Francesca Albanese ekskluzivno za N1: Gaza je koncentracijski logor

"Kao prvo, želim pozdraviti ljudske gledatelje. Mislim da mi je ovo prvi intervju nakon puno vremena za jedan hrvatski medij. Za one koji nisu upoznati s mojim mandatom, ja sam imenovana od UN-a da dokumentiram izraelsko kršenje međunarodnog prava na području Gaze, Zapadne obale i istočnog Jeruzalema. To je ono što je ostalo od takozvane Palestine, ali bez palestinskog suvereniteta, Izrael ima puni suverenitet, Palestinci su pod odvojenim režimom", kazala je Francesca Albanese na početku razgovora.

"Nisam prva koja govori o genocidu..."

"No, izraelski doseljenici su pod izraelskim građanskim pravom, a Palestinci pod vojnim, izvanrednim pravom. Izdala sam osam izvješća za UN, pet u kontekstu genocida. Nisam prva koja govori o genocidu, znamo od ratova u bivšoj Jugoslaviji da postoji obveza da se spriječi genocid, a kako ćete ga spriječiti ako ga niti ne priznajete?"

Ukratko je predstavila i svoj rad kao posebne izvjestiteljice Ujedinjenih naroda za okupirana palestinska područja. Detalji su mučni.

"Ovo posljednje izvješće pokriva mučenje, ali nije samo mučenje provođeno nad Palestincima desetljećima. Nakon listopada 2023., postalo je sustavno i rašireno. Izrael je arbitrarno uhitio i zadržao više od 20.000 Palestinaca samo u posljednje dvije i pol godine. To uključuje mlade ljude s invaliditetom; imamo svjedočanstva o nasilju, slomljenim kostima, ponižavanju, mučenju, seksualnom zlostavljanju... To je nešto što nisam vidjela u cijeloj svojoj karijeri", kaže.

Silovanje - karakteristika genocida

"Kao kada govorimo o koncentracijskim logorima ili plinskim komorama, silovanje je karakteristika genocida. To će obilježiti potpuno uništenje Gaze i genocid nad palestinskim narodom. Palestinci trpe sustavno silovanje, to je sredstvo rata, koristi se kako bi se uništio palestinski narod. Osim što su mnogi ubijeni i zatvoreni, više od 4000 ljudi je nestalo, mnogi su ubijeni u zatvoru, ali kada se i vrate, nešto u njima bit će mrtvo. Neće se moći oporaviti. Trpe najrazličitija mučenja, bejzbolskim palicama itd.", dodala je.

Albanese se osvrnula i na slučaj koji je šokirao zapadnu javnost prošlog kolovoza.

"To je prilično emblematski slučaj. Za one koji nisu upoznati: u kolovozu prošle godine pojavila se video snimka palestinskih muškaraca, zavezanih ruku i nogu, kako leže na tlu u jednom vojnom kampu. Bilo ih je oko 20. Jedan od njih gurnut je uza zid, okružili su ga vojnici. Na videu se vide ti vojnici kako ga siluju. Kasnije smo doznali da je silovan oštrim predmetom, najvjerojatnije nožem. Morao je biti hospitaliziran na period od pet mjeseci."

Pa ipak, kako dodaje, ne samo da su počinitelji, izraelski vojnici, prošli nekažnjeno, pritvorena je upravo osoba koja je tu snimku objavila i time ukazala na strašan zločin.

"To je bio očit, dokumentiran slučaj silovanja. Provedena je istraga, ali nakon toga su vojnici oslobođeni, a osoba koja je bila odgovorna za puštanje videa u javnost pritvorena je. To je očiti slučaj koji predstavlja činjenicu da su mučenje i silovanje prihvaćeni kada je riječ o Palestincima. Zato sam jasno naznačila u izvješću da neki dijelovi izraelskog društva i dalje prolaze nekažnjeno. Isto tako zastupnici u izraelskom parlamentu govore: 'Što je pogrešno u silovanju Palestinaca?'. Dakle, govorimo o civilima, ne znamo što su radili borcima, onima koji su ratovali u Gazi."

Dehumanizacija 'Drugoga'

"Ako tako što mogu činiti civilima, potpuno nekažnjeno, zamislite što se događa u mraku, kada nema video dokaza", pita se Albanese.

Talijanska pravnica poručila je kako trenutačno radi na izvješću koje dokumentira izraelske zločine nad palestinskim novinarima.

