Torijevci su desetljećima kočili ukidanje ropstva: Novi registar otkriva veze politike i trgovine ljudima

U britanskoj kulturi postoji tradicija slavljenja ukidanja ropstva bez priznavanja činjenice da je ta zemlja stoljećima porobljavala i trgovala milijunima Afrikanaca.

Nedavno objavljeni Registar britanskih trgovaca robljem (Register of British Slave Traders), koji dokumentira tisuće ulagača uključenih u gotovo 250 godina britanske trgovine s više od tri milijuna porobljenih Afrikanaca, pokazuje da je riječ bila o operaciji koju je podupirala država i koju su u potpunosti podržavale obje tadašnje glavne političke stranke – torijevci i vigovci, preteče današnjih konzervativaca odnosno liberalnih demokrata, piše Guardian.

Mnogi torijevski i vigovski zastupnici ulagali su u trgovinu robljem, pokazuje registar, a mnogi su posjedovali i plantaže. No kada je krajem 18. stoljeća ojačao pokret za ukidanje trgovine robljem i samog ropstva, vigovci su se uglavnom počeli priklanjati abolicionizmu, dok su mu se torijevske vlade protivile i desetljećima ga odgađale.

Čelnik Liberalnih demokrata Ed Davey rekao je, reagirajući na Guardianovo izvještavanje o toj povijesti, da podržava „potpunu transparentnost“ te da je „ključno suočiti se s punom istinom o britanskoj povijesti“.

Konzervativna stranka uputila je Guardian na objavu svoje čelnice Kemi Badenoch na X-u iz ožujka, kojom je reagirala na deklaraciju UN-a prema kojoj su povijesno porobljavanje i trgovina Afrikancima bili „najteži zločin protiv čovječnosti“ te bi trebalo razgovarati o reparacijama.

„Britanija je predvodila borbu za ukidanje ropstva“, napisala je Badenoch. „Ne bismo trebali plaćati za zločin koji smo pomogli iskorijeniti i protiv kojeg se borimo i danas.“

Trgovina robljem bila je dio nastanka britanskih političkih stranaka

U registru je identificirano više od 50 torijevskih i oko 50 vigovskih zastupnika koji su bili uključeni u trgovinu porobljenim ljudima. Većina je ulagala u britansku, državno poduprtu Kraljevsku afričku kompaniju (RAC) i njezine prethodnice, dok su neki bili povezani i s Kompanijom Južnog mora.

Umiješanost torijevaca u RAC bila je povezana sa samim nastankom stranke. Izvorna torijevska frakcija oblikovala se tijekom krize oko isključenja iz nasljedstva 1679., podupirući tadašnjeg vojvodu od Yorka da bude okrunjen kao kralj Jakov II. Njihovi protivnici, vigovci, nastojali su spriječiti Jakovljev dolazak na prijestolje.

Jakov je postao kralj i predvodio RAC, koji je trgovao većim brojem porobljenih ljudi – najmanje 150.000 afričkih muškaraca, žena i djece – nego bilo koja druga organizacija u povijesti transatlantske trgovine robljem.

Mnogi torijevci koji su podupirali Jakova također su ulagali u RAC.

Profesor William Pettigrew, vodeći povjesničar koji je radio na registru, rekao je: „Ta platforma potpore vojvodi od Yorka prerasla je u Torijevsku stranku. Potpora vojvodinu projektu trgovine robljem, Kraljevskoj afričkoj kompaniji, postala je dodatna točka okupljanja tih ranih torijevaca, dok su joj se rani vigovci protivili. Neslaganja oko najboljeg načina širenja nacionalne trgovine robljem bila su prisutna pri samom rođenju naših političkih stranaka.“

Protivljenje vigovaca, međutim, nije bilo usmjereno protiv porobljavanja Afrikanaca, nego protiv kraljevskog monopola RAC-a. Mnogi vigovci lobirali su za širenje trgovine robljem tako da se u nju dopusti ulazak neovisnim trgovcima.

