihvaćaju kao univerzalne.

Gaza tako predstavlja ispit proizlaze li iz ljudskog dostojanstva stvarne obveze čak i kada njihovo ispunjavanje nosi političku cijenu. Samo suosjećanje ne može riješiti to pitanje. Univerzalna prava stječu vjerodostojnost dosljednom zaštitom, osobito ondje gdje odnosi moći otežavaju njihovu provedbu i čine je politički nepoželjnom.

Prava koja Palestinci brane proizlaze iz njihove posebne povijesti, ali njihova valjanost ne završava na granicama Palestine. Život, sloboda, dom, obrazovanje, zdravstvena skrb i sloboda oblikovanja kolektivne budućnosti pripadaju zajedničkoj biti ljudskog dostojanstva.

Univerzalnost palestinskog otpora u Gazi leži u njegovu inzistiranju na tome da Palestinci moraju moći ostvarivati prava koja je čovječanstvo već proglasilo univerzalnima.