"Trenutačno radim na izvještaju o tome kako su palestinski novinari nestali, ubijeni i mučeni i kako se genocid skriva u izraelskim medijima. Kako međunarodni, veliki mediji, važne kuće, predstavljaju ono što se događa u Palestini. Dehumanizacija je jedan zajednički nazivnik svega ovoga. Dehumanizacija 'Drugoga' nije neobična, vrlo je česta, ona je česti element svakog genocida. Morate dehumanizirati 'Drugoga' i reducirati cijeli narod na ništa, kako biste ih mogli tretirati kao nešto manje od ljudskih bića."

Dehumanizacija, ponavlja, traje već desetljećima, samo je pojačana nakon listopada 2023.

"Izraelci ne smatraju Palestince ljudskim bićima, ali to se nije dogodilo nakon listopada 2023. Nakon listopada 2023., uz izliku izraelske osvete, zapravo je došlo do toga da su Izraelci portretirali Palestince kao velike neprijatelje. Ali karakterizirali su ih kao štetočine i teroriste već desetljećima, otkako se bavim ljudskim pravima i radim za UN u Palestini. Već je i prije bio položen teren za ovaj genocid, u smislu dehumanizacije."

Smatra da su kritike "antisemitizma" u njezinom slučaju potpuno neprikladne.

"Država Izrael i njezini suradnici, posebice lobističke grupe u SAD-u i Europi koje se zalažu za aparthejd, uvijek odbacuju kritike upućene prema Državi Izrael i optužuju razne organizacije za zaštitu ljudskih prava, poput Amnesty Internationala, čak i papu i glavnog tajnika UN-a za antisemitizam. To je zanimljivo. Kao Europljanka, jako sam osjetljiva na ono što se dogodilo Židovima u Europi prije manje od 100 godina; oni su bili dehumanizirani i kolektivno kažnjeni. Antisemitizam ne pripada tom svijetu, on je usmjeren prema ljudima jer su Židovi, a kritika Izraela nema ništa s religijom."

"Izrael se mora pridržavati pravila UN-a"

"Izrael je član UN-a i mora se pridržavati pravila UN-a. Staviti Izrael pod povećalo znači kritizirati Izrael i davati preporuke u skladu s međunarodnim pravom. Kakve to veze ima s terorizmom? Ali mnogi vjeruju u taj narativ. Ako su vaše analize zapravo činjenice, zašto je taj politički napad tako snažan?"

Osvrnula se i na činjenicu da je postala prva dužnosnica UN-a pod udarom sankcija.

"Mene napada Izrael, ja pro bono služim UN-u, a tretiraju me kao neprijatelja, zabranjeno mi je putovati u SAD, zaplijenili su mi imovinu, ja sam nekoć tamo živjela, imam tamo kćer koja ide u američku školu. Čak i kao europska državljanka ne mogu otvoriti račun u banci da dobijem neki honorar. Ljudi bi trebali biti zabrinuti: kažnjena sam jer koristim mandat koji sam dobila od UN-a. To je stvarnost. Moja kći tuži Trumpovu administraciju. Sudac je u svibnju prošle godine ukinuo sankcije, ali vlada je nakon toga uložila žalbu pa su sankcije ponovno uvedene."

"Situacija je vrlo teška. U isto vrijeme, provodi se genocid, a mene se kažnjava jer sam na to ukazala, pogotovo na sudioništvo. Mnogi zapravo profitiraju od toga, recimo vojna industrija."

Priznala je i kako su njezine godine pod UN-ovim mandatom promijenile mišljenje koje je imala o Palestini i Izraelu.

"Željela bih da vaši gledatelji shvate sljedeće. Iako sam puno znala o Palestini, tamo sam dugo živjela, radila s izbjeglicama, kada sam napustila UN posvetila sam se akademskom radu i istraživanju, tako da - nije da nisam ništa znala o Palestini. Ali kada sam dobila mandat od UN-a, počela sam istraživati različite aspekte, osobite ekonomske.

Kada sam bila u Palestini, mislila sam da je izraelska okupacija iz sigurnosnih razloga, da se Izrael zapravo štiti od prijetnji, ali koristi previše sile. Zatim sam shvatila da nije tako. Već prije 10 godina sam shvatila da postoji profit od okupacije, koristi se zemlja, kamenolomi, voda. Izrael koristi jedan izvor vode s palestinskog teritorija i koristi tu vodu u Izraelu, oni kradu vodu od Palestinaca. Oduvijek je postojala ekonomija okupacije, a privatni akteri bili su ključni u njezinom održavanju: vojna industrija, građevinski sektor, sve je to bilo nužno za preuzimanje palestinskog teritorija i domova", dodaje.