Zastupnici, bankari i kompanije koje su trgovale ljudima

Sir Benjamin Bathurst, jedan od brojnih istaknutih torijevaca u registru, ilustrira elitni status ulagača u RAC. Bio je prijatelj kralja Jakova i kraljice Ane te torijevski zastupnik za New Romney u Kentu.

Bathurst je u različitim razdobljima između 1677. i 1700. bio dužnosnik i jedan od čelnika RAC-a, u vrijeme kada je kompanija organizirala 222 transatlantska putovanja kojima su deseci tisuća Afrikanaca prevezeni u kolonije.

Sir Robert Clayton, bankar iz 17. stoljeća i izvršni direktor RAC-a, bio je vigovski zastupnik za London. Clayton je donirao novac bolnici St Thomas – danas dijelu zaklade Guy’s and St Thomas’ NHS Foundation Trust – gdje mu je podignut spomenik.

Edward Colston, predani dioničar i dužnosnik RAC-a čiji su kip prosvjednici srušili 2020., bio je torijevski zastupnik za Bristol od 1710. do 1713.

Registar pokazuje da je još više torijevskih i vigovskih političara ulagalo u RAC nakon osnivanja Kompanije Južnog mora 1711. Kompaniju je razvio Robert Harley, ministar financija koji je postao čelnik Torijevske stranke, a potom se uključila u trgovinu porobljenim ljudima.

Kraljica Ana 1713. od španjolskog kralja Filipa V. dobila je asiento – sporazum kojim je bilo predviđeno da se svake godine u španjolske kolonije u Americi dopremi 4800 porobljenih afričkih muškaraca. Ana je asiento dodijelila Kompaniji Južnog mora, koja je potom angažirala RAC da ga provede.

Nekoliko torijevskih i vigovskih zastupnika postalo je direktorima Kompanije Južnog mora, među njima Sir Richard Hoare, torijevski zastupnik za London i gradonačelnik. Osnovao je privatnu banku Hoares, koja je i danas u vlasništvu njegove obitelji.

Britanija postaje vodeća sila transatlantske trgovine robljem

Vigovci, koji su desetljećima sredinom 18. stoljeća bili na vlasti, podržavali su razvoj Britanije u vodeću svjetsku silu u porobljavanju ljudi, dok su neovisni trgovci u Bristolu, a zatim Liverpoolu, industrijalizirali trgovinu robljem.

Kada se napokon razvilo snažno moralno protivljenje tom sustavu, predvodili su ga porobljeni i oslobođeni ljudi, kvekeri te u parlamentu neovisni zastupnik William Wilberforce. Neki oslobođeni porobljeni ljudi, među kojima je najpoznatiji Olaudah Equiano, objavili su potresna svjedočanstva o vlastitim iskustvima.

Torijevci, koji su gotovo neprekidno bili na vlasti od 1783. do 1833., kontinuirano su odgađali ukidanje ropstva, dok su se vigovci uglavnom približavali stajalištima abolicionista. Nakon prve parlamentarne peticije kvekera 1783., ropstvo je ostalo na snazi još 50 godina, sve dok nova vigovska vlada 1833. nije donijela zakon o njegovu ukidanju. Stranačke pripadnosti tada nisu bile tako jasno definirane kao danas, a iznimaka je bilo na obje strane.

Wilberforceovi prijedlozi za ukidanje trgovine robljem, koje je počeo podnositi parlamentu 1791., bili su odbijeni.

Torijevske vlade desetljećima odgađale ukidanje trgovine robljem

Torijevski ministar unutarnjih poslova Henry Dundas intervenirao je 1792. kako bi u Wilberforceov prijedlog zakona o ukidanju trgovine robljem dodao riječ „postupno“, nakon čega je prijedlog blokiran u Domu lordova.

Profesor David Richardson, osnivač Instituta Wilberforce na Sveučilištu Hull, napisao je u svojoj knjizi iz 2022. da je Dundas „imao vodeću ulogu u rušenju zakona o ukidanju“. Richardson je identificirao i nekoliko drugih torijevskih ministara, među njima „duboko konzervativnog, čak reakcionarnog“ lorda kancelara Edwarda Thurlowa, koje je opisao kao „moćne torijevske protivnike ukidanja trgovine robljem“. Ukidanju se protivila i skupina „vigovskih velikaša“, napisao je Richardson.