"Imamo i drugi stup. Nakon što su Palestinci etnički očišćeni, Izrael je bio kolonija i naseljavao je doseljenike, dok su Palestinci služili kao nekvalificirana radna snaga u tim naseljima. Korporacije su profitirale. Turistička industrija, Airbnb i Booking.com i dalje oglašavaju kuće koje su otete Palestincima na svojim stranicama. Kuće u koje su ušli doseljenici. Čak se i prodaje palestinska zemlja, nevjerojatno je kako Izrael prolazi nekažnjeno", kaže Albanese.

Albanese napominje kako brojni akteri profitiraju i sudjeluju u okupaciji i genocidu, čak i fondovi te sveučilišta.

"Osim toga, moram reći da ovo ne bi bilo moguće bez mirovinskih fondova, čak i sveučilišta koja normaliziraju i legitimiziraju okupaciju. Poduzeća su trebala završiti svoje poslovanje s Izraelom, prema postojećim pravilima niti jedna korporacija ne smije ulagati u područje gdje bi njihovo djelovanje imalo loš učinak na ljudska prava."

"No, tvrtke su nastavile svoje djelovanje čak i kada je Međunarodni sud prepoznao Izraelovo djelovanje kao genocid. Zato je došlo do pomaka s ekonomije okupacije na ekonomiju genocida. Navela sam tvrtke, mirovinske fondove kao pomagače. Zamislite, jedan mirovinski fond ulaže 10 posto svojih sredstava u ilegalne aktivnosti na okupiranim područjima. On dolazi iz Norveške, oni su tradicionalno prijatelji palestinskog naroda. Korporacije donose odluke, zato sam preporučila da ih se kazni."

U Gazi je Izrael ubio više od 1000 ljudi od "primirja" proglašenog prošlog listopada. Albanese stoga smatra da primirje u načelu niti ne postoji.

"Želim da hrvatski građani shvate da su u listopadu 2023., kada su milijuni europskih građana prosvjedovali, čak je i politika djelovala protiv njih, aktivno borilo protiv onih koji se bore protiv aparthejda i genocida. Kako bi se umirila situacija, SAD i europski saveznici prisilili su Izrael na primirje. No to je samo službeno ime; Izrael je nastavio s okupacijom, Izrael uništava sve."

"Pravo primirje ne postoji"

"Ako pogledate situaciju u Gazi, nema mogućnosti da se nastavi normalni život. Raselili su brojne Palestince koji žive u šatorskim naseljima pod visokim temperaturama, nemaju vode. Vidjela sam snimku jedne majke kako odlazi u bolnicu i ne traži lijekove ni mlijeko nego kremu, kako bi pomogla svojoj bebi koja je bila prekrivena osipom. Nisu imali ni pelene nego je koristila isti komad tkanine. Takva je situacija u Gazi, kako to možemo dopustiti 2026.? Da postoje koncentracijski kampovi gdje ljudi umiru", dodaje Albanese.

"Bila sam adolescentica tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji i cijelog života sam žalila što nisam bila aktivnija u oblikovanju javnog mnijenja u to vrijeme. Ne mogu prihvatiti činjenicu da ušutkavaju one koji prosvjeduju zbog onoga što se događa u Gazi. Pravo primirje ne postoji."

Osvrnula se i na sve goru i goru situaciju na okupiranoj Zapadnoj obali.

"Vrlo je šokantno ovo što se događa u okupiranoj Zapadnoj obali, a prolazi ispod radara. To je krivnja međunarodne diplomatske zajednice. Gaza je zapravo koncentracijski kamp u koji rijetko tko može ući. Čak ni novinari, ni oni koji donose humanitarnu pomoć. Ali Zapadna obala je mjesto na koje ljudi mogu doći, šokira me da ljudi samo promatraju sve ono šokantno što se događa, osobito u zadnje tri godine."

"Ja sam još 2023. upozorila glavnog tajnika UN-a, poslala sam Antóniju Guterresu pismo i napisala mu da ova vlada predlaže de jure aneksiju Zapadne obale. Od tada je Zapadna obala pod vlašću Bezalela Smotricha. Izraelci ne znaju što je Zapadna obala, to je dio teritorija od rijeke do mora. Za Izraelce, nema prostora za Palestince. Sve to sam dokumentirala: uništavanje domova, seksualno zlostavljanje vojnika - oni namjerno svlače žene i djevojke te ih tako prisiljavaju da odu - spaljivanje domova i voćnjaka. Nasilje Izraelaca izmaklo je kontroli, zato pozivam da se djeluje."

"Ne samo radi Palestinaca, nego da bi se Izraelci zaštitili od sebe samih. Značajan broj Izraelaca smatra da je mudro zaustaviti aparthejd i okupaciju te da treba uhititi one koji su odgovorni", kaže.

Albanese dodaje kako, nažalost, u današnjem svijetu privatni i korporativni interesi prevladavaju nad općim dobrom.

"Imam lošu i dobru vijest. Loša vijest je da ono što se danas događa zapravo nešto što definira svijet. Mnoge studije pokazuju da smo u fazi kada nekažnjivost vlada; države članice UN-a nisu prave donositeljice odluka. Tu su privatni, korporativni interesi, osobito na području vojne, bankarske i financijske industrije. To nije ništa novo. Danas imamo i velike tehnološke kompanije. Iskorištavanje resursa se militarizira i kontrolira se narativ kroz mainstream medije, koji su u rukama onih koji imaju ta vojna i financijska sredstva. Isto tako imamo i nadzor te tehnike kontrole."

"Gaza je eksperiment"

"Za mene i mnoge druge, Gaza je eksperiment, način na koji se pokušava izvršiti masovno zarobljavanje jednog naroda. Zato je izraelska vanjska trgovina iznimno porasla tijekom okupacije. Unutar Izraela postoji plutokracija. Bila sam u Srbiji, Hrvatskoj, Grčkoj, tu isto postoje interesi koji ne idu na ruku naroda nego iskorištavaju resurse u tim zemljama. Izrael je bio uzor demokracije za mnoge jer većina ima pravo glasa, ali zatim možete 'Druge' tretirati kao neželjene. Danas su siromašni i imigranti neželjeni, uključujući i u Europi", kaže.

Palestina - poziv na buđenje

Pa ipak, smatra da postoji i pozitivna strana cijele priče.

"Dakle, gdje je tu dobra vijest? Dobra vijest je da to znamo, vidimo i možemo promijeniti. Za mene, Palestina je poziv na buđenje. Ja sam ljudsko biće, majka, želim da moja djeca budu uspješna, a ne robovi sustava koji ih ne štiti. Znam da možemo promijeniti sustav, ali samo kroz političko sudjelovanje i time da osiguramo poštovanje zakona."

"Na primjer, albanski narod je reagirao na to da se njihova zemlja daruje plutokratima, očuvao je svoj suverenitet. Svi bismo to trebali činiti, trebali bismo štititi svoja prava. Trebamo krenuti od toga. Poziv na odgovornost za Palestinu isti je kao poziv za odgovornost za Sudan, Kongo, bivšu Jugoslaviju... Moramo se pobrinuti da se nikad više ne ponove takve stvari", dodaje.

Za kraj, Albanese je kratko progovorila o svojoj knjizi, prvoj dostupnoj u hrvatskom prijevodu, pod naslovom: "Kada svijet spava: Riječi i rane Palestine"

"Napisala sam knjigu iz osobnog pogleda. Pišem ih kao svojevrsna putovanja. Imam priliku pisati o stvarima o kojima prije nisam mogla pisati. Ispričala sam priču o Palestini kroz svoje oči. Govorim, dakako, o aparthejdu, okupaciji, genocidu, izbjeglicama i poveznici s drugim genocidima i ratovima kroz povijest. Odabrala sam 10 ljudi koji su doista postojali u mom životu, mnogi su moji prijatelji, neki više nisu s nama. Većina su Palestinci, ali imam i brojne drage prijatelje Izraelce koji su mi puno značili u životu."

"Svako poglavlje priča jednu priču, tu su različita sjećanja, ali tu je i povijest, tu je međunarodno pravo. Ta knjiga je poziv na buđenje. Napisala sam tu knjigu kao čin dobrote prema sebi. Ta knjiga postala je bestseller u Italiji, dostupna je u 60 zemalja i ljudi mi konstantno pišu koliko su naučili iz nje i koliko im je pružila nadu. Mislim da završava u pozitivnom tonu. "

"Mislim da smo na razmeđi između barbarstva i nade. Imamo put, imamo izlaz: poštivanje međunarodnog prava. Ali moramo podnijeti neke žrtve, moramo se osloniti na sebe, na solidarnost, a ne na individualizam", zaključila je Francesca Albanese.