Tek kada je koalicijska „vlada svih talenata“, predvođena vigovcima, nakratko zamijenila torijevce, 1807. donesen je zakon kojim je trgovina robljem ukinuta.

Tijekom 16 godina odgađanja, od 1791. do 1807., britanska trgovina robljem bila je na vrhuncu, a preko Atlantika je u ropstvo prevezeno još 648.000 afričkih muškaraca, žena i djece.

Nakon zabrane trgovine uslijedila je borba za ukidanje samog ropstva

Kada je 1823. pokrenuta nova kampanja za ukidanje samog ropstva, torijevska vlada odgovorila je njegovim odgađanjem na neodređeno vrijeme, tvrdeći da porobljeni ljudi nisu spremni za slobodu.

Ministar vanjskih poslova George Canning, koji će poslije postati torijevski premijer, progurao je rezolucije kojima se zahtijevalo „postupno poboljšanje karaktera robovske populacije“ prije nego što bi porobljeni ljudi mogli biti oslobođeni.

Torijevci su također bili među glavnim zagovornicima tvrdnje da se, ako porobljeni ljudi budu oslobođeni, robovlasnicima mora isplatiti odšteta.

Na kraju je robovlasnicima iz javnih sredstava isplaćeno 20 milijuna funti – što prema najnižoj metodi izračuna odgovara današnjoj vrijednosti od 2,7 milijardi funti. Oko 800.000 porobljenih ljudi u britanskim kolonijama nije dobilo ništa, nego su poslani u sustav „naukovanja“ – dodatne godine prisilnog i neplaćenog rada.

„Oblik i snaga muškarca, ali intelekt djeteta“

U raspravi u Donjem domu 1824. Canning je održao „vjerojatno najrasističkiji govor u povijesti britanskog parlamenta“, prema povjesničaru Michaelu Tayloru.

Canning je rekao: „Kada govorimo o crncu, gospodine, moramo imati na umu da govorimo o biću koje posjeduje oblik i snagu muškarca, ali intelekt tek djeteta.“

Sir Robert Peel, jedan od utemeljitelja Konzervativne stranke, rekao je da se „nikada nije protivio ukidanju ropstva“, ali je još 1833. u Donjem domu govorio protiv neposrednog oslobađanja porobljenih ljudi.

Pozvao je zastupnike „da se prisjete rječitih riječi gospodina Canninga“ i ponovio njegove tvrdnje. Peel je tvrdio da bi emancipacija značila da se moraju spojiti „dvije različite i odvojene rase“ te da je „razlika u boji kože“ prepreka.

Godine 1834., godinu nakon što je zakon o ukidanju ropstva konačno donesen pod vigovskom vladom, Peel je objavio svoj Tamworthski manifest, koji se smatra jednim od temeljnih dokumenata Konzervativne stranke. Postao je prvi konzervativni premijer.

Peel je poslije slavio emancipaciju i počeo se povezivati s borbom protiv trgovine robljem. Kao premijer 1845. potpisao je sporazum s Francuskom prema kojem su obje zemlje trebale rasporediti veće eskadre brodova radi provođenja zabrane transatlantske trgovine porobljenim ljudima.

Robovlasnicima milijuni, porobljenim ljudima ništa

Arhiv Legacies of British Slavery Sveučilišnog koledža u Londonu, utemeljen na evidencijama „odšteta“ isplaćenih nakon 1833., utvrdio je da je oko 80 torijevskih i konzervativnih zastupnika bilo povezano s vlasništvom nad porobljenim ljudima u desetljećima prije ukidanja ropstva i sa zahtjevima za odštetu. Bilo je i više od 60 vigovskih i liberalnih zastupnika.

Najveći ukupni iznos isplaćen pojedincu iznosio je gotovo 110.000 funti, odnosno oko 14,6 milijuna funti u današnjoj vrijednosti. Dobio ga je John Gladstone, torijevski zastupnik koji je podnio zahtjev za odštetu za 2508 muškaraca, žena i djece porobljenih na njegovim plantažama u Gvajani i Jamajci.

Najveća pojedinačna isplata pripala je torijevskom zastupniku Jamesu Blairu, vlasniku golemih plantaža šećerne trske u Gvajani, zajednički nazvanih Blairmont.

Pobuna u Demerari ugušena je ekstremnim nasiljem

Jedan od samo dva Blairova govora u parlamentu, održan 1824., uslijedio je nakon velike pobune porobljenih ljudi u Demerari u Gvajani 1823.

Pobunu je predvodio porobljeni muškarac po imenu Jack s Gladstoneove plantaže Success. Njemu i njegovu ocu Quamini nametnuto je prezime Gladstone. Quamina je još kao dijete, zajedno s majkom, bio porobljen i odveden s područja današnje Gane te je bio izložen strašnim bičevanjima.

Bio je glavni tesar na plantaži i postao đakon u kapelici koju su osnovali misionari, gdje je naučio čitati i pisati. Prema izvještajima o pobuni, Quamina je bio odlučan u zahtjevu da porobljeni ljudi moraju biti slobodni, ali je Jacka pozivao na oprez.

Britanske kolonijalne vlasti ugušile su pobunu u Demerari svojim uobičajenim ekstremnim nasiljem, ubivši desetke sudionika i podvrgnuvši druge nemilosrdnom bičevanju. Pogubljeno je više od 50 ljudi, a nekima su potom odrubljene glave i nabijene na kolce kao upozorenje drugima.

Quamina je pronađen i ubijen vatrenim oružjem, a njegovo je tijelo potom izloženo i ostavljeno da trune.

Danas je nacionalni heroj Gvajane.

Pobuna na Blairmontu bila je sličnom brutalnošću ugušena 1814., godinu dana prije nego što je Blair naslijedio plantaže: glave šestorice muškaraca bile su nabijene na kolce.

Robovlasnik tvrdio da se s porobljenima postupa „humano“

U govoru 1824. Blair je parlamentu rekao da se porobljenim ljudima upravlja „blago i… humano“ te se založio za ograničavanje mjera kojima bi se poboljšao njihov položaj.

„Smatram da, ako se ne povuče granica i ako nam se ne kaže gdje ustupci moraju stati…“, rekao je, „crnci nikada neće uživati mir, niti će plantažeri moći neometano posjedovati svoju imovinu, na što prema zakonu imaju pravo.“

Kada je ukidanje ropstva konačno provedeno, Blairu je isplaćeno 83.530 funti, što odgovara današnjoj vrijednosti od oko 11 milijuna funti, kao odšteta za gubitak njegove „imovine“ – 1598 porobljenih muškaraca, žena i djece.

Konzervativci: Ponosni smo na britansku ulogu u ukidanju ropstva

Reagirajući na istraživanje, glasnogovornik Konzervativne stranke rekao je: „Konzervativci su ponosni na povijest naše zemlje i na to što je predvodila svijet u ukidanju ropstva. Kemi Badenoch jasno je rekla da u suvremenom dobu moramo izgraditi meritokraciju koja ne diskriminira na etničkoj osnovi.“

Čelnik Liberalnih demokrata Davey rekao je: „Transatlantska trgovina robljem bila je užasan zločin protiv čovječnosti i ključno je da se suočimo s punom istinom o britanskoj povijesti. Liberalni demokrati podržavaju potpunu transparentnost, poučavanje cjelovitog konteksta naše kolonijalne prošlosti u školama te otvoren i konstruktivan dijalog s međunarodnim partnerima.“

Eric Phillips, gvajanski potpredsjednik Komisije za reparacije Karipske zajednice (Caricom), rekao je: „Britanska Konzervativna stranka trebala bi proučiti vlastitu povijest i priznati je, a ne ostati zarobljena u poricanju i govoriti samo o ukidanju ropstva. Ta se povijest dogodila, ne možete je promijeniti. Prihvatimo je i razgovarajmo o njoj te krenimo prema zacjeljivanju, načinima zajedničkog rada i rješenjima koja će biti na obostranu korist